Svetog Nikolu danas znamo kao zaštitnika djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.
Rođen je u trećem stoljeću u Patari (današnja Turska) u bogatoj, kršćanskoj obitelji. Kad je Nikola još bio vrlo mlad, njegovi su roditelji umrli od epidemije. Zatim je prodao svoje nasljedstvo kako bi pomogao siromašnima i patnicima.
U vrijeme vladavine cara Dioklecijana, koji je progonio kršćane, biskup Nikola bio je prognan i zatvoren oko pet godina.
Umro je 6. prosinca 343. Priznat je svecem i prije nego što je kanonizacija postala formalni proces u 10 stoljeću.
Danas je poznat kao svetac koji daruje dobru djecu. Jedna od legendi koje se pričaju o njemu i vežu uz njegovo ime je i ona o siromašnom čovjeku koji je imao tri kćeri. Budući da je djevojkama za udaju trebao miraz, otac ih nije mogao udati. Nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi, no Sveti Nikola je nekako saznao za tu odluku nesavjesnog oca pa je uzeo vrećicu, napunio je zlatnicima, umotao u platno.
Prišuljavši se noću potajno do kuće, ubacio je zamotuljak kroz prozor. Otac triju djevojaka začudio se kad je ujutro našao toliki novac. Svota je bila dovoljna da časno uda jednu kćer, pa je to i učinio. Isto se dogodilo i po drugi put, pa je siromašni otac udao i drugu kćer. Pri donošenju novca za treću kćer otac je u zasjedi pričekao dobrotvora i u njemu prepoznao Svetog Nikolu. Tu je vijest razglasio svima i uskoro su svi znali za njegova dobra djela.
Druga legenda govori da ga je na hodočašću u Svetu zemlju Palestinu zatekla oluja, te je lađa gotovo potonula. No Nikola je zaprijetio valovima i oluja se utišala. Sveti Nikola se zato slavi i kao zaštitnik i zagovornik mornara i svih putnika, a njegove slike ili kipove može se susresti u mnogim lukama diljem svijeta.
Na blagdan svetog Nikole običaj je da djeca ostave cipele kraj kamina, prozorske daske ili vrata spavaće sobe kako bi ih sveti Nikola napunili igračkama, voćem, čokoladom, slatkišima i novčićima. U Nizozemskoj se kaže da djeca ostavljaju mrkve i sijeno kraj cipela za konja svetog Nikole u nadi da će ih zamijeniti za male darove. Davanje darova na ovaj blagdan može ponovno usmjeriti božićni fokus na Kristovo rođenje umjesto na poklone.
Svaki 6. prosinca, sveti Nikola treba nas podsjetiti da prava radost nije u primanju, nego u davanju!