ZLATNE RUKE IZ NADINA Tomislav Glavić nam otkrio kako je tekao njegov put od vrsnog keramičara do pionira ekološkog vinarstva

Na svečanoj Akademiji Hrvatske obrtničke komore, koja je 31. godinu zaredom prestižnim priznanjima nagradila najzaslužnije domaće obrtnike, Tomislavu Glaviću iz Nadina dodijeljena je prestižna statua 'Zlatne ruke', najveće priznanje koje Komora dodjeljuje svojim članovima za izniman doprinos obrtništvu. Ovaj cijenjeni majstor svojim dugogodišnjim radom, upornošću i predanošću postao je simbol uspješnog spoja tradicije i suvremenog pristupa u obrtničkom svijetu.

Njegov poslovni put počeo je u keramičarskoj djelatnosti u kojoj je stekao ugled najboljeg i najtraženijeg keramičara Zadarske županije, a zatim je ljubav prema zemlji i obiteljskoj tradiciji vinogradarstva pretočio u uspješnu vinsku priču. Danas je vlasnik vinarije Ker-Vin, poznate po vrhunskim ekološkim vinima koja nose imena njegove djece, čime potvrđuje koliko su obitelj i zajedništvo temelj svake uspješne priče.

U razgovoru za naš portal Tomislav Glavić otkriva što za njega znači ovo visoko priznanje, kako je izgledao njegov put od keramičara do nagrađivanog vinara i zašto vjeruje da je budućnost hrvatskog obrtništva, ako se temelji na znanju, kvaliteti i hrabrosti, svijetla.

Što za vas osobno znači ovo priznanje Hrvatske obrtničke komore – je li ono bilo iznenađenje?

- Za mene osobno ovo priznanje znači krunu moje radne karijere i u ovom trenutku najveće priznanje koje sam mogao dobiti. Ne, nije bilo iznenađenje, zato što sam već treću godinu za redom nominiran od strane Udruženja obrtnika Benkovac te od strane POK-a Zadar, tako da sam imao podršku na obje razine.

Koliko vam je važno što priznanje dolazi iz obrtničkih krugova, od struke i kolega obrtnika?

- Ovo priznanje mi još više znači, baš iz razloga što su me predložili moje kolege, kao što sam već spomenuo, treću godinu za redom. Nisam imao konkurenciju, to samo govori za sebe i ja bih to kazao nogometnim žargonom, to vam je isto kao kad je neki igrač proglašen najboljim igračem lige od strane svojih kolega. Ovim putem koristim priliku da se još jednom zahvalim svojim kolegama obrtnicima.

Vaš poslovni put započeo je u sasvim drugom području – kao obrtnik u keramičarskoj djelatnosti. Kako je izgledao taj početak?

- Svjestan svoje stručnosti i znanja u poslu još kao mlad, sa svojih 24,5 godine sam odlučio sa svojim poslom krenuti u privatne vode. Bilo je to turbulentno vrijeme, raspad bivše države, prvi demokratski izbori, vrijeme pred sam početak rata. Kad je rat počeo, stavio sam obrt u stanje mirovanja i priključio se obrani domovine. Nakon završetka rata, da bih ponovo aktivirao svoj obrt, odnosno posao, morao sam podmiriti sve doprinose nastale za vrijeme obrta u fazi mirovanja i krenuti dalje. Punih 25 godina sam slovio kao najbolji i najskuplji keramičar u županiji i dok se nisam počeo ozbiljnije baviti vinarstvom nitko o tom mom poslu nikad ništa nije pisao, ni spominjao. Od 2007. godine i moje prve šampionske titule sa vinom javnost i mediji su više počeli pisati o rezultatima moga rata i o kvaliteti mojih vina.

Što je bilo presudno da u postojeći obrt 2003. dodate i vinogradarstvo kao novu djelatnost? Koliko je izazovno bilo usklađivati dva potpuno različita zanata pod istim obrtničkim krovom – keramičarski rad i vinarstvo?

- Vinogradarstvo je obiteljska tradicija još od pradjeda, djeda i oca. 1996. godine nakon raspada odnosno gašenja PK Zadar, koji je imao svoje vinograde u Nadinu, mi stanovnici Nadina smo bili u prilici i mogućnosti uzeti na koncesiju po 2,5 hektara eksploatiranih vinograda, tako sam i ja uzeo 2,5 hektara na svoje ime i 2,5 hektara na očevo ime. Kako je to bila već ozbiljna površina za bavljenje ozbiljnim vinogradarstvom ja sam u obrtu proširio djelatnost te dodao vinogradarstvo, a nakon toga i vinarstvo. Bilo je jako izazovno, hobi je prerastao u ozbiljan posao, koji je tražio puno odricanja i puno rada na obje strane. Od samog početka na poslu u vinogradu je bila uključena cijela obitelj, odnosno pokojni otac i moja supruga s troje malodobne djece, bez njihove pomoći to svakako ne bi išlo, a posebno radovi u vinogradu.

Prekretnica je bila 2007. kada ste, kao tadašnji 'vinar amater', osvojili šampionsku titulu na ocjenjivanju vina. Kako se taj trenutak odrazio na daljnji razvoj vaše vinarije?

- Te 2007. godine prvi put sa svojim vinom izlazim pred struku na ocjenjivanje i postajem šampion u kategoriji mladih crnih vina u Polači. Ta je nagrada, uz ovu zadnju koju smo prije spomenuli, meni najdraža od svih. Ta nagrada predstavlja onaj kotač zamašnjak, koji je sve pokrenuo i na komu se ovaj uspjeh gradio. Da nije bilo te šampionske titule 2007. godine, tko zna, možda se nikad ne bih ozbiljnije bavio vinarstvom.

Od tada do danas Ker-Vin je izrastao u respektabilnu malu vinariju s brojnim nagradama i priznanjima. Koje biste trenutke izdvojili kao ključne prekretnice u tom razvoju?

- Nakon već spomenute nagrade iz 2007. godine u Polači i kolege Željka Vrsaljka (2006. godine u Polači, brončana medalja) 2007. godine osnivamo Udrugu vinogradara i vinara Nadin, koja je i danas aktivna i kroz koju je prošlo oko 120 članova. U prvom sazivu po osnutku Udruge Željko Vrsaljko je obavljao dužnost predsjednika, a ja zamjenika predsjednika. Već 2011. godine do dana današnjeg ulogu predsjednika obavljam ja. 2009. godine pokrećem degustaciju mladih vina i maslinovih ulja u Nadinu, koja je poprimila i međunarodni karakter. Na toj manifestaciji posebni značaj smo dali autohtonim sortama vinove loze maraština i plavina i autohtonoj sorti masline oblica. Zahvaljujući radu Udruge vinogradara i vinara Nadin, vinogradarstvo i vinarstvo Zadarske županije je doživjelo procvat. Na moju inicijativu 2018. godine osnivamo Udrugu vinara Zadarske županije u koju ulaze isključivo vinari na tržištu. Danas ta Udruga broji 30-ak vinara i više od 150 etiketa.

Vaša vina su ekološki certificirana, a Nadin se ističe kao najekološkije mjesto u Hrvatskoj. Koliko vam je ta održiva komponenta važna u svakodnevnom radu?

- Onog trenutka kad smo se odlučili ući u ekološku proizvodnju, bili smo svjesni da ulazimo u nešto novo što nam je još u potpunosti nepoznato, tako da smo organizirali prva stručna predavanja i radionice na terenu i bili pioniri ekološkog vinogradarstva i vinarstva u Dalmaciji, a možda i u Hrvatskoj. Na taj način smo željeli imati nešto i čega fali na tržištu Hrvatske, Europe i Svijeta i istaknuti svoju posebnost, odnosno posebnost Nadina kao lokacije na kojoj je moguća ekološka proizvodnja. Danas sam ponosan na Nadin kao najekološkije misto u Hrvatskoj! Nažalost to naše ekološko grožđe i vino nisu dovoljno prepoznati na tržištu.

Kao iskusni obrtnik, kako gledate na današnji položaj obrtnika u Hrvatskoj – jesu li dovoljno prepoznati i podržani?

- Došlo je vrijeme da se konačno cijeni znanje obrtnika i stručnost nakon puno, puno godina što smo bili podcijenjeni, pogotovo struka. Posla ima dovoljno za sve, a kvaliteta i profesionalnost uvijek dođu do izražaja. Danas su zanatska zanimanja postala tražena i popularna.

Što biste poručili mlađim generacijama koje možda još uvijek dvoje između 'sigurnih' poslova i odvažnosti da pokrenu vlastiti obrt?

- Preporuka mladima je da ako nisu zadovoljni sa svojim poslodavcem i uvjetima na poslu, a smatraju da su stručni i sposobni u poslu kojeg obavljaju, preporučio bih svima da otvore svoj privatni posao i na taj način dokažu svoju sposobnost i kvalitetu te da im ne pada na pamet odlazak iz Hrvatske jer na svom ognjištu si najjači, najsigurniji i najviše možeš doprinijeti razvoju društva.

U kojoj je mjeri obiteljski duh važan za poslovanje vinarije? Koliko vam znači što su i djeca uključena kroz simboliku naziva linija vina? Vidite li budućnost vinarije i obrta u rukama sljedeće generacije obitelji Glavić?

- Već sam kazao da bi bez pomoći obitelji bavljenje vinogradarstvom i vinarstvom bilo zaista teško, da ne kažem nemoguće. Ponosan sam na svoju obitelj i iz tog razloga sam svoja vina i nazvao po imenima svoje djece. Da ne vidim budućnost svoga obrta u svojim nasljednicima, vrlo vjerojatno ne bih toliko ni radio, naime već jedan dio obrta je preuzeo sin Martin, a to je djelatnost koja se tiče građevine, odnosno keramike. Isto tako za koju godinu očekujem da će se i u dio vinogradarstva i vinarstva mladi sve ozbiljnije uključivati, za sada imaju svoje prioritete (osnivanje obitelji itd.)

Kada danas pogledate unatrag, jeste li ponosni na sve što ste postigli – ne samo kroz vino, već i kroz obrtništvo koje je bilo oslonac cijele priče?

- Da, ponosan sam na sve što sam postigao na osobnom i društvenom planu, jer kao što znate bio sam i još sam uključen u puno društvenih djelatnosti gdje sa svojim doprinosom pomažem u razvoju lokalne zajednice, pa čak i šire. I ova nagrada je dokaz tome da je netko prepoznao sav moj trud, rad i doprinos zajednici.