Na kraju godine podvlače se crte pod (ne)uspjesima na raznim stvaralačkim poljima, a književna inventura splitske autorice Zdenke Čorkalo za 2024. godinu iznimno je neobična i rekordna – gotovo je nemoguće naći pisca koji je tijekom jedne kalendarske godine objavio čak tri romana, kao što je pošlo za perom toj umirovljenoj splitskoj liječnici kojoj su prošle 2024. godine, u izdanju splitskog ogranka Matice hrvatske, tiskana tri nova naslova: Cvjetko, Dom i Otok. Tako je u proteklih 30 godina ta spisateljica objavila ukupno 20 knjiga proze.
Riječ je o tri kratka romana koji u dvadesetak poglavlja donose zanimljive priče o sudbinama malog čovjeka u priobalnim mjestima, kroz sudbine više naraštaja jedne obitelji autorica povezuje i naše otoke, dalmatinsku zagoru i cijelu Hrvatsku, svoje junake psihološki vješto portretira, poput klupka zamršeni se životni usudi i slučajevi u pitkom i čitkom pripovjedačkom stilu polako odmotavaju do poučnih završetaka s humanim porukama, a aktualne storije su umotane u mudroslovni i gotovo aforistički izričaj.
Roman Cvjetko je priča o profesorici hrvatskog jezika u metropoli koja se natječe za posao u jednoj gimnaziji u dalmatinskom gradu, i tri puta je odbija komisija. I tada autorica uzima pero i polako otkriva psihološke likove svih troje članova komisije, njihove postupke i argumente za nezapošljavanje, o u tom herbariju ljudskih duša doznajemo tragičnu priču iz Domovinskog rata.
Roman Dom je također suvremena obiteljska priča o staračkom domu čije konce Zdenka umješno zapliće i odmotava potičući čitatelja na promišljanja o vječnoj temi međugeneracijskih odnosa, međusobnog razumijevanja, poštivanja i zahvalnosti djece za sva materijalna i duhovna dobra koja će naslijediti od svojih roditelja.
U romanu Otok spisateljica opisuje jednu patrijarhalnu obitelj u kojoj otac gastarbajter ipak ne pridonosi probitku svoje obitelji pa o njoj mari majka te mladi Antiša iz 'vlaškog' mjesta Otok odlazi mekšu koricu kruha naći radeći na otoku, gdje se sudara sa zidom partijskih moćnika, ali kroz životno trnje i s tvrdom vjerom sve se pobjeđuje slomom totalitarnog režima i dolaskom slobode i demokracije.
'Poslije čitanja ove divne, tople, ljudske produhovljene proze osjećam se boljim čovjekom. Takvu nam radost i možemo reći svečanost duše može omogućiti samo dobar pisac. Gospođa dr. Zdenka Čorkalo je osoba koji voli ljude, ona se na sebi svojstven način raduje i pati zajedno s njima, a empatija prema ljudima, uza sve njihove mane i slabosti, pršti iz njezine proze poput Nijagarina slapa, pa nam i na takav način vraća vjeru u čovjeka – i na tome joj hvala!', zapisao je o njezinim romanima Vanja Mladina.
Životopis Zdenke Čorkalo
Zdenka Čorkalo (djevojački Marić) rođena je u Zagrebu 1951., a od najranijeg djetinjstva živi u Splitu. Završila je studij medicine i specijalizaciju iz anesteziologije i reanimatologije i puni radni staž odradila kao specijalistica anesteziologinja u Kliničkom bolničkom centru u Splitu. Tijekom Domovinskog rata, kao dragovoljka i braniteljica bila je pet godina u osam ratnih bolnica Hrvatske i BiH (Dubrovnik, Ston, Ploče, Neum, Tomislavgrad, Livno, Rama-Rumboci, Nova Bila, a potom 1996. kao ispomoć u Mostaru).
Već tridesetak godina književne i novinarske tekstove objavljuje u više časopisa: 'Hrvatsko Slovo', 'Glas Koncila', 'Marulić', 'Liječničke novine'... Dobitnica je prve nagrade za duhovno stvaralaštvo na 5. danima 'Stjepan Kranjčić' i treće nagrade za kratku priču u 'Hrvatskom Slovu'. Nekoliko godina je urednica i voditeljica u emisiji 'Nadom nošeni' na Radio Mariji. Članica je DHK Zagreb, DHK Herceg Bosna i Društva hrvatskih katoličkih novinara. Sa suprugom Antom Čorkalom ima sina Stipu i kćer Jerolimu.
Autorica je dvadeset knjiga proze: Pred licem stvarnosti (1995.), Ti si moje zdravlje (1997.), Tvrdoća iz pravednosti (1999.), Docent (2001.), Lovac (2002.), Fratar (2008.), Vila Velebita (2012.), Lijek za srce (2014.), Tanak led (2016.), Šimun (2018.), Veslo (2019.), Betty iz Rijeke (2020.), Druga orahova ljuska (2021.), Susreti (2022.), Tragom zlata (2022.), Moja Njemačka (2023.), Učenička ulica (2023.), Cvjetko (2024.), Dom (2024.) i Otok (2024.).