REPORTAŽA S MARJANA: 'Prava je sreća da se još uvijek obilježava'
Popričali smo sa Splićanima kako gledaju na prava radnika
Oni koji su ostali doma za Praznik rada – mogli bi (lagano) zažaliti. Brojni su Splićani ove godine, umjesto odlaska u obližnja izletišta ili sela, odlučili praznični dan provesti na Marjanu. I nisu pogriješili.
Već od ranog jutra splitska zelena oaza vrvjela je ljudima. Miris fažola širio se među borovima, kolona za tanjur omiljenog prvomajskog jela nije se stizala prorijediti, a dijeljenje je trajalo više od sat i pol. Gužva je bila stalna, strpljenje veliko – i mnogi su se vraćali po još.
Uz grah, nudili su se ćevapi, pivo, kokice, kava – ponešto za svakoga. Atmosfera je bila jednostavna i ležerna, baš kako i priliči danu posvećenom radu, ali i odmoru.
Na klupici u hladu zatekli smo 86-godišnju Marijanu, koja je čuvala stvari prijateljici dok je ova čekala u redu za grah.
- Ja sam odlučila preskočiti fažol, više volim ćevape – rekla je uz smijeh.
- Poslala sam slike rodbini u Ameriku da vide kako mi ovdje slavimo. Jednog već pokušavam nagovoriti da se vrati – priča nam uz smijeh. Ima volju, samo mu fali još mali poticaj... Možda slike borovine i graha pomognu.
Nedaleko od nje, brat i sestra Krešo i Kornelija nisu došli samo zbog hrane – načeli smo ozbiljniju temu za raspravu. Krešo je krenuo lagano:
- Prava radnika danas nisu bitna. Nažalost, ni sindikati nisu više važni kao nekada – rekao je, ali – 'barem je ostala ova tradicija s fažolom'.
Kornelija ga je prekinula:
- Kompleksno je to pitanje. Ne bih rekla da su sindikati manje važni, ali radnici su pod pritiskom. Boje se, to je istina, ali to ne znači da borba nema smisla. U nekim stvarima su se prava poboljšala, ali u drugima ozbiljno pogoršala – smatra mlađa sestra.
U hladu uz stazu, s četverogodišnjim Oskarom na povodcu, sreli smo Mariju. Praznik je iskoristila za šetnju, ali i za ozbiljniju misao.
- Praznik rada se transformirao u nešto sasvim drugo, ali se i svijet promijenio, tako da je prava sreća da se ovo još uvijek obilježava. Znamo koliki su žrtvu podnijele žene da bi i one sudjelovale u proslavi – rekla je, mirno, ali odlučno.
Nije dijelila optimizam kad je riječ o pravima radnika danas.
- Ne smatram da su prava radnika bolja, mislim da općenito nisu. Nekada smo sudjelovali u upravljanju firmama. Ne kažem da je društveno vlasništvo bilo neko postignuće, ali čovjek je znao što je njegovo, a što tuđe – i nešto smo ipak mogli. Mogli smo ih barem nekako moralno ucjenjivati, ako ništa drugo – nastavila je.
Zastala je, pogladila psa, pa zaključila:
- Danas je mladima jako teško dokazati se i mislim da su pod ogromnim pritiskom. Imaju mali utjecaj. Ako si pošten i ispravan, kako uopće možeš nešto postići? – pita se.Zato smatra da je važno da se ovakvi dani ne svedu samo na grah i glazbu, nego da ostane i neka poruka. I ovo danas – u šumi, s osmijesima – poruka je da nismo zaboravili.
Za one najmlađe program je bio bogat – od 11:30 sati nastupili su Čarobni animatori i plesni klub D'N'F, koji su zabavili djecu i roditelje. Ubrzo nakon njih Trio Gušt dodatno je podigao atmosferu – pjesma, smijeh i dobra energija, a pratio ih je sunčan, gotovo ljetni dan.
Promet Split omogućio je besplatan prijevoz do Marjana, a gužve u autobusima bile su još jedan dokaz koliko je ljudi odlučilo 1. svibnja provesti upravo ovdje – u prirodi, među svojima.
U večernjim satima zabava se seli na Pjacu, koja u danima koji slijede postaje središnje glazbeno okupljalište grada. Na pozornicu u 20 sati će izaći Amira Medunjanin, čija interpretacija tradicionalnih pjesama otvara praznični glazbeni niz uoči proslave Dana grada.
Možda Praznik rada danas ima drukčije značenje nego nekad, ali po atmosferi se može zaključiti da ga Split i dalje zna proslaviti na svoj način.
Bilo je toliko lipo da se zapivalo i voljenom klubu.
