SPLIT Predstavljena knjiga 'Glagoljica prije Ćirila i Metoda' Tomislava Beronića

U utorak, 16. prosinca 2025. u dvorani 'Vinko Draganja' Dominikanskog samostana u Splitu, održano je predstavljanje knjige 'Glagoljica prije Ćirila i Metoda' autora Tomislava Beronića, popraćeno predavanjem 'Nakit i ukrasi ilirskih žena kao preteče glagoljice'.

Pozdrave okupljenima ispred organizatora uputili su Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt, te Milivoj Bratinčević, Zmaj Putaljski II., zamjenik pročelnika Zmajskog stola Split Družbe 'Braća Hrvatskoga Zmaja', dok je događaj moderirala Nataša Blagaić.

Tomislav Beronić je književnik, glagoljaš, istraživač kulturne baštine i računalni programer, autor 19 knjiga, a široj javnosti poznat je i kao autor edukativne aplikacije i videoigre GlagoMatika na temu glagoljice. Knjiga 'Glagoljica prije Ćirila i Metoda', objavljena početkom 2025. godine, rezultat je dugogodišnjeg autorova istraživanja porijekla glagoljice. U njoj Beronić iznosi argumentiranu tezu prema kojoj glagoljica nije nastala u 9. stoljeću djelovanjem sv. Ćirila i Metoda, nego ima znatno starije korijene koje povezuje s ornamentikom, simbolikom i oblicima nakita ilirskih plemena na prostoru današnje Hrvatske. Poseban naglasak stavlja se na metodološki pristup koji uključuje arheologiju, komparativnu analizu pisama i kulturno-povijesni kontekst.

Kako je istaknuo, splitsko predstavljanje bilo mu je prvo opširnije izlaganje knjige i temeljne teze u Dalmaciji, iako je dio predavanja ranije održao u Grohotama na Šolti, u sklopu konferencije ILIRKON 2025 krajem rujna. Zbog tadašnjih vremenskih ograničenja izlaganje je bilo usmjereno ponajprije na objašnjenje nastanka glagoljskih slova prema motivima nakita i ukrasa. U Splitu je, međutim, imao dovoljno vremena za cjelovitije izlaganje, koje je započeo svojevrsnom 'demontažom' ćirilometodske teorije, ukazujući na polazišta njezina tvorca, češkog slavista iz sredine XIX. stoljeća Pavela Josefa Šafarika, za koja je naglasio da nisu izdržala povijesnu kritiku te su s gledišta suvremene povijesne znanosti postala neprihvatljiva. U tom je kontekstu upozorio i na negativnu ulogu čeških panslavista u prisvajanju glagoljice drugim kulturnim krugovima, što otvoreno označava kao otuđivanje hrvatske kulturne baštine.

S obzirom na složenost i širinu teme porijekla glagoljice, predstavljanje u Splitu trajalo je gotovo dva sata. Zbog vremenskih ograničenja ostavljen je vrlo kratak prostor za raspravu, tijekom koje je pitanje bilo usmjereno na tezu o svetom Jeronimu kao mogućem autoru glagoljice. Beronić je naglasio da sveti Jeronim nije osmislio sâmo pismo, nego mu je dao ustroj i upotrijebio ga u velikoj misiji približavanja Biblije potlačenim stanovnicima rimske provincije Ilirika. To je, prema autoru, rezultiralo dubokim ukorjenjivanjem kršćanstva među narodom koji se od 7. stoljeća naziva Hrvatima. Upravo zato što je glagoljica bila poznata, kršćanstvo se vrlo lako širilo cijelim područjem te je prisutno na hrvatskom povijesnom prostoru još od apostolskih vremena. Glagoljica je u tom razdoblju nazivana jerolimicom, po sv. Jeronimu, jednako kao što je ćirilica nazvana po svome tvorcu sv. Ćirilu. Autor je podsjetio i na činjenicu da se u hrvatskom narodu sv. Jeronim tradicionalno uzima kao zaštitnik glagoljice, što je, kako je naveo, i danas službeni stav Katoličke Crkve, potvrđen od osam papa.

U nastavku izlaganja Beronić je ponovno istaknuo kako ukrasi i nakit nisu glagoljska slova, nego njihove preteče, te je u tom kontekstu uputio apel arheolozima, koje naziva 'forenzičarima povijesti', da se sustavnije upoznaju s glagoljicom i njezinim starijim oblicima, kako bi je mogli prepoznavati i u njezinim rudimentarnim formama. Prema njegovim riječima, podrijetlo glagoljice iz ornamentike ilirskih žena, domaćica, majki i odgajateljica, jasno je vidljivo onima koji bez predrasuda promatraju arheološke artefakte: ukrase na keramici te komade nakita poput fibula, prstenja, narukvica, ogrlica i češljeva. Beronić tvrdi da se svi znakovi glagoljice s lakoćom mogu izvesti upravo iz tih oblika, do te mjere da ženstvenost izbija iz samog pisma, iz oblina znakova i poruke koju prenose.

Posebno je naglasio kako niti jedan znak glagoljice nema obilježje oružja, što povezuje s legendarnim zavjetom Hrvata rimskom papi da nikada neće napadati druge narode. Taj credo, prema autoru, dodatna je potvrda tisućljetne opstojnosti i ljubavi prema vlastitoj zemlji. Suprotno tome, istaknuo je, nordijske rune predstavljaju pismo lovaca i ratnika, što je jasno vidljivo u simbolima strijela, harpuna, osti, mačeva i šiljastih oblika kojima to pismo obiluje. Zaključno je Beronić istaknuo kako glagoljica očito nije preuzeta iz drugih pismenih sustava te da ne pokazuje bitne sličnosti s pismima egipatsko-grčko-latinskog kruga. Stoga njezine izvore, prema njegovu tumačenju, treba tražiti ondje gdje je bila najviše prisutna i gdje se jedino kontinuirano koristila, na hrvatskom povijesnom prostoru. Arheologija je pritom, naglasio je autor, nezaobilazna i iznimno dragocjena disciplina.