Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Nu2 / Screenshot Nela Sisarić o današnjoj epizodi 'Nedjeljom u 2': Suze su mi tekle cijelu emisiju

Nela Sisarić o današnjoj epizodi 'Nedjeljom u 2': Suze su mi tekle cijelu emisiju

Tema je bila burnout

Kulturna menadžerica, plesna pedagoginja i koreografkinja Nela Sisarić osvrnula se na današnju emisiju 'Nedjeljom u 2' u kojoj je kod Aleksandra Stankovića gostovao Krunoslav Nujić na temu kako preživjeti burnout.

Iz osobnog ugla posvjedočila je o ovom gorućem problemu. Svoje utiske podijelila je na društvenim mrežama.

'Današnji gost Nedjeljom u 2 bio je Krunoslav Nujić i pričao se o burnoutu. Emisija je počela i osjetim momentalno da se moje tijelo stisnulo i simptomi su krenuli. Kada je Krunoslav Stankoviću priznao u emisiji da dok priča da osjeća simptome (nakon 7 godina) meni su krenule suze. I tekle su cijelu emisiju.

S Krunoslavom sam se čula nakon šest mjeseci što sam obilazila specijaliste, potrošila ne znam koliko novaca u privatne laboratorije za sve moguće pretrage, doktorima sam dolazila s knjigama i tražila odgovore na koje su mi priznali da vrlo malo o tome znaju, s nekima sam i sjedila ispred kompjutera u klinikama i pretraživala znanstvena istraživanja i nisam izlazila dok nisam dobila odgovore. Ono što je zanimljivo što su zapravo bili jako zainteresirani i govorili su da imaju jako puno pacijenata kojima ne znaju kako pomoći, da terapije nisu adekvatne.

Slušali su me i pokušali mi pomoći. Neki su se doktori i divili mojoj motivaciji. A neki su savjetovali da ne pokušavam shvatiti, već da odmaram. Samo je jedan bio posve nezainteresiran. Posebno sam slušala sve što su govorili, zapisivala, i pazila da dijagnostika odgovara onome što sam ja osjećala i znala da se događa u mom tijelu. Moja procjena je bila da pogrešna terapija može i pogoršati stanje. Sve pretrage bile su besprijekorne, a ja danas jedva mogu potrčati.

Cijelo prošlo ljeto nisam ni mora ni sunca vidjela kako treba. Razina svijesti, znanja i iskustva o autonomnom živčanom sustavu i njegovom postojanju osobno i meni je fascinantna. Znam više nego o kazalištu. Ni u što se nisam dala tako duboko kao spoznati -  živac vagus.

Svi koji mene znaju da meni ništa nije nemoguće, da nema toga što ne mogu napraviti. Svi koji me znaju, znaju koliko volim raditi, koliko sam strast imala za sve ono što sam postigla u životu. Rečenica koja nije postojala u mojem rječniku bila je -  Ja ne mogu, i ona me sustigla što je zapravo bio moj najveći očaj. A mislim da će biti moj najveći blagoslov.

Kad čujem ljude u razgovoru - imam / ili doživjela sam burnout  - stari/a moja ima gorih stvari u životu, ali ne daj bože da ga doživiš! Iscrpljenost, osjećaj da ti je teško - nije burnout, al je put prema njemu. To je Krunoslav lijepo u knjizi objasnio.

Ono što mi je bila najveća podrška bila je moja obitelj, posebice moja majka, koja je u najvećoj krizi, a to je prva 4 mjeseca bila non stop sa mnom 24 sata dnevno, što joj nikad neću zaboraviti.

Najgora stvar koja me zapravo povrjeđivala bila je nerazumijevanje okoline, i zato sam se okružila s ljudima koji me mogu razumjeti i su doživjeli isto, slično. Mnogi su ljudi otpali, posebice oni koji su me ismijavali, i koji mi nisu vjerovali. Neki su me ogovarali kako su stigli. Neki čekaju da se i sada omrse o mom trudu ako se maknem s puta u kulturi.  Neki su čak i iskoristili tu moju slabost, da me dodatno nagaze na dno. Te zadnje sam s posebnom pažnjom zapamtila. Izdaje su se nizale, a ja sam sve više osjećala da neću izdati sebe.

A jesam li mogla išta drugo?

Kad se simptomi dogode povučem se, a oni koji zaista znaju kako mi je, moji su najbliži ljudi kojima se povjeravam. Ako išta, naučila sam trpiti simptome. Imunitet mi je koma, o tome ću posebno poglavlje, to još istražujem. Preporuka je odmor, šetnja i družiti se s prijateljima s kojima dok pričam, bljeskaju mi pred očima kao da sam u disku, i zuji mi orkestar u ušima. I dan danas. Dođe, pa stane. I tako pričam s njima, dok oni nemaju pojma kako moje doživljavanje tijela izgleda unutra. Zahvalna duboko svima koji su me osjetili, razumjeli, podržali.

Na web stranici Krunoslav Nujić koju možete naći na njegovom FB profilu možete naći njegovu knjigu Burnout - priča o nama. Moja knjiga bi će drugačija, s drugačijim odgovorima i spoznajama nego njegova. Hoće li ugledati svjetlo dana, još ću razmisliti jer je pišem sporo budući da ne mogu gledati u kompjutor puno. Tko god ima sličnu situaciju, ili osjeća da je blizu burnouta, pročitajte njegovu knjigu. Moći će pomoći shvatiti situaciju, ili shvatiti ljude oko vas koji su u tom problemu. Ako ih želite shvatiti. Ako ne želite, bar nemojte otežavati.

Problem burnouta je problem kroničnog stresa te autonomni živčani sustav uđe u neuredno stanje. Sustav koji je autonoman, ne možeš kontrolirati, možeš ga samo podržati. Ne možeš s njim upravljati. Kad simptomi dođu, ne možeš ništa nego čekati da prođu. Sve što možeš je biti živ, strpljen i držati to. I biti svjestan. Nadati se da će doći dan kad će biti lakše.

I bit će lakše. To sad i ja znam, iako ide sporo.

Nemam što reći, nego hvala Krunoslav Nujić! Nakon razgovora s tobom, imala sam nadu da će proći jer sam ti vjerovala. Rekao si to pažljivo, s vrlo jasnim mekim i tihim 'ć'. Hoće.

Odličan si bio danas!

Hvala ti!', poručila je Sisarić.

Vaša reakcija na temu