PROFESOR PARIŠKOG SVEUČILIŠTA 'Prestanimo s 'thomsonofobijom' u pojedinim medijima'

Marc Gjidara, predsjednik C.R.I.C.C.F., profesor emeritus Sveučilišta Paris-Assas i osoba zadužena za francusko-hrvatsku sveučilišnu suradnju, osvrnuo se na koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu.

'Zbog upornog i sve prisutnijeg napada koji je započeo još prije mega koncerta u Zagrebu u subotu 5. srpnja, a nastavio se i tijekom i nakon tog velikog događaja, potrebno je dati konačno razjašnjenje – s nadom da će to zaustaviti ovu neutemeljenu i neopravdanu kampanju klevetanja.

Na poticaj skupine lako prepoznatljivih osoba koje se predstavljaju kao 'intelektualna elita', a zapravo čine svojevrsnu 'duboku državu' unutar Republike Hrvatske, zavladala je prava histerija. Ona je zahvatila neke loše informirane komentatore koji su, osobito u Francuskoj, bez imalo kritičkog promišljanja, bez i površnog istraživanja, bez objektivne analize i bez nijansi, prenijeli kampanju omalovažavanja jednog pjevača i bivšeg branitelja, Marka Perkovića, kojeg su suborci prozvali 'Thompson' – po oružju (koje je, prema njegovom vlastitom priznanju, bilo hirovito), kojim se služio u ratu nametnutom od strane osvajača željnog teritorijalne ekspanzije i etničkog čišćenja. U tom ratu, Hrvatska – tada gotovo potpuno razoružana – uspjela se obraniti i pobijediti.

Radi se o osobama koje nikada nisu prihvatile hrvatsku neovisnost (iako ju je podržalo 95 % građana), izborenu nakon više od 60 godina života pod raznim diktatorskim režimima – najprije monarhističke, a zatim komunističke Jugoslavije – koje su uvijek gušile slobodu.

S najavom koncerta koji je trebao privući mnoštvo, u Hrvatskoj se pokrenula sustavna hajka, osobito u glavnim medijima koje i dalje kontroliraju nostalgičari propalog režima. Ti mediji nikada nisu prihvatili vojnu pobjedu, neovisnost, demokraciju ni europski put Hrvatske, želeći je zadržati u balkanskoj orbiti, koju sada nazivaju 'regija'. Kako bi se spriječilo održavanje koncerta, posegnulo se za svim mogućim izlikama – zdravstvenim, sigurnosnim, vremenskim, na kraju i političkim – unatoč velikom zanimanju, osobito među mladima.

Protivnici pjevača pokušali su ga prikazati kao profašista, pronacista i promotora ustaškog režima – bez ikakvih dokaza. Kada, gdje i kojim riječima je ovaj umjetnik počinio takva (navodna) djela? Nikada nije ponuđen konkretan i objektivan odgovor na ta pitanja. Umjesto toga, kritičari su se uhvatili za stihove njegovih pjesama koje u stvarnosti govore o ljubavi – posebno roditeljskoj ljubavi (npr. prema bolesnom djetetu), o domovini pogođenoj poviješću i o vjeri u Boga.

Najveće napade izazvala je pjesma napisana u ratnom kontekstu pod nazivom 'Bojna Čavoglave', koja u hrvatskom kontekstu ima značaj sličan onome što je 'Pjesma partizana' bila u Francuskoj – ali s manje nasilne retorike. U uvodu pjesme nalaze se riječi 'Za dom', koje su dio pozdrava 'Za dom spremni' – povijesnog izraza kompromitiranog time što su ga u modificiranom obliku ('Za dom i Poglavnika spremni') koristile ustaške vlasti tijekom 1941.–1945., u vrijeme rata i raspada velikosrpske monarhističke Jugoslavije. No valja podsjetiti da je ustaški pokret postojao već od 1929., s ciljem uspostave neovisne hrvatske države, dakle prije nacističkog osvajanja Europe, a sam Hitler je tek kasnije prihvatio već postojeće stanje. Mussolini, koji je imao pretenzije na Dalmaciju (koju je naposljetku i vojno okupirao), morao je to nevoljko prihvatiti. Cijela histerija, koja je zahvatila antinacionalne krugove u Hrvatskoj – prije, tijekom i nakon koncerta – fokusirala se na jednu pjesmu i njezine početne riječi, kako bi se opravdala kampanja protiv umjetnika koji se samo smatra domoljubom i vjernikom. To je kao da se u Francuskoj izrazi 'Obitelj i Domovina' moraju zabraniti zato što su nekoć korišteni u sloganu vichyjevskog režima.

Marku Perkoviću Thompsonu također se predbacuje to što je dragovoljno pristupio borbenoj postrojbi HOS-a (Hrvatske obrambene snage), koja je nastala spontano početkom rata i kasnije integrirana u regularnu vojsku. Članovi te postrojbe nosili su na odorama natpis 'Za dom spremni'. Taj je podatak iskorišten za demonizaciju bivšeg branitelja i diskreditaciju pjevača. No Hrvatska je republika, demokracija i članica Europske unije od 2013. godine – iako su hrvatske vlasti premalo učinile kako bi promovirale rezolucije Europskog parlamenta koje osuđuju sve totalitarizme, uključujući i komunistički.

Hrvatske institucije, osobito pravosuđe, već su razmatrale optužbe protiv Marka Perkovića – Thompsona i postrojbe kojoj je pripadao. Sudovi su imali priliku izjasniti se upravo o pozdravu koji je u središtu ove kampanje, a koju vode samozvani 'antifašisti' – iako često nisu i antikomunisti – zaboravljajući riječi Hanne Arendt: 'Nitko ne može biti antifašist, a da ujedno nije i antikomunist.'

Ta vrlo dvosmislena kampanja naišla je na plodno tlo u neupućenoj i naivnoj vanjskoj javnosti, koja nije pokazala trud da provjeri istinitost slijepo prenošenih optužbi. Je li ovaj nesretni pjevač slavio fašizam, nacizam ili ustaštvo? Hrvatsko je pravosuđe više puta donijelo presude na tu temu:

Godine 2020. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske zaključio je da izraz 'Za dom spremni' ne krši zakon, te da ni uvodni stihovi pjesme 'Bojna Čavoglave' nisu kažnjivi.

Dana 3. ožujka 2020. isti sud poništio je raniju presudu protiv izvođenja pjesme 'Bojna Čavoglave', istaknuvši da je napisana u ratno vrijeme, da sporni izraz čini njen sastavni dio, te da ne potiče ni na mržnju ni na nasilje prema bilo kome (presuda Jž–919/2019). Nije dokazano da se korištenjem pozdrava željelo promovirati ustaški režim.

Godine 2021. Glavno državno odvjetništvo Republike Hrvatske potvrdilo je da nema osnove za bilo kakvu kaznenu odgovornost Marka Perkovića zbog te pjesme.

U svibnju 2025., isti Visoki prekršajni sud odbio je kazniti uporabu izraza 'Za dom spremni' tijekom komemoracije poginulog vojnika Manjkasa, poznatog kao 'Crvenkapa', pripadnika HOS-a.

Dakle, stvari su jasne. Hrvatske institucije su odbacile optužbe protiv Marka Perkovića Thompsona, koji, usput rečeno, ne pripada nijednoj političkoj stranci, a još manje bilo kakvoj krajnje desnoj opciji (koja uostalom u Hrvatskoj i ne postoji u značajnom obliku – s podrškom manjom od 1 % birača, tko bi u Europi mogao reći bolje?). Stoga bi komentatori u Francuskoj ubuduće trebali biti oprezniji pri prenošenju optužbi koje dolaze iz antinacionalnih krugova u Hrvatskoj i prije nego što se upuste u kampanje čiji su izvori manipulativni, a ishod samo razočaranje i zabluda.

U nadi da će ova razjašnjenja okončati polemike, iskrivljavanja stvarnosti i 'Thompsonbashing', i da će navedene sudske odluke biti dovoljne za razotkrivanje onih koji šire nemir, preostaje još samo pozvati komentatore da prilikom sljedećeg odmora posjete Hrvatsku, kako bi na licu mjesta stekli pravi dojam o raspoloženju građana nakon koncerta – u toj prelijepoj zemlji, čije prirodne ljepote i dalje bude tuđe teritorijalne apetite. Hrvatska je zemlja veselja, narod koji voli pjevati, što dokazuju brojni klape i njihovo višeglasno pjevanje koje ispunjava dalmatinske gradove. Možda će to biti i prilika da se otkrije istinska poruka pjesama Marka Perkovića – Thompsona', poručio je.