POVRATAK IGRI Laštik, pločkanje i smijeh ponovno osvajaju dalmatinske ulice
Bake, djedovi, roditelji i djeco, pripremite se za natjecanje u igrama koje bolje poznajete od svojih mališana
Sjećate li se igre prekrasnog naziva – trule kobile? Negdje su je zvali 'na kušine'. Iako je riječ o dvjema različitim igrama, u djetinjstvu smo ih često trpali pod isto ime.
Možda 'trule kobile' i nisu najbolji primjer tradicionalnih igara koje bi današnja djeca trebala prakticirati. Ako ste je igrali, sigurno se sjećate da je svaka ekipa birala barem jednog krupnijeg dječaka ili djevojčicu koji bi se zaletjeli i skočili nekome na vrat ili leđa, pokušavajući doslovno 'slomiti' protivničku postavu. Tko zna nosi li naša kralježnica i danas poneku uspomenu na takve pothvate.
Bez brige, nitko ne planira povratak takvim prizorima.
No zato se drugu godinu zaredom u dalmatinske gradove i mjesta vraća manifestacija 'Povratak igri', projekt koji na ulice ponovno donosi laštik, pločkanje, potezanje konopa i onaj pomalo zaboravljeni zvuk dječje vriske i smijeha.
Jače od nostalgije
Iza ove priče ne stoji samo romantiziranje djetinjstva, nego vrlo konkretan cilj koji se od početne ideje do danas dodatno razvio. Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije u suradnji s Kineziološkim fakultetom u Splitu i lokalnim turističkim zajednicama želi potaknuti djecu na kretanje te povezati generacije kroz igre koje su nekada bile dio svakodnevice.
Prošlogodišnje izdanje održano je u Trogiru, Jelsi, Omišu, Supetru i Sinju, a interes je nadmašio očekivanja. Na trgovima i rivama okupljali su se mali i veliki, a nerijetko su upravo bake i djedovi pokazivali kako se preskače laštik ili poteže konop s jednakim, možda lak i većim žarom nego njihovi unuci.
Dekan Kineziološkog fakulteta u Splitu, prof. dr. sc. Frane Žuvela, istaknuo je kako je projekt pokazao i jednu manje romantičnu dimenziju takve manifestacije.
'Primijetili smo da djeca nemaju inicijalna znanja o tim igrama. Teže savladavaju osnovne pokrete, a kamoli složenije zadatke. Posljedica je to manjka fizičke aktivnosti i vremena provedenog pred ekranima', kazao je Žuvela.
Dodaje kako su studenti na terenu primijetili da djeci ponekad treba više vremena da shvate i izvedu jednostavne obrasce kretanja koji su nekada bili spontani dio igre.
'Kroz igru djeca razvijaju temeljna motorička znanja, ali i socijalne vještine, osjećaj pripadnosti i zajedništva. Ako im damo priliku i znanje, oni će to dalje širiti među sobom. Ne smijemo dopustiti da tradicionalne igre odu u zaborav', poručio je.
Na Fakultetu se razmatra i mogućnost uvođenja izbornog kolegija posvećenog tradicionalnim dalmatinskim igrama.
Igra kao dio identiteta
Direktorica Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije Ivana Vladović naglašava da projekt ima i širu dimenziju.
'Dalmacija bez djece, bez pjesme i bez igre na ulici nije priča koju želimo pričati. Želimo autentičan doživljaj Dalmacije, ljubav i ljepotu, a toga nema bez igre. To znači biti zdrav, biti u društvu, s pravim ljudima i odgajati prave vrijednosti. Ideja je bila vratiti igru na ulicu i maknuti djecu s kompjutera i ekrana', istaknula je Vladović.
Uz osmijeh je priznala kako nikada nije bila sportašica, ali je zato bila vrhunska u laštiku, pa je i ona prvi put dobila priliku nekoga mentorirati. Smatra i da turist koji samo vidi takvo veselje na ulici nosi sa sobom uspomenu kakvu nema u svojoj zemlji.
Program uključuje skakanje u vrećama, školice, potezanje konopa, preskakanje laštika, bacanje sličica te dalmatinsku inačicu pločkanja, igru 'na plojke'.
Student kineziologije Andrija Kuvačić, koji je sudjelovao u provedbi projekta, kaže kako je upravo međugeneracijsko suparništvo bilo najljepši dio priče.
'Na svim lokacijama bilo je prepuno ljudi, od najmlađih do najstarijih. Zanimljivo je da su starije generacije često bile bolje u laštiku od mlađih. Čak smo i mi studenti naučili neke igre za koje nismo znali', rekao je.
Dodaje kako su se neke igre s vremenom mijenjale.
Primjerice, igra 'na slije' danas se ne igra na isti način kao nekada. Pravila su se prilagođavala generacijama, pa ni studenti kineziologije više ne poznaju uvijek izvorne varijante. Upravo zato projekt ima i edukativnu dimenziju - vraćanje znanja koje se nekada prenosilo s koljena na koljeno.
Otvoreno za sve
Igre su prilagođene djeci različite dobi, a događaji su otvoreni svima. Nije potrebna prethodna prijava, zainteresirani se mogu priključiti na licu mjesta.
Ovogodišnje izdanje počinje u svibnju, a planirane su aktivnosti u Hvaru, Bolu, Makarskoj, Imotskom i Splitu. Organizatori se nadaju da će se rive i trgovi ponovno ispuniti dječjim glasovima.
Možda ne možemo vratiti vrijeme kada smo bezbrižno trčali do mraka, bez pametnih satova pomoću kojih roditelji mogu locirati dijete u svakoj sekundi, ali možemo vratiti prostor u kojem će neka nova djeca stvarati uspomene. A za to je dovoljno imati komad laštika, kredu za školice, jutenu vreću, konop i društvo koje navija i čeka svoj red.
