VIDEO Sokolar Daniel otvara svoja vrata za posjetitelje: 'Ptice su moje bebe i najbolje društvo, idu sa mnom čak i na kavu'

Daniel Vučenović, umirovljeni policajac, u svom splitskom domu na Stinicama uživa u društvu mnogobrojnih životinja. Njegov tim čine bokser Ben, papigice Piky i Šime, kao i egzotične sorte Harrisov jastrebi Fajko i Soleja te sova ušara imena Mojica, a o njima smo već pisali. U međuvremenu je Daniel odlučio svoj privatni sokolarski centar otvoriti za posjetitelje, a u njegovu malu oazu prirode i sokolarstva možete doći i vi uz prethodnu najavu. Posjete ne naplaćuje, no uvijek mu možete ostaviti donaciju za hranu ili pomoć drugim pticama.

Već iz prvih redaka teksta možete zaključiti kako naš sugovornik najviše troši na hranu, ipak su višečlana splitska ‘obitelj’, ali i atrakcija gdje god da se pojave. Pogotovo što je prirodno stanište zvijezdama naše priče daleko od Dalmacije.

- Takozvani Harrisov jastreb ptica je grabljivica kojoj su prirodno stanište pustinjski predjeli Arizone, Kalifornije i Meksika. Zbog izražene inteligencije, kao i zbog toga što ju je lako trenirati, ova vrsta ptice popularna je među sokolarima  - priča nam Daniel o svojoj prvoj ptici - Fajku, koji je s njim već 11 godina.

- Nazvao bih to jednim dobrim brakom. Tko napušta dobar brak? Nitko. E, tako ja i on. Družimo se, dajemo slobodu jedan drugome, ali on se meni uvijek vraća - objašnjava nam.

Jednom prilikom gotovo je izgubio svog Fajka, prisjeća se Daniel, kojeg je ta situacija potresla. Ipak, priča je imala sretan kraj.

- Momak je pronašao jastrebicu negdje u divljini. Zaboravio je na svog gazdu i otišao s njom, zaljubio se, savio gnijezdo, napravio mlade, no nakon četiri mjeseca se vratio. To je bila ta faza od četiri mjeseca pravljenja mladih i podizanja iz gnijezda, nakon čega se sjetio da ima svog Daniela. Lola je malo napravio jednu ekshibicija, osjetio divljinu, ali neka je!

Tako smo se u njegovoj maloj oazi raja, koja sve više dobiva oblik malog sokolarskog centra, družili i s jastrebom Čirkom.

- Čirko je sivi sokol, radi se o ptici koja je jedna od najbržih na svijetu. Prilikom obrušavanja na plijen dosegnut će brzinu 350 km/h - ispričao nam je ovaj Splićanin, koji nam je potom dao Čirka u ruke.

Iako je bilo njeno vrijeme spavanja, nakratko nam se pridružila i Danielova mezimica Mojica, sova ušara.

- Bila je kao malo pile, bolje rečeno, rezervirali smo je još kao malo jaje. Tako da onu izreku ’Znam te ptico, dok si jaje bila’, svojoj Mojici mogu kazati. Obožava biti u mom društvu, vozati se autom, ići po kafićima, u shopping centre. Ljudi kada je vide bude ‘bauk’, jer ona je soba u kafiću!

Odnedavno se njihovoj obitelji pridružio još jedan član.

- Zahvalio bih generalu Bencu, koji mi je poklonio svoju pticu, a nadam se da bi je i moj Fajko mogao zavoljeti, pa bi moglo biti malih jastrebića.

U početku je mislio kako se radi o kratkotrajnom interesu ili avanturi koja će proći, ali ta zaluđenost kod našeg sugovornika prerasla je u želju za pravim sokolarskim centrom u Splitu.

Policajac, koji je zbog 80 postotnog invaliditeta prijevremeno završio karijeru, život je upotpunio pernatim ljubimcima.

- Oduvijek sam volio životinje, kao momak donosio sam razne vrste kući, od malih ptica, zmija... Dugo sam promatrao kako sokolari rade, gledao tu ljepotu i privrženost između njih i ptica. Zaljubljivao sam se sve više u to, a kada sam otišao u mirovinu imao sam više vremena za sebe. To je bio idealan trenutak da svoju znatiželju sprovedem u djelo. Uz pomoć sokolara Emilia Menđušića iz Šibenika, kojeg strašno cijenim jer mi je promijenio život, upustio sam se u ovu avanturu. Sada mi u životu cvijeće cvjeta, zadovoljavam se malim stvarima - priča nam jedini splitski sokolar.

- Ptice su moje bebe. Prvim puštanjem ptice, ako niste povezani, ona ode, a onda adio Mare, adio i pare. Morate imati vremena, voljeti životinje, ali i biti konstantno s njima. Meni neke prijateljice kažu kako uvijek negdje idem sa sovom na piće, pa pitaju što njih ne pozovem. Kažem, ja sam se jednostavno posvetio pticama i one su najbolje društvo jer su iskrene - zaključio je Daniel.

Ako se i vi želite upustiti u sličnu avanturu s pticama, Daniel kaže kako je sokolarstvo skup sport.

- Znam se našaliti kako moje ptice nekada i zarađuju za hranu. Šalu na stranu, ove ptice su korisne prirodi jer su grabljivice, pa nas često zovu za pomoć. S objekata rastjeruju nepotrebne vrane i galebove. Grad ima veliki problem s tim pticama, ali i one negdje moraju spavati. Mali je broj grabljivica, koje su nastanjivale ovo područje, pa nema balansa u prirodi.

U videozapisu pogledajte kako je proteklo naše druženje s pticama.