Jesmo li sami u svemiru? Puljak: Možda smo prvi

Jedna od intrigantnijih znanstvenih hipoteza, kaže fizičar i bivši gradonačelnik Splita Ivica Puljak, jest da je čovječanstvo možda samo u svemiru — i to ne zato što drugdje nema života, već zato što smo prvi.

'Svemir je golemo mjesto', ističe Puljak. U vidljivom svemiru nalazi se oko 100 milijardi galaksija, a svaka od njih sadrži približno 100 milijardi zvijezda. Budući da svaka zvijezda ima barem jedan planet, broj svjetova usporediv je s brojem zrnaca pijeska na svim plažama Zemlje. Ako smo doista sami, dodaje Puljak, to je jednako osamljenosti jednog jedinog crnog zrnca u beskrajnom moru žutih.

Fermijev paradoks: Gdje su svi ostali?

Središnje pitanje proizlazi iz tzv. Fermijevog paradoksa: ako postoje druge civilizacije, zašto ih nismo susreli? Moguća su dva odgovora — ili one više ne postoje, ili postoje, ali ih iz raznih razloga ne opažamo.

Hipoteze variraju: možda su posjetili Zemlju dok ovdje nije bilo inteligentnog života; možda im osvajanja djeluju nazadno; možda smo u nezanimljivom dijelu svemira; možda nas promatraju poput životinja u zoološkom vrtu; ili pak već komuniciraju s nama, ali to ne prepoznajemo.

Veliki filter i pitanje budućnosti

Puljak podsjeća i na teoriju Velikog filtra — prepreke koju većina civilizacija ne uspije prijeći. 'Možda smo mi prošli kroz takav filter, a druge nisu. No moguće je i da nas on tek čeka', napominje.

Ako ipak jesmo sami, razlog može biti u tome što je svemiru trebalo milijardama godina da stvori uvjete za život i inteligenciju, pa smo možda jednostavno prvi koji su dosegnuli civilizacijsku razinu.

Bi li nas otkriće promijenilo?

Puljak zaključuje kako bi potvrda postojanja inteligentnog života promijenila ljudsko društvo iz temelja: 'Shvatili bismo da smo svi isti, da nema gena za rasu, i možda bismo napokon pronašli bolji način života na Zemlji.'