U Hrvacama je obilježena 34. godišnjica stradavanja devet policijskih službenika i redarstvenika. Ante Škoko, Kažimir Abramović, Zoran Bočina, Ivica Grubač, Bogoslav Lukić, Jakov Topić, Dušan Cvrlje, Miro Milanović i Ante Radan u rujnu 1991. na području Hrvaca i Maljkova, kao sudionici Domovinskog rata, poginuli su braneći Hrvatsku.
Zamjenik načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske Siniša MIhanović, načelnik Policijske postaje Sinj Petar Tomašević i pomoćnici načelnika u policijskim postajama PGP Imotski i PGP Trilj s članovima obitelji i članovima Udruge policije Sinja i Cetinskog kraja iz Domovinskog rata te Udruge policijskih branitelja Domovinskog rata Imotski položili su cvijeće i upalili svijeće na spomen-obilježja postavljena na postaji u Sinju i na mjestima stradavanja kolega na području Maljkova.
U čast poginulim redarstvenicima, položeni su vijenci i upaljene su svijeće na spomenicima u Maljkovu i na spomeniku u Hrvacama. Učinili su to najprije članovi obitelji poginulih. Nakon njih vijenac je položilo izaslanstvo PU splitsko-dalmatinske koje je predvodio zamjenik načelnika policijske uprave Siniša Mihanović uz zapovjednika Jedinice specijalne i interventne policije Antu Vugdeliju i načelnika Policijske postaje Sinj Petra Tomaševića.
U ime Ministarstva branitelja vijence su položili Igor Vidalina i Dragan Maretić Kapo, u ime Splitsko-dalmatinske županije Damir Gabrić, Željko Pleić i Tomislav Jukić.
'Danas se prisjećamo devetorice naših kolega. Kao društvo i daleko smo odmakli od tog vremena, ali to je temelj koji moramo pamtiti i obilježavati i nikada zaboraviti da se povijest ne bi ponovila - neprijatelj nikad ne spava! Ovim činom još jednom smo odali počast herojima koji su dali svoje živote za slobodu Hrvatske - to je nešto najveće i najvrjednije, hvala im za domovinu', rekao je sudionik akcije, tada pripadnik P.P. Imotski Željko Pleić.
Obilježavanje je nastavljeno svetom misom u crkvi Svih Svetih u Hrvacama. Predvodio ju je don Marko Trogrlić, policijski kapelan PU splitsko-dalmatinske. U propovijedi je istaknuo neizmjernu veličinu Božjeg milosrđa.
'Bog traži čovjeka, On ga nikada ne odbacuje. Dovoljno je da čovjek podigne svoj pogled prema Bogu, u iskrenom priznanju svojih grijeha i Bog odmah oprašta. U Evanđelju koje je naviješteno govori se kako je Isus je bio pozvan u kuću farizejevu. Domaćin je bio okružen svojim prijateljima, pobožnim farizejima, vjerskim glavarima. I makar je bio pozvan, Isus nije bio baš najbolje primljen: izgleda da je domaćin više pozornosti posvetio svojim prijateljima nego Isusu. I dok su bili za stolom ušla je jedna nepozvana žena, žena koja je bila na lošem glasu u gradu. Svi su poznavali tu njezinu lošu reputaciju, svi su znali tko je ona. Farizej osuđuje i Isusa i ženu. No Bog nikoga ne osuđuje. Bog svakome daje prigodu za popravak, za novi život.
Ako smo sami na sebi osjetili Božje milosrđe, potrebno je da budemo i sami milosrdni prema svojim dužnicima jer samo tada smo djeca svog nebeskog Oca. Ako rado od srca opraštamo, samo tada možemo moliti s velikim pouzdanjem nebeskog Oca: 'Oprosti nama kako i mi opraštamo', zaključio je u svojoj propovijedi pozvavši sve na takav način života - ispunjena Božjim milosrđem.
Policijska klapa 'Sveti Mihovil' uveličala je obilježavanje sudjelovanjem na svetoj misi.