VIDEO Thompson se obratio javnosti vezano uz Bojnu Čavoglave: 'Mislio sam je prestati izvoditi, ali sam promijenio odluku zbog...'

Marko Perković Thompson oglasio se o pjesmi 'Bojna Čavoglave' preko društvenih mreža. Otkrio je i kako ju je mislio prestati izvoditi, ali i zašto se predomislio. Poručio je i zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću da će 27. prosinca s ponosom u Areni izvesti tu pjesmu.

'Evo, prošlo je 34 godine od kada sam snimio pjesmu 'Bojna Čavoglave'. Ni u snu nisam mogao slutiti da će ta pjesma tako dugo živjeti. Istina, ona je nastala u najtežim trenucima Domovinskog rata, dizala je moral i davala nadu hrvatskom narodu.

Danas je ona jedan od simbola Domovinskog rata i budi uspomene na vrijeme kada se stvarala Hrvatska. Radi licemjerja nekih medija moram posjetiti sve da je pjesma Bojna Čavoglave za vrijeme rata i u poslijeratnom razdoblju bila najemitiranija na svim hrvatskim medijima i bila prihvaćena od svih. Danas glavni mediji to ignoriraju, što je u najmanju ruku nekorektno.

U više navrata sam razmišljao, uzevši u obzir da je rat završio, da se pjesma Bojna Čavoglave, po meni, treba izvoditi samo u prigodama. Onda kada se oblježavaju važni, značajni datumi, kao što su Dan državnosti, Dan pobjede, te kada se oblježavaju značajni datumi iz naše novije povijesti i Domovinskog rata. Razmišljao sam da pjesmu Bojna Čavoglave ne uvrštavam u redovni repertoar koncerata mojih turneja, već, kao što sam rekao, samo prigodno.

Jer je prošlo vrijeme rata, takvog dizanja morala, bacanja bombi, tjeranja bandi i svega ostalog što ona sadržajno i poručuje. Smatrao sam da je to bila moja razumna odluka, jer je rat gotov i okrenuo sam se drugim temama, poput ljubavi prema našim vrijednostima, Bogu, obitelji, domovini, životnim temama, duhovnim, povijesnim temama, njegovanjem sjećanjem na vrijeme kada smo zajedno stvarali Hrvatsku. Rezultat te odluke su moji albumi, Geni Kameni, Vjetre s Dinare, E moj Narode, Bilo jednom u Hrvatskoj, Ora et Labora, te ovaj zadnji album Hodočasnik, što znači pa oko stotinjak pjesama snimljenih nakon pjesme Bojna Čavoglave.

Svjestan sam da je određenim strukturama i pojedincima pjesma Bojna Čavoglave uvijek bila sporna, kao što im je sporna i sama neovisna demokratska Hrvatska država. Ali, očito je da u tim vremenima nisu imali hrabrosti iznositi takve stavove, već su se kukavički pritajili, te nakon Domovinskog rata izašli iz miših rupa i postali progonitelji svih vrijednosti na kojima počiva Hrvatska i hrvatsko društvo.

Temelj ove države je Domovinski rat. Domovinski rat ima i svoje simbole, među kojima je i pjesma Bojna Čavoglave. Napadajući te simbole zapravo napadaju sami Domovinski rat i temelje države.

Pjesma, koja je nekad ujedinjavala narod, postala je trn u oku onima koji bi najradije izbrisali ono što ona simbolizira. Žestoki progon počeo je prije oko 20 godina. Pokrenuta je prava hajka organizirana od strane nekih osoba iz javnog i političkog života i pojedinih novinara.

I krenuli su rušiti pjesmu Bojna Čavoglave. Taj medijski linč i lavež bijesnih pasa promijenili su moju odluku. Ponovno sam uvrstio pjesmu Bojna Čavoglave u svoj redovni repertoar kao jasan čin otpora svima koji negiraju Domovinski rat i vrijednosti na kojima počiva moderna država Hrvatska.

Pjesma je godinama prolazila svoju kalvariju. Bila je napadana, osporavana i na kraju završila na sudu. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske donio je presudu i potvrdio legalnost i legitimnost pjesme Bojna Čavoglave.

Tada sam vjerovao da će nakon te presude prestati i ti neopravdani napadi. S ponosom sam nastavio izvoditi pjesmu na svim koncertima i izveo je na Hipodromu, na najvećem, najveličanstenijem koncertu u mojoj karijeri. Onom koncertu koji je pokazao zajedništvo i snagu hrvatske mladosti i većine hrvatskog naroda.

Vjerovao sam da je nakon tog koncerta kraj osporavanjima i da će moja glazba napokon ući u mirnije vode. Nakratko se činilo da će tako i biti, no sve ljepote i emocije tog koncerta pokušali su neki, uključivši i zagrebačku vlast, iskompromitirati i prikazati kao fašistički skup. Tobože zbog izvođenja pjesme Bojna Čavoglave.

Time su ne samo ignorirali presudu Visokog prekšajnog suda, nego i manipulirali javnošću lažima o odluci Ustavnog suda tvrdeći da je pjesma zabranjena, što nije istina. Ustavni sud se nikada nije očitovao o pjesmi Bojna Čavoglave, niti o presudi Visokog prekšajnog suda, koji je potvrdio njenu legalnost i legitimnost, jasno u presudi istaknuo da ništa u sadržaju pjesme nije sporno i ne krši zakon.

Zagrebačka vlast je uzela stvar u svoje ruke i ne priznaje niti Visoki prekšajni sud, niti njegovu presudu, već su se stavili u ulogu i sudca i tužitelja, pa se pitam je li to zaista moguće u pravnoj državi? I gdje je tu legalizam? Gdje je legalizam kojeg bi se u prvom redu trebali predržavati političari? Zato moram dodati i to da odluka zagrebačke vlasti da mi zabrani nastupe u gradskim prostorima je čista diskriminacija i izravno kršenje mog ustavnog prava na rad, ali i prava svih onih koji sa mnom rade, glazbenika, tehničara, suradnika, još puno drugih. Povrijeđeno je pravo svih građana Zagreba da slušaju i gledaju ono što sami žele. Nazvati preko pola miliona hrvatskih ljudi, branitelja, djece, starijih, cijelih obitelji, hrvatske mladosti, fašistima, ej, može, samo zločesti, bolesni um.

Zagrebački gradonačelnik mi je putem medija poručio da ako 27. prosinca izvedem pjesmu Bojna Čavoglave neću više moći nastupiti u gradskim prostorima. A ja njemu ovim putem poručujem da ću 27. prosinca u Zagrebu, u Areni s ponosom pjevati pjesmu Bojna Čavoglave onako kako smo je pjevali od 1991. do danas. I na kraju želim napomenuti svima onima koji ne znaju da sam ja 1991. godine bio pripadnik Zbora narodne garde, a i pripadnik HOS-a koji je u svom znaku imao i pozdrav 'Za Dom spremni'. Pod tim znakom sam skladao pjesmu Bojna Čavoglave. Pod tim znakom sam se borio. Pod tim znakom sam bio spreman umrijeti za Hrvatsku. A i danas sam. 

Još nešto.

U javnosti se s razlogom na veliko raspravlja o njihovom protuzakonitom divljaštvu i sektaškom ponašanju. A ja ne pristajem da mi sada neka sekta određuje šta smijem, a šta ne smijem.