Umirovljeni ginekolog Kalilić: Kućni porod potencijalno ugrožava život žene i novorođenčeta

Nakon nedavnog tragičnog događaja i smrti jednog od blizanaca rođenih kod kuće uz pomoć primalje u medijima se povela žučljiva rasprava o zakonskoj mogućnosti poroda kod kuće i kako regulirati takvu mogućnost. O svemu se oglasio i poznati splitski umirovljeni ginekolog, dr. Joško Kalilić.

'Kao ginekolog mogu reći bez puno razmišljanja, a mislim da će se s mojim stavom složiti i ostali kolege ginekolozi, da ako se uzmu sve moguće potencijalne komplikacije koje se mogu dogoditi čak i kod normalne trudnoće i očekivanog normalnog poroda, siguran sam da je zajednički stav i mišljenje svih ili velike većine ginekologa da je kućni porod potencijalno opasan i da treba uvjeriti trudnicu da je porod zbog njene sigurnosti pa i njenog djeteta najsigurnije obaviti u bolnici gdje postoje stručni, tehnički, medicinski i higijenski uvjeti za normalan porod kao i za sve hitne intervencije u slučaju mogućih komplikacija koje se nepredviđeno mogu dogoditi kod svakog poroda.

Neki zagovornici kućnog poroda će reći da su trudnice u davnoj prošlosti većinom rađale kod kuće uz pomoć primalje. To je važilo za ona stara vremena (nije bilo dovoljno ni bolnica ni ginekologa)  zbog čega je i smrtnost rodilja je bila velika (krvarenja, infekcije itd.). Danas svaka trudnica ima mogućnost poroda u najbližoj ili bilo kojoj bolnici koja ima rodilište na području Hrvatske i zato nema nikakvog opravdanog razloga da se stručni porod ne izvrši u jednoj od postojećih bolnica. Za trudnice koje žive na otocima hitni helikopterski prijevoz (u nuždi i trajekt također) je moguć i danju i noću i mnoge su do danas zbrinute tako bez ikakvih problema.

Koji su eventualni razlozi zbog kojih neke trudnice žele porod kod kuće. One smatraju (neopravdano) da je prirodnije roditi u mirnoj kućnoj atmosferi u kojoj se o njoj brinu primalja, obitelj i da je takav porod bolji i za nju i za bebu. Takvo razmišljanje je rezultat njenog nepoznavanja mogućih potencijalnih komplikacija u takvoj sredini. Pri tome je pomalo čudno da je primalja (strana ili domaća) koja je pozvana da izvrši porod dovoljno educirana da zna za brojne moguće komplikacije i pri tome ne uvjeri rodilju da pravu stručnu pomoć može dobiti jedino u bolnici. Očito je da takvu primalju u današnjim uvjetima moderne medicine u bolnicama vodi taština da može obaviti porod bez prisutne stručne pomoći ginekologa, a još je vjerojatniji razlog i dogovorena poveća novčana nagrada. Ona bi morala biti dovoljno svjesna da bez obzira na njenu stručnost kao primalje u slučaju komplikacija pri čemu rodilja pa i novorođenče može i umrijeti ona snosi svu odgovornost za nastanak ozbiljnih komplikacija koje bi se mogle ili izbjeći ili pozitivno sanirati samo u bolničkim uvjetima. U bolnici se obavlja stručni monitoring rada srca djeteta za vrijeme poroda uz brzu intervenciju u slučaju potrebe. Višestruka trudnoća i položaj zatkom obavezno moraju biti tretirani u bolnici. U slučaju naglog i pojačanog krvarenja rodilja može dobiti transfuziju u svakom trenutku.

Prije 20-ak godina obavljao sam neke vrtne radove uz moju kuću u Korešnici (Žrnovnica) i vidio našeg susjeda kako vrlo uzbuđen dolazi u moj vrt pozivajući me (znajući da sam ginekolog) da hitno dođem s njim i pomognem njegovoj supruzi koja je naglo dobila jake trudove (peta trudnoća). Oprao sam ruke i odmah otišao u njihovu kuću i vidio susjedu koja ima česte i jake trudove i znao da kao višerotka može vrlo brzo roditi što sam ustanovio i pregledom. Umirio sam susjedu rodilju i supruga dajući im do znanja da kao ginekolog mogu ako treba izvršiti porod u sobi na krevetu bez problema ako beba bude 'neumoljiva' i željela što prije doći na ovaj svijet. Ono najnužnije imamo pri ruci (konopčić za podvezati i škare za prerezati pupkovinu, čistu plahtu za umotati bebu itd.). To bi bio na neki način prigodni porod kod kuće za koji sam vjerovao da će završiti dobro (porod kod višerotke uobičajeno ide brzo i jednostavnije nego kod prvorotke).

Međutim, kao ginekolog (imam dovoljno porodiljskog iskustva) znam da su potencijalne komplikacije teoretski uvijek moguće i da sam se u tom trenutku našao u situaciji kao što bi se našla i primalja koja bi također mogla uspješno obaviti porod, ipak sam nakon pregleda trudnice odmah nazvao Hitnu pomoć kako bi se rodilja što prije prebacila u rodilište KBC Split bez obzira hoće li do poroda doći kod kuće ili kasnije u bolnici gdje se može poduzeti bilo koja stručna hitna intervencija u slučaju već navedenih mogućih potencijalnih komplikacija.

Budući da su kola Hitne pomoći došla vrlo brzo, čak i prije poroda, ja sam odlučio pratiti trudnicu u vozilu Hitne pomoći u slučaju poroda u vozilu pa da joj kao ginekolog, kad sam već uz nju, budem pri ruci u svakom pogledu do dolaska u rodilište. I upravo se dogodilo ono što sam pretpostavio da bi se moglo dogoditi. Dijete je bilo očito 'nestrpljivo', trudovi sve češći i jači i beba (curica, a danas studentica koju sa smiješkom pozdravim kad je sretnem) se rodila na pola puta između Žrnovnice i KBC Split. Rekao sam vozaču da ne zaustavlja vozilo (da ne gubimo vrijeme) već da vozi pod sirenom te sam tako obavio porod u jurećem vozilu (sterilni set za eventualni porod ima svako vozilo Hitne pomoći jer iz iskustva znaju da se takvi porodi povremeno događaju i u njihovom vozilu). I tako smo majku i malu zdravu curicu predali dežurnom osoblju u rodilištu KBC Split, što je umirilo majku, a jasno i mene jer sam znao da su od tog trenutka oboje u sigurnim stručnim rukama i u bolničkim uvjetima.

Trudnica koja želi porod kod kuće i primalja koja joj u tome pomaže moraju znati za potencijalne medicinske opasnosti koje se mogu dogoditi kod svakog poroda pa i onog kojeg se može nazvati prirodnim ili normalnim. Nakon izlaska djeteta iz maternice njeni mišići se prirodno stežu i na taj način zatvaraju krvne žile da gubitak krvi bude što manji.

Međutim, uobičajena kontrakcija mišića maternice može izostati pa može doći do obilnog krvarenja koje u nekim težim slučajevima zahtijevaju transfuziju krvi (to se može dobiti samo u bolnici koja uvijek ima sve krvne grupe na raspolaganju). Posteljica uobičajeno spontano izlazi iz maternice nakon poroda ali katkada se to ne dogodi pa maternica može više krvariti ili dio posteljice izađe a dio ostane u maternici što povećava mogućnost krvarenja a kasnije i infekcije.

Često ginekolog mora intervenirati i ručno vaditi ili cijelu posteljicu ili zaostali dio. Sve to povećava mogućnost povećanog krvarenja pa čak i naknadne infekcije. Može se dogoditi i da se maternica izvrne (inversio uteri) pri čemu unutarnji dio maternice se spusti do otvora rodnice što također pojačava krvarenje i veću mogućnost naknadne infekcije. Prolazom glave djeteta kroz rodnicu mogu rodilji puknuti krvne žile između rodnice i donjeg dijela debelog crijeva pri čemu se stvara veliki hematom kojeg treba evakuirati i sašiti krvne žile i možda čak primiti transfuziju ako je gubitak krvi bio povećan.

Nažalost postoji još jedna dramatična i specifična komplikacija koja se može dogoditi kod svake trudnoće a koju sam osobno doživio kao specijalizant iz ginekologije na 'Cleveland Clinic', Cleveland, Ohio, SAD.
Rodilja je imala jake trudove i vodenjak (izbočeni dio opne unutar koje se nalazi plodna voda u kojoj beba s pupkovinom doslovno pliva i okreće se na sve strane) koji ima ulogu širenja grlića maternice omogućavajući tako lakši prolaz glave djeteta unutar kostiju zdjelice često pukne i prije nego glava djeteta uđe u zdjelicu zatvarajući na neki način prostor između glave i kostiju zdjelice. Potencijalna opasnost u tom trenutku je, kako se to običnim rječnikom kaže, 'ispala pupkovina'.

Naime, ako glava djeteta ne uđe u zdjelicu prije puknuća vodenjaka ili nakon njegovog puknuća, može se dogoditi da dio pupkovine uđe između glave i kostiju zdjelice pri čemu nadolazeći trudovi guraju glavu prema zdjelici koja pritišće pupkovinu koja se dijelom spustila u zdjelicu što otežava ili onemogućava protok krvi kroz pupkovinu što doslovno ugrožava život djeteta.

U trenutku nakon pregleda i takve dijagnoze nastala je prava drama i utrka za spas života djeteta. U dogovoru sa starijim ginekologom i primaljom morao sam rukom kroz rodnicu  gurati glavu bebe prema trbuhu dovoljno da spriječim pritisak na pupkovinu i omogućim slobodan protok krvi kroz nju da se ne ugrozi život djeteta. Morao sam tako podržavati glavu djeteta od sobe za trudnice, hodajući sa rodiljom uz prenosiva kolica, sve do odlaska u operacijsku dvoranu koja je bila nekoliko desetaka metara udaljena od rodilje, gdje je obavljen hitni carski rez i tako spašen život još nerođenog djeteta.

Ovaj slučaj sam naveo da istaknem da ako se ovakav slučaj dogodi kod kućnog poroda život djeteta bi bio ugrožen.

Porod u nuždi može obaviti bilo tko (član obitelji, vatrogasci, tehničari u helikopteru, slučajni prolaznici) ali to su nepredviđeni slučajevi koji nemaju u tom trenutku alternativu i najčešće završe dobro zahvaljujući prirodnom procesu ali u slučaju nekih od navedenih komplikacija život i žene i djeteta bi potencijalno mogao biti ugrožen.
Neke lokalne samouprave su predlagale osnivanje ili održavanje područnih rodilišta (Sinj, Makarska, Supetar itd.) što također nije dobro rješenje jer u slučaju komplikacija takva rodilišta nisu tehnički ni kadrovski opremljena za najvišu stručnu pomoć te se ne razlikuju mnogo od kućnog poroda.

Zaključak:

Naš zakon ne zabranjuje porod kod kuće iako se on sve rjeđe obavlja jer su žene educiranije i bolje razumiju brojne moguće potencijalne komplikacije kod takvih poroda. U Europi manje od 1 % žena se odluči na porod kod kuće i taj postotak se sve više smanjuje. Ginekolozi koji kao iskusni stručnjaci dobro poznaju brojne nedostatke i potencijalne opasnosti kućnog poroda i prednosti poroda u bolnici koja je kadrovski i tehnički suvremeno opremljena te pruža maksimalnu sigurnost i rodilji i djetetu u porodu i odmah nakon poroda, uvjeren sam sigurno neće dati podršku bilo kakvoj zakonskoj inicijativi koja omogućava i promiče porod kod kuće. Vjerujem da sve trudnice ili velika većina njih koje su dobro informirane o brojnim potencijalnim opasnostima za majku i dijete koje mogu nastati sigurno se neće opredijeliti za porod kod kuće. Vjerujem da će i ovaj dopis tome doprinijeti', poručuje dr. Joško Kalilić, ginekolog u mirovini.