ART SCHOOL PROJECT: Osječka škola Željka Fuderer Levak (Elastichna) i Marin Meković (Mano)

U petak, 12. prosinca, u 19 sati u splitskoj Galeriji Škola otvara se izložba Art School Project: sječka škola Željka Fuderer Levak (Elastichna) i Marin Meković (Mano).

- Nakon prošlogodišnje 'Pulske škole', u Split stižu umjetnici iz Osijeka, koji će nam pokazati kakvi vjetrovi i stilovi pušu na ulicama grada na Dravi. Naime, i Željka Fuderer Levak i Marin Meković djeluju pretežno u oblasti street arta I prilično ih dobro ide, Željka je nedavno krasila I naslovnicu Bipe. Iako su oboje street artisti, njihovi su likovni izrazi sasvim drugačiji. Ne i nepomirljivi. A to je upravo ono što trebamo, sklad u različitosti.
Dobrodošli!', poručuju iz Galerija Škola.

Art School Project jedinstveni je naziv pod kojim će se u vremenu koje slijedi u Galeriji Škola održavati izložbe predstavnika različitih umjetničkih škola ali i 'škola' u smislu umjetničkih poetika gradova Hrvatske. Iako komunikacija među različitim 'školama' nedvojbeno postoji, rad na kontinuiranoj i formalnoj razmjeni umjetničkih znanja, iskustava i djelovanja često je neopravdano ostavljen po strani. Art School Project izložbenim programom (ali i praktičnom nastavom) tome želi doskočiti direktno povezujući pripadnike različitih umjetničkih krugova od kojih svatko svojim individualnim djelovanjem doprinosi boljem razumijevanju šire slike aktualnih strujanja umjetničke sredine kojoj pripada.

'Trenutni projekt Željke Fuderer Levak (Elastichne) i Marina Mekovića (Mana) u Galeriji Škola, te općenito u Umjetničkoj školi Split, predstavlja dvije prilično autonomne umjetničke prakse koje su formirane unutar istoga obrazovnog i urbanog okvira, ali su se razvile u različitim smjerovima. Ta razlika nije površno anegdotalna ni generacijski uvjetovana, nego proizlazi iz različitog odnosa prema figuri, slici i procesu. Navedeno je upravo okosnica onoga što Art School Project, kojega je ova suradnja dio, želi mapirati: teorijski osviještene umjetničke prakse različitih autorskih jezika unutar istoga kulturnog i pedagoškog okruženja.

U radu Elastichne, pa tako i u ovom ciklusu Pustolovki, figura je dosljedno shvaćena kao strukturirani znak, konstruiran kroz precizno organiziranu kompoziciju, jasno određen odnos figure i pozadine te izrazitu ornamentalnu disciplinu. Njezini ženski likovi često su postavljeni frontalno, stabilno i centralno, čime više ne pripadaju području portreta u psihološkom ili narativnom smislu, nego području ikoničkog prikaza. Taj se odnos prema figuri nadovezuje na njezinu praksu u javnom prostoru i street artu, gdje se vizualni znak mora brzo registrirati i ostati prepoznatljiv bez narativnog opterećenja. U tom kontekstu njezine žene – pustolovke, junakinje, simbolički likovi – funkcioniraju kao artikulirane ikone identiteta koje ne pripovijedaju priču; na određeni način funkcioniraju poput suvremenih arhetipova i amblema: ne opisuju osobu, nego pojam. Inspiracija različitim ženskim iskustvima, ritmom svakodnevice i promjenjivošću identiteta materijalizira se u jeziku koji je jasno strukturiran, formalno čist i precizno reduciran, unatoč intenzivnom koloritu. Ova ornamentalno-strukturalna logika, svakako potpomognuta digitalnim tehnikama, ali ukorijenjena u klasičnom crtežu, dovodi njezin rad u dijalog s povijesnim tradicijama koje su se bavile sintezom slike i znaka – od secesijskih plošnih kompozicija do suvremenih hibridnih ilustracijskih praksi.

U ciklusu Studije pada, Mano pak razvija drugačiji odnos prema figuri i prostoru. Motiv konjanika, kojega ponavlja, postaje mjestom istraživanja prijelaznog stanja, ambivalentnog trenutka između kretanja i mirovanja, poraza i oslobođenosti. Nestabilnost forme i proces postaju ključne odrednice slike. Figura konjanika lišena je narativne, simboličke ili herojske funkcije te funkcionira kao neutralni model, lišen i osobne ili povijesne reference, što omogućuje da navedeni motiv postane potpuno univerzalan. Pad se ne tumači kao događaj s jasnim značenjem, nego kao stanje — kao prijelazni trenutak između dvaju oblika postojanja. U tom smislu Mekovićev rad ne pripada simboličkoj, nego procesualnoj i analitičkoj figuraciji, mada tema nosi snažan semiotički potencijal. Rad time postaje svojevrsna vizualna studija pokreta, reducirajući figuru konjanika na tonalne odnose, fragmentarne obrise i kondenzirani volumen koji otkriva kretanje bez eksplicitnog opisa. Njegova slikarska metoda svjesno izbjegava dovršenost. Reducirana paleta, razrijeđena ulja, ogoljena površina i naglašeni tragovi radnih faza upućuju na shvaćanje slike kao privremenog postojanja, a ne kao završenog čina.

Dok Elastichna figuru stabilizira, kodificira i strukturira, Meković figuru razgrađuje, otvara i zadržava u stanju nesigurnosti. Prva gradi sliku kao organizirani sustav odnosa; drugi sliku shvaća kao procesualno polje. Ipak, ta se razlika ne očituje kao opozicija, nego kao komplementarnost. Oboje smatraju da je figura sredstvo mišljenja, a ne puka reprezentacija. Stoga se njihovi radovi mogu čitati kao dvije strategije suvremene figuracije: jedna koja se razvija kroz znak i ornamentaliziranu strukturu, druga kroz proces i prijelaz - poručuje kustos, Ivor Igrec.

Željka Fuderer Levak (1978.) rođena je u Virovitici, odrasla u Valpovu, a živi i radi u Osijeku. Diplomirala je multimediju na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Bavi se multimedijom, dizajnom i street artom. Radi kao profesorica slikarstva u Školi za primijenjene umjetnosti i dizajn Osijek. 

Marin Meković (1993., Osijek)  diplomirao je slikarstvo na Odsjeku za likovnu kulturu pri Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Radi kao nastavnik likovne kulture, no uz to se bavi i street artom, posebno grafitima i muralima.