VIDEO Mlada majka tradicionalnu vještinu pretvorila u strast i posao iz snova

Fotogalerija (18)

Kad ste zadnji put čuli da netko hekla? Možda se sjećate konca koji se zapliće oko bakinih prstiju, brzih pokreta koje nikad ne biste mogli ponoviti i klupka vune koje se kotrlja po podu. To izblijedjelo sjećanje na kukice i heklanje danas ponovno oživljava, ali u rukama jedne mlade žene koja je korisnu vještinu pretvorila u suvremenu priču o stvaralaštvu.

Nikolini Volarević upravo je baka poklonila prvo klupko vune i kukice.

 – Počela sam kad mi je sin imao tri mjeseca. Baka mi je tad dala veliku količinu vune i kukica i rekla da se više time neće baviti. Na YouTubeu sam našla tutorial kako iskukičat zeku. Iskukičala sam ga u jednom danu, a sutradan sam već krenula s topićima, pa sam vidjela da se mogu stvarati kupaći kostimi, džemperi... Sve! Toliko sam se uživila da kukicu nisam ispustila do danas. Doslovno, svaki dan kukičam. Nosim ih čak i u WC! – uz smijeh je kazala Nikolina.

Zeko je bio prvi poklon, napravljen s ljubavlju za sina. Kad je stigla i djevojčica, heklani pokloni su postali haljinice, džemperi i torbice. Danas Nikolina pod imenom Volareva izrađuje prepoznatljive komade koji spajaju tradiciju i suvremeni dizajn – od pamučnih torbica i kardigana, do kupaćih kostima, nakita i modnih dodataka koji odišu ručnim potpisom i toplinom.

– Sad počinje sezona džempera. Već imam nekoliko narudžbi za zimu. Jako su tražene torbe, kardigani i pokrivala, a ljeti više topići i šeširići – kaže.

Posebno su zanimljivi ručno rađeni kupaći kostimi. Takva informacija nameće logično pitanje koliko je potrebno vremena da se takvi proizvodi osuše na suncu?

 – Postoji materijal koji se brzo suši, otprilike kao i običnom kupaćem kostimu. Mogu biti na vezanje, sprijeda i straga, na trakice. Radim ih po mjeri, onako kako mi žena pošalje. Ispunjavam sve želje - odgovorila je. 

'Vunu nosim svugdje sa sobom'

Za jedan oversize džemper s debljom vunom treba joj pet do šest dana, pod uvjetom da stigne raditi po nekoliko sati dnevno.

 – Ne uspijem toliko raditi svaki dan. Zato vunu nosim svugdje sa sobom. Bila sam na kampiranju – nosim vunu. Kod doktora, ako znam da ću čekati – nosim. Na kavu, na druženje... Uvijek imam malu pokretnu radionicu u torbi - ispričala je. 

Dok sjedimo na klupici na rivi, nekoliko starijih prolaznica zastaje i s osmijehom je promatra. U njihovim pogledima vidi se prepoznavanje, kao da u mladoj ženi s kukicom vide odraz vlastitih ruku iz nekog drugog vremena. Nikolina se samo nasmije i nastavlja raditi.

– Moja baka je preponosna. Uvijek kaže: 'To je moje dite'. Pokazujem joj što sam radila, a ona meni što je ona. To nas povezuje, uvijek imamo našu temu - naglasila je. 

Ručni rad s modernim potpisom

U njezinoj ponudi posebno se ističu pletene torbice, debele, čvrste, kao da su izrađene industrijski.

 – Ovu bih mogla napraviti u jednom danu laganog rada. Materijal je reciklirani pamuk, dolazi u trakicama, zato je ovako čvrsta i ne treba podstava. Može se prati u mašini, samo se ubaci u vrećicu za donje rublje. Čak i lanac može ostati, jer je od nehrđajućeg čelika - objasnila je. 

Nikolinin osmijeh dok pokazuje svoje radove otkriva koliko uživa u onome što radi. Nema sumnje da je jedna od rijetkih sretnica koje mogu kazati da su pronašle posao iz snova. 

 – Zahvalna sam. Osjećam se blagoslovljeno. Kad ne kukičam, razmišljam što ću kukičati. Radim i nakit, to dvoje sam spojila. Ljudi cijene moj rad. Volim kad dobijem komentar, kad čujem da je moja ogrlica otišla u Australiju. To me motivira. To mi je potvrda da trebaš raditi ono što voliš. I onda dođu i pare, i blagostanje - poručila je. 

A prije nego što se upustila u kukičanje, nakit je zapravo bio početak svega, prvi oblik kreativnog izražavanja.

 – Počela sam s nakitom dok sam radila za jednu galeriju. Kad sam se bacila na kukice, to je malo palo u drugi plan. Ali ovog ljeta sam se opet ozbiljno primila. Lakše ga je proizvoditi, brže ide i savršeno zaokružuje priču - kazala je i na svojim prstima prezentirala što sve nudi. Nikolina je hodajuća reklama svojih proizvoda. 

Antistres terapija u digitalnom vremenu

U svijetu ekrana, notifikacija i algoritama, vuna i igla vraćaju u sadašnji trenutak.

 – Prednost kukičanja je što to nijedan stroj ne može zamijeniti. U ovom digitalnom dobu, ručni radovi bit će sve cjenjeniji – uvjerena je Nikolina.

Upravo zbog toga zajedno s prijateljicama Anom i Elom organizira radionice heklanja, za odrasle i djecu.

 – Ovaj petak počinje radionica za djecu u Gradskoj knjižnici Marko Marulić. Imali smo je i prije ljeta, i stvarno su curice bile oduševljene. Dolazile su s novom kesicom vune i pokazivale što su radile doma. I odrasli su zainteresirani; radionice su uvijek pune, uvijek postoji lista čekanja - ispričala je, vidno sretna što može približiti tradicijski zanat mladima i svima koji vole stvarati rukama.

Velika ljubav joj je i glazba 

Uz vunu i kukice, Nikolina ima još jednu ljubav – glazbu. Svira klavir i pjeva, a nerijetko i kukiča i pjeva istovremeno.

 – Kad su djeca mala, teško je uskladiti noćni život i gaže s majčinstvom. Volim imati svoj ritam dana, pa je pjevanje palo u drugi plan. Ali imam dosta autorskih pjesama koje objavljujem na Instagramu. Tko zna, možda jednog dana opet... - kazala je Nikolina kojoj ne nedostaje ambicije. 

Na kraju se kroz smijeh dogovaramo: možemo li kolegica i ja 'preko veze' upasti na neku njezinu radionicu, da se malo odmorimo od medija, vijesti i skrolanja.

 – Definitivno! Početkom iduće godine počinjemo u jednom prostoru i bit ćete mi na brzom biranju – obećava Nikolina.

No, kada već neprestano skrolamo, zaustavimo prst upravo na sadržaju koji nas opušta i podsjeća da se najljepše stvari i dalje stvaraju rukama s puno ljubavi i strpljenja.

Jedan od takvih profila krije se iza imena Volareva i by.volareva , gdje se spaja tradicija, ručni rad i osobna priču.

@dalmatinskiportal

original sound - Dalmatinski portal