FOTOGALERIJA Sjećanje na Igora Mandića: 'Književne tribine pretvarao je u estradne manifestacije'

Fotogalerija (33)

Povodom 2. obljetnice odlaska velikog hrvatskog pisca i intelektualca Igora Mandića, u splitskom Bajamontiju je, u organizaciji SDP-a, upriličeno sjećanje na njega i njegovo djelo. Sudjelovali su pisci i novinari Boris Dežulović, Ante Tomić i Siniša Vuković uz njegovu suprugu Slavicu Mandić te brojne goste. 

Siniša Vuković, referirajući se na 32 knjige koje je ostavio iza sebe, podsjetio je kako je, među ostalim, bio i glazbeni kritičar. U dvjema su, naime, objedinjene glazbene kritike i polemike. Naveo je kako je bio jako upućen u glazbenu teoriju te u glazbeni način izražavanja te da bi, da je ovdje, mogli puno polemizirati, osobito kada je posrijedi opera. 

'Rekao bih da je rođen punoljetan. I sam je u nekim javnim nastupima priznao da je inficiran preuranjenom lektirom. Bio je nešto što je mene privuklo još kao dječaka, dok sam promatrao kako se sa svima svađa, kako svima želi biti opozicija, kako na sve ima repliku. Kad sam ga počeo čitati, moj život više nije bio isti', istaknuo je Vuković. 

Boris Dežulović Igora Mandića opisao je kao giganta književne kritike i novinske polemike, velikog čarobnjaka, hedonista, nepokolebljivog borca za mišljenje svojom glavom i pisanje svojom rukom…

'Rođeni smo točno 25 godina razlike. Volim vjerovati da sam, smatrajući ga svojim profesorom, ja sljedeća generacija. Predavao nam je slobodu i mišljenje svojom glavom. Još se trudim učiti od njega', kazao je, među ostalim, Dežulović.

Premda ovo nije bila politička večer, Ante Tomić istaknuo je kako je nemoguće ne govoriti o politici jer je Igor Mandić bio itekako politička osoba. K tome je, prema njegovim riječima, bio politički hrabar i pošten. Ispričao je i jednu zgodu iz 1991., u vrijeme rata, koja ga, smatra, dobro opisuje. 

'U to vrijeme malo se putovalo prema Beogradu, nije bilo veza između dvije zaraćene zemlje, no on je morao otići u mjesto u kojem je kupovao knjige i gdje je imao prijatelje. Nakon iscrpljujuće vožnje uokolo, stigao je do granice gdje ga je policajac maltretirao ne vjerujući da ide po knjige. Telefonski razgovor s Dobricom Ćosićem bio bi mu dovoljan da je prijeđe, ali on je ugledao autobus iz suprotnog smjera i vratio se u Zagreb. 

Premda zvuči nevjerojatno, Igor Mandić bio je takav čovjek. Nije trpio s*anja. Bio je naprosto svoj, što se ogledalo i u svim njegovim tekstovima. On, Arsen i Rade Šerbedžija bili su ljudi bez plemena, sa svojom samotnjačkom neustrašivošću. Divno je koliko je bio odan u prijateljstvima. U devedesetima su ljudi tajili prethodan život, ali on je bio ustrajan, ispravan. Zapravo smo svi puno učili od njega. 

U svoje je doba bio velika intelektualna zvijezda. Književne tribine pretvarao je u estradne manifestacije. Inače su to bile dosadne fešte u biblioteci, a kad bi on došao, izgledale su otprilike kao Hajduk - Dinamo. S jednakom je strašću pisao o velikom i malom, o kužini i filozofiji. Ništa nije bilo tako beznačajno da on ne bi mogao napisati prekrasan tekst', iznio je Tomić.