Splitski glumac posjetio Dansku kada su sve oči uprte u Grenland, evo što je napisao po povratku...
Vinko Mihanović je obišao i susjednu Švedsku
Danska je jedna od najbogatijih zemalja sjeverne Europe čiji je glavni grad Kopenhagen ili København kako ga Danci zovu što bi u slobodnom prijevodu značilo 'trgovačka luka'. Naše se putovanje sasvim slučajno poklopilo s aktualnim svjetskim problemom oko američkog svojatanja njihovog autonomnog teritorija, otoka Grenlanda. Čim smo sletjeli u dansku prijestolnicu, a poslije i po gradu, gotovo na svim mogućim ekranima, vijestima i novinama, Grenland je dominantna tema. Prosječni Danci su zgroženi, ali i vrlo zabrinuti razvojem događaja i američkim aspiracijama prema njihovom stoljetnom teritoriju. Prema njihovim riječima, danski vojnici smješteni na najvećem svjetskom otoku, u slučaju ugroze imaju ovlasti prvo pucati, a tek onda razgovarati i rješavati problem čime ovaj problem potencijalno postaje još opasniji.
Nakon što smo se smjestili u hotelu, krenuli smo u obilazak ovog polumilijunskog grada. Bez obzira na hladnoću koja će nas pratiti tijekom ovog putovanja i to od -1 do -7°C, Kopenhagen ima svoje zimske čari. Lijep je to grad, prepun atrakcija, znamenitosti i povijesnog naslijeđa poput iznimno popularnog morskog kanala Nyhavn s brojnim kućicama u šarolikim bojama, od kojih je u jednoj na broju 67 živio i slavni Hans Christian Andersen ili kipa Male sirene Edvarda Eriksena, smještene tik uz more pa smo, uz jak vjetar, uživali u pravim polarnim uvjetima. U blizini smo posjetili i kraljevski trg i rezidenciju Amalienborg te raskošnu crkvu Marmor-Kirke koja je napravljena od norveškog mramora po uzoru na vatikansku baziliku svetog Petra. Posjetili smo i lijepi toranj Rundetårn, zatim predivni kraljevski dvorac Rosenborg iz 17. stoljeća, kopenhašku gradsku vijećnicu tzv. Københavns Rådhus smještenu na glavnom gradskom trgu... i glavnu trgovačku ulicu Strøget u kojoj je, bez obzira na sveprisutnu hladnoću i vjetar, vladala gužva, posebno u dane vikenda. Obližnji, među turistima s obitelji, popularni zabavni park Tivoli je bio zatvoren do proljeća.
Danska je zajedno s Norveškom i Švedskom domaćin Europskog rukometnog prvenstva. Iako su Danci aktualni svjetski prvaci u rukometu i prava rukometna velesila (četverostruki svjetski prvaci), u gradu pred natjecanje nije bilo niti jednog plakata koji bi nagovještavao njegov skorašnji početak. Pomalo čudno i neobično.
Danska, a i samim tim Kopenhagen, u (dosadašnjoj) hrvatskoj percepciji obično kotiraju kao poprilično skupa ili preskupa destinacija. No hrvatska sveprisutna i galopirajuća inflacija uspjela je srušiti i taj mit. Kao i u većini zapadnih zemalja, iako ih je u posljednje vrijeme sve manje, Hrvatska je još uvijek jeftinija od Danske, barem kada su u pitanju restorani, kafići ili turističke potrepštine ili suveniri. S druge strane, s cijenama u našim trgovinama smo čak uspjeli 'prešišati' čak i Dansku i to posebno u supermarketima u kojima su cijene iste ili nerijetko niže. Gotovo je nestvarno bilo gledati cijene voća i povrća koje su bile drastično niže nego u Hrvatskoj, a na nekim proizvodima, poput recimo šipka ili rajčica gotovo dvostruko niže. I sam dolazak vlakom od aerodroma do hotela je duplo jeftiniji negoli naš aerodromski shuttle bus pa se ne treba čuditi kada nam turisti u ljetnim mjesecima, često negoduju na ovu temu. Kada se k tome doda da je prosječna danska plaća tri puta veća od one u Hrvatskoj, doista mi je teško shvatiti raznorazne ekonomske stručnjake koji nas uporno uvjeravaju da kod nas cijene rastu zbog povećanja plaća. No to je neka druga tema.
Zanimljivo je bilo slušati i neke priče iz danske socijalne svakodnevice. Tako, primjerice, učenike u nižim razredima osnovne škole uopće ne ocjenjuju. Tek u višim razredima počinju dobivati ocjene koje se kreću od najniže 5 do najviše 11. Ili, recimo, starijim ljudima kojima u poznim godinama premine partner, smještaj u domu za starije i nemoćne osobe je odmah osiguran kako bi lakše preživjeli svoje posljednje dane.
Kao i u obližnjoj Švedskoj, kartice su opće prihvaćeno sredstvo plaćanja tako da vam je gotovina pri posjeti ove zemlje - nepotrebna.
A obližnja Švedska, točnije grad Malmö, udaljen je nešto manje od 40 kilometara do kojeg vrlo brzo možete doći Øresundskim mostom, drugim najdužim u Europi nazvanim po moru ispod njega. Most koji je glavno poprište odlične dansko-švedske serije 'Bron/Broen' je dijelom klasični most dok jedan njegov dio, koji je blizu kopenhaške zračne luke, prelazi u tunel pod morem, isključivo zbog sigurnosti. Most ima četverotračnu cestu (po dva traka sa svake strane) ispod koje prometuje vlak.
Malmö je treći po veličini švedski grad koji nosi neslavnu reputaciju najopasnijeg u zemlji. Baš kao i Göteborg kojeg sam posjetio prije par godina, i Malmö se pokazao kao iznimno miran, tih i savršeno čist švedski grad. Do kasnih jutarnjih sati mogli ste na prste nabrojati ljude koje smo sreli u centru grada pa sam morao provjeriti koliko on uopće stanovnika ima. A riječ je o nemaloj brojci od gotovo 300.000. S izlaskom sunca oko podne, grad je odjednom oživio i zasjao u pravom sjaju. Kako mi je najpoznatija znamenitost Malmoa bio vrlo neobični, uvijeni neboder Turning Torso, koji je dizajnirao poznati španjolski arhitekt Santiago Calatrava i prikazuje ljudsko tijelo, odlučio sam se prošetati do njega. Donedavno najviša građevina Skandinavije (190m), udaljena je nekoliko kilometara od centra grada. Za doći do nje morao sam proći kroz brojne parkove, kuće na osami i predio koji je izgledao poput poluindustrijske zone. A upravo su ta osamljena mjesta, uz predgrađa, označena kao potencijalno najopasnija, no moje iskustvo se pokazalo potpuno drugačijim. Iako je tog dana bilo -5°C, putem je bilo zanimljivo sresti nekoliko prolaznika u ljetnim kratkim hlačama.
Dvije zemlje, dva grada, od kojih se Kopenhagen pokazao kao vrlo zanimljivo i iznimno lijepo odredište i jedno od dražih koje sam u životu vidio te impresivni Øresundski most, doista su pravi turistički skandinavski dragulji koje svakako vrijedi posjetiti.
