Solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević uspješno je završio etapu hodočašća Camino - Santiago de Compostela.
'Dugo nam je bila želja otići na Camino, proći ako ne cijelu, onda barem dio rute hodočašća putevima sv. Jakova.
No, kako to obično kod većine od nas biva, kad trebamo odvojiti malo vremena za sebe, nikad nije zgodno vrijeme, uvijek su neki drugi prioriteti.
Konačno su se posložile neke stvari i odlučili smo krenuti na put i odraditi dionicu Camina (za prvi put) od Leona do Santiaga de Compostele u dužini od oko 320 km.
Za odraditi ovaj 'pothvat' trebalo nam je dvanaest dana.
Hodati u prosjeku po 25 do 30 km dnevno (zadnji dan hodočašća do Santiaga propješačili smo više od 40 km) i to po velikoj vrućini i sparini, stazama punih strmih uspona i neravnih nizbrdica (idealnih za uganuti zglob) nije nimalo fizički lako ni izdrživo.
Ali svi fizički napori, natečene noge pune žuljeva i trenuci slabosti koji se povremeno pojavljuju, ne mogu se usporediti sa onim šta se doživi u brojnim susretima i razgovorima sa peregrinosima (hodočasnicima), praćenje putokaza i stupića na kojima su preostali kilometri do cilja, želje za dobar i ugodan put uz nezaobilazni Buen Camino, dolazak u mjesto noćenja i spavanje po Albergima (prenoćištima)... Sve je to Camino.
Mnoštvo hodočasnika iz svih krajeva svijeta (susreli smo i desetak Hrvata) svi različiti, ali opet tako jednaki i svi ujedinjeni u istom cilju.
Ulazak u Santiago de Compostelu poseban je doživljaj. Miješaju se emocije; od sreće, zadovoljstva i ponosna što si uspio doći do cilja i zaslužio 'Comopostelu' (svjedožbu) - do blagog osjećaja tuge što je Putu došao kraj.
Mnogi od vas, posebno oni koji su u različitim potrebama bili ste u našim mislima i molitvama.
A Solin, moj grad je uvik u srcu.
Sve u svemu jedno predivno i nezaboravno iskustvo.
Neću reći zbogom, nego do druge prilike...
Buen Camino!', poručio je.