Kaštelanin čija pjesma ide na Eurosong: 'Ne razmišljaš o tome da bi te riječi jednog dana mogla čuti cijela Europa'

Etno-grupa LELEK pobijedila je na ovogodišnjoj Dori te će predstavljati Hrvatsku na Eurosongu koji će se sredinom svibnja održati u Beču.

Tekst pobjedničke pjesme 'Andromeda' potpisuje Kaštelanin Tomislav Roso, koji ih je i prošle godine podržavao kao menadžer, ali i kao tekstopisac. 

Sada kad su se slegli dojmovi nakon pobjede, otkrio nam je kakav je osjećaj stajati iza pjesme koju su i publika i žiri nagradili najvećim brojem bodova.

Kakav je osjećaj kada znaš da ti pjesma predstavlja Hrvatsku na Eurosongu?

- Iskreno, to je još uvijek pomalo nestvarno. Kada pišeš tekst, radiš to dosta intimno, sam sa sobom, i ne razmišljaš o tome da bi te riječi jednog dana mogla čuti cijela Europa. U jednom trenutku to je samo ideja i nekoliko rečenica na papiru, a onda postane nešto što nosi zastavu tvoje zemlje. Naravno da postoji ponos, ali više od toga postoji osjećaj odgovornosti, jer shvatiš da više ne predstavljaš samo sebe nego i priču koju si odlučio ispričati. 

Najljepši dio je što pjesma nije ostala samo na razini projekta nego je dobila život kroz pet izvođačica koje su je razumjele i dale joj smisao na pozornici. Zato mi je važnije kako će ljudi doživjeti pjesmu nego sam rezultat natjecanja.

Jesi li očekivao da ove godine imaš pobjedničku pjesmu? Posvećuješ li pobjedu nekome osobno?

- Nisam ulazio u proces s idejom da radim pobjedničku pjesmu, jer to je najbrži način da napišeš nešto neiskreno. Htio sam napisati tekst koji ima razlog postojanja i koji se uklapa u identitet grupe. 

Dora je specifično natjecanje i puno faktora odlučuje, pa bi bilo neozbiljno tvrditi da sam to mogao predvidjeti. Prošlogodišnji rezultat nam je dao vjetar u leđa i potvrdio nam da postoji interes za takvom vrstom glazbe, tako da je povratak na Doru bio logičan izbor. 

Pobjedu ne bih posvetio jednoj osobi, nego svim ženama čije su priče bile inspiracija za 'Andromedu'. One su stvarne, a mi smo samo prenijeli mali dio onoga što su proživjele. Ako je pjesma ljudima važna, onda je to već dovoljno priznanje.

Kako si odlučio pisati pjesmu baš te tematike? Misliš li da će shvatiti europska publika poruku pjesme? 

- Tema nije odabrana slučajno. Znao sam za priču o ženama koje su kroz običaj sicanja, tetoviranja križa na koži, štitile vlastiti identitet i pokušavale izbjeći odvođenje u ropstvo. To me inspiriralo jer se radi o vrlo konkretnoj ljudskoj odluci, o potrebi da zadržiš tko si i kad su okolnosti protiv tebe. Shvatio sam da je to univerzalna priča, iako je lokalno ukorijenjena. 

Također mi je bilo važno da Lelekice osjete potrebu i želju da pjevaju o temi koju naposljetku moraju iznijeti na pozornici. Mislim da europska publika ne mora znati povijesne detalje da bi razumjela poruku, jer ona govori o pravu na pripadnost, slobodu i dostojanstvo. Ako publika osjeti da pjesma nije napisana samo radi natjecanja nego radi važnosti priče, onda će je razumjeti bez obzira na jezik.

Cure te hvale da si 'tata' grupe, koje sve uloge imaš?

- To je naša interna šala, ali ima nešto istine. Bio sam uključen od samog početka projekta, od ideje i okupljanja članica pa do koncepta u kojem će se grupa razvijati. 

Moja uloga nije samo pisanje tekstova, nego i neka vrsta kreativnog nadzora, ponekad i posrednika kad se pojave različita mišljenja. Ne donosim u cijelosti odluke umjesto njih, ali pokušavam pomoći da se zadrži jasan smjer i identitet grupe. U praksi to znači puno razgovora, planiranja i rješavanja stvari koje publika nikad ne vidi. 

Najvažnije mi je da svaka od njih ima prostor biti svoja, a da LELEK i dalje zvuči kao jedna cjelina.