SPLITSKA GALERIJA UMJETNINA Otvara se izložba source-archive B/FA-A(SA/EMS) Petra Vranjkovića

U četvrtak, 4. rujna, u 20 sati, u Galeriji umjetnina u Spliu otvara se izložba source–archive B/FA–A(SA/EMS). Umjetnik, Petar Vranjković, polazeći od predmeta koji se pod nerazjašnjenim okolnostima i u neutvrđeno vrijeme našao u njegovom posjedu razvija rad koji uznemiruje arhiv kao mjesto diskurzivne moći i u njemu otvara prostore za spekulativne interpretacije koje nose i utopijski potencijal. Sam postav rada sastoji se od tri tapiserije te tri manja artefakta jedan iz privatne zbirke umjetnika, druga dva iz zbirke Etnografskog muzeja Split. Izložba se može razgledati radnim danom zaključno s 28. rujna, od utorka do ponedjeljka  u terminima od 10 do 18 sati.

Radom source–archive B/FA–A(SA/EMS), segmentom višegodišnjeg istraživačkog projekta Source–archive: Oblikom podsjeća na ribu i/ili pticu, Petar Vranjković se predstavlja kao umjetnik - istraživač, arhivist, i pripovjedač. Postav obuhvaća tri tapiserije te tri manja artefakta, ista ona koji su prikazani i na tapiserijama, kao i popratne legende. Od izloženih artefakata jedan dolazi iz privatne zbirke umjetnika, dok su druga dva posuđeni iz zbirke Etnografskog muzeja Split. 

Polazna točka rada je autorov artefakt, koji se pod nerazjašnjenim okolnostima i u neutvrđeno vrijeme našao u njegovom posjedu. S vremenom mu je prirastao srcu te je upravo taj afektivni odnos pokrenuo umjetnički proces. Dodatno ga možemo opisati kao kameni predmet veličine šake u kojemu su urezani oblici koje prepoznajemo kao oko i usta. Oblikom podsjeća na ribu i/ili pticu - utvrdio je umjetnik. 

Samim postavom dominiraju tri tapiserije, na kojima je autor, posredstvom fotografije, prikazao izložene artefakte. Format tapiserija povijesno se afirmirao kao pripovjedački, kroz svoje figuralne prikaze stoljećima je sudjelovao u proizvodnji povijesti nacija. Ovdje, ulogu pripovjedača preuzima umjetnik a narativ koji gradi promišljanje je o arhivima iz manjinske pozicije, pa su tako tapiserije kao pseudo-povijesni artefakti u funkciji arbitara tog spekulativnog narativa.

Izloženi radovi oslanjaju se na digitalnu bazu podataka koju umjetnik formira referirajući se na na ustaljene arhivističke prakse - source–archive.com. Prvi unos je Unknown, Object in the Shape of a Bird and/or Fish, Unknown, Unknown, Unknown, B/FS–A0001 - tj. autorov artefakt koji oblikom podsjeća na ribu i/ili pticu. Slijede unosi artefakata odabranih po ključu sličnosti, predmeta koji su u raznim muzejskim zbirkama katalogizirani kao riba ili ptica. Gradeći arhiv koji polazi od artefakta čije značenje počiva na osobnom, afektivnom i efemernom autorovo arhivističko djelovanje kritički se odnosi prema ideji arhiva kao mjesta diskurzivne moći, kako ga je definirao Michel Foucault u Arheologiji znanja (1969.) gdje je utvrdio da arhivi određuju što uopće može biti rečeno, pokazano i mišljeno u određenom povijesnom trenutku.

U duhu post-Foucaultovskih teorija koje uključuju i perspektive kvir arhivistike za autorov rad ključno je promišljanje Ann Cvetkovich koja u radu An Archive of Feelings (2003.) afirmira afekte i svakodnevicu, čiji nositelji između ostalog mogu biti i efemerni predmeti, kao legitimne elemente alternativnih arhiva koji imaju potencijal propitivanja čija sjećanja bilježe, a čija izostavljaju institucionalni arhivi. Dok se Cvetkovich fokusira na traumu i kvir-feministička kulturna sjećanja kojim se arhivi tradicionalno opiru, Vranjkovićev rad ne bavi se partikularnim manjinskim osjećajima, traumama i sjećanjima već ih u svojoj poetskoj praksi apstrahira u afekt prema jednom efemernom artefaktu kojeg onda uzima kao polaznu točku novog umjetničkog arhiva. Nadalje, razumijevanju Vranjkovićevog promišljanja arhiva doprinosi koncept efemernog kao dokaza.

Premda se sam rad ne realizira u mediju performansa na kojem je izgrađen koncept, rad metaforički proširuje koncept kojim se José Esteban Muñoz bavi u tekstu Ephemera as Evidence - Introductory Notes to Queer Acts (1996.) gdje objašnjava kako upravo nevažni, beznačajni predmeti nepostojanog značenja mogu biti vrijedni dokazi marginaliziranih perspektiva koje su isključene iz tradicionalnih arhivističkih praksi. Kao što je to slučaj i u interpretaciji uz pomoć Cvetkovich, tako i uz pomoć Muñoza Vranjkovićeva se umjetnička praksa afirmira kao kritički odnos prema arhivu kao instituciji, pa time uz poetsku ima i političku komponentu.

Nadalje, Muñoz u ovom ali i drugim tekstovima kao Cruising Utopia (2009.) efemernom pripisuje utopijski potencijal koji se očituje i u Vranjkovićevom radu. Uspostavom digitalne baze podataka, virtualnog arhiva artefakata koji zaboravljeni i nevidljivi leže u muzejskim zbirkama širom svijeta, te njihovim povremenim izlaskom u galerijske i muzejske prostore kao što se zbiva prilikom ove izložbe, autor uznemiruje arhiv kao mjesto diskurzivne moći i u njemu otvara prostore za spekulativne interpretacije koje nose i utopijski potencijal.

Petar Vranjković (1997.) je transmedijski umjetnik i istraživač koji se u svom radu koristi predmetima iz različitih arhiva, kao i fotografijom, videom, grafikom i dizajnom.

Magistar je pri Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Posebno se zanima za oblikovanje sjećanja i pripovijedanje priča putem umjetničkih narativa. Jedna od središnjih tema njegovog rada je intimna povijest pojedinca, koja je uvijek interpretacija baštine, tradicije i kulture određene zajednice u vremenu i prostoru.

Vranjkovićeve recentne samostalne izložbe održane su u Garaži Kamba (Zagreb, 2024.); Zbirci Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter (Zagreb, 2023.) i Galeriji Miroslav Kraljević (Zagreb, 2022.). Svoje je radove predstavio na 42. Splitskom salonu i 36. Salonu mladih u Zagrebu.

Izložba je dio programske linije qIZLOŽBE kolektiva queerANarchive a realizira se u suradnji s Galerijom umjetnina. Može se razgledati  zaključno s 28. Rujna. Radno vrijeme Galerije umjetnina je od utorka do nedjelje, od 10 do 18 sati.

Programske linije qIZLOŽBE i qRADIONICE realiziraju se uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija, Hrvatskog audiovizualnog centra i Grada Splita. Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada Kultura nova.