FOTO Golem interes za 'Dvije kuće iznad mora': 'Ovo je najbolje djelo Dražena Lalića'
Više od deset godina posvetio je istraživanju - razgovarao je s rođacima, njihovom djecom, s prijateljima svojih predaka
Pred dupkom punim foyerom Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, uključujući poznata lica, u četvrtak navečer predstavljana je nova knjiga istaknutog sociologa i politologa dr. sc. Dražena Lalića, prof., koja nosi naziv 'Dvije kuće iznad mora'.
U svom najnovijem djelu Lalić polazi od analize povijesnih zbivanja i kulture sjećanja obitelji u Dalmaciji, daje obol opisivanju pojavnosti te razumijevanju uvjetovanosti onoga što se u Dalmaciji, Hrvatskoj, ali i šire događalo za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poslije njega. Ono je najviše usmjereno smislenoj obradi trauma i psihičkih opterećenja autorovih dviju obitelji u vezi s tim zbivanjima i sjećanju njihovih potomaka u Makarskom primorju i na otoku Korčuli kao i u SAD-u, Kanadi i Australiji.
Na promociji su - uz autora - govorili, prof. dr. sc. Aleksandar Jakir, urednik u Obrazovnom programu Hrvatskog radija Dario Špelić te urednik knjige Hašim Bahtijari. Moderirala je doc. dr. sc. Jadranka Polović.
'Iako je iza današnjeg slavljenika cijeli niz vrijednih izdanja, predaje nam, po mnogima, svoju najbolju knjigu. Kroz svoje dosadašnje knjige postao je prepoznatljiv i u znanstvenoj zajednici i u široj javnosti - ne samo u Splitu i Hrvatskoj, već i šire. No ova se ipak po mnogočemu razlikuje od većine prethodnih.
Posebno je zanimljiva metoda kojom se služio da bi došao do impresivnih 450-ak stranica sadržaja. Više od deset, gotovo petnaest godina posvetio je istraživanju - razgovarao je s rođacima, njihovom djecom, s prijateljima svojih predaka... Prikupio je ogromnu građu i od nje oblikovao ovu knjigu. Riječ je o vremenski i tematski zahtjevnom poslu - oživljavanju stoljetne povijesti, koja je počela 1922. - i od tada se kroz knjigu gradi kao priča koja nadilazi običnu sociološku ili antropološku studiju.
U njoj nalazimo sličice koje oslikavaju duh dalmatinskih obitelji - iz Tučepa i s otoka Korčule, iz Čare. Ti su likovi zaista impresivni. Knjiga se čita poput najnapetijeg romana, a sve u njoj je stvarno - nema ni jednog jedinog postotka fikcije. Ujedno, čita se u jednom dahu - što joj daje dodatnu vrijednost i težinu.
Autor je izuzetno vješto unio sebe u ovu knjigu - ne samo znanje, već i emociju i promišljanja, osobito o prijateljstvu, obiteljskim odnosima, identitetu. Je li riječ o znanstvenom djelu ili romanu? I jedno i drugo. U vremenu kada se granice između publicistike i beletristike sve više brišu, ovo djelo na jedinstven način povezuje ta dva svijeta. Na kraju knjige nalazi se i bogata bibliografija koja potvrđuje temeljitost njegova pristupa', iznio je urednik Bahtijari.
Da se radi o slojevitom ostvarenju, potvrdio je i recenzent Jakir. Napomenuo je kako potiče čitatelje na razmišljanje o kulturi sjećanja, apostrofiravši kako nisu posrijedi tek dostupne informacije, već se autorovi uvidi oslanjaju na nešto više - čvrst temelj knjige, naime, čini 38 polustrukturiranih intervjua.
'Upravo istraživanja kolektivnog pamćenja i konstrukcije identiteta omogućuju razumijevanje onoga tko smo kao društvo. Hrvatsko društvo i dalje nosi tragove nerazriješenih sjećanja - od Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Istraživanja procesa pamćenja i zaborava ključna su za prevladavanje posljedica prošlosti. Moramo izbjeći jednostrane narative, osvijestiti individualna i obiteljska iskustva te razumjeti kako ona oblikuju našu sadašnjost.
U knjizi su analizirane brojne obiteljske povijesti koje otvaraju prostor za razmišljanje o raznolikosti kultura sjećanja. Posebno je vrijedno to što se u knjizi prepoznaje napetost između privatnog i službenog pamćenja, između osobnog i političkog narativa.
Knjiga pokazuje kako kultura sjećanja u Hrvatskoj često reflektira društvene traume, ideološke prijepore i politizaciju prošlosti. Autor pristupa temi ozbiljno, koristeći metodologiju iz povijesti, sociologije i politologije - što mu omogućuje znanstveno utemeljen, a opet osobno obojen pristup', naveo je.
Špelić je napomenuo kako Lalić gradi svijet iz ostataka, iz priča koje se još mogu čuti - ako pažljivo slušamo. I upravo zbog toga, prema njegovim riječima, djelo ima snagu.
'Povijest nije ono što piše samo u knjigama, već i oni što se prenosi glasom, osjećajem, ponekad i šutnjom. Zapisao je ono što bi inače nestalo, stvorio je svijet u kojem sjećanje živi - i to je njegov najveći doprinos.
Ova knjiga ne podrazumijeva nostalgiju ni priču za ugodu. Priča je to o svijetu tisuća ljudi koji su poslije rata ostali živjeti zajedno, koji su gradili temelje današnjeg društva u tišini i baš zato njihova svjedočanstva moraju biti zabilježena. Borili su se za vlastitu istinu, ne odustajući od svojih pjesama, svojih misli, svojih emocija, bez obzira na političke okolnosti. Iz tog razloga ova knjiga nije samo povijest, već je zrcalo identiteta', kazao je, među ostalim.
Djelić ozračja s promocije donosimo i u priloženoj fotogaleriji.
