LJUBIČASTI STUDENI: U porastu smrtonosna bolest s preživljenjem nižim od osam posto

Rak gušterače u Republici Hrvatskoj četvrto je najsmrtonosnije sijelo raka od kojeg je u prošloj godini preminulo 795 oboljelih. Samo je 2020. godine od njega preminulo više od 132 tisuće građana EU. Projekcije navode daljnji porast broja oboljelih te preminulih od ove bolesti. Rak gušterače ima najnižu stopu preživljenja od svih vrsta raka u Europi. Oko 92 posto pacijenata umire unutar pet godina od postavljanja dijagnoze, a bolest se kod većine otkriva u proširenom stadiju kada je prekasno za izlječenje.

Hrvatsko gastroenterološko društvo (HGD) pokrenulo je inicijativu Ljubičasti studeni – Mjesec borbe protiv raka gušterače s ciljem podizanja svijesti javnosti i struke o raku gušterače čime se pridružujemo europskim zemljama u borbi protiv ove teške bolesti. Na press konferenciji povodom Ljubičastog studenog, organiziranoj uz podršku Ministarstva zdravstva, predstavljeni su posljednji podaci, saznanja, potrebe i planovi radi pravovremenog otkrivanja raka gušterače, prevencije i u konačnici uspješnijeg liječenja ove teške bolesti.

Konferenciju je otvorila ministrica zdravstva, doc. dr. sc. Irena Hrstić: 'Želim naglasiti kako, obzirom da nema učinkovitog liječenja raka gušterače, iznimno je važno spriječiti porast broja oboljelih i djelovati na preventivne aktivnosti. Upravo u tom smislu radimo i nacionalne preventivne preglede na koje je izvrstan odaziv i na taj način rano otkrivamo čimbenike rizika.'

Ministrica Hrstić podržala je inicijativu Hrvatskog gastroenterološkog društva i istaknula, također, neminovnu buduću ulogu umjetne inteligencije u poboljšanju rane detekcije ove bolesti.

U RH godišnje od raka gušterače obolijeva gotovo 850 osoba i time je ovaj rak devete najčešće sijelo u našoj zemlji. Srednja dob (medijan) prilikom dijagnoze je 72 godine, 70 godina u muškaraca i 75 godina u žena. Muškarci i žene podjednako obolijevaju i umiru od ove bolesti, a prognoza je, nažalost, jako loša s petogodišnjim relativnim preživljenjem znatno ispod 10 posto (7,8 posto prema zadnjim objavljenim podacima), iznio je doc. dr. sc. Mario Šekerija, voditelj Registra za rak pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

Prof. Mikolašević: Liječenje u Republici Hrvatskoj dostupno je jednako kao i u drugim zemljama

Predsjednica HGD-a, izv. prof. dr. sc. Ivana Mikolašević, istaknula je kako od raka gušterače može svatko oboljeti te posebno zabrinjava pojava bolesti u sve mlađoj životnoj dobi. Rak gušterače više nije rijedak tumor u dobi između 40. i 50. godine života, a u Republici Hrvatskoj liječi se jednako kao i u drugim razvijenim zemljama.

Prilikom postavljanja dijagnoze, 80 posto pacijenata već ima tumor u proširenom stadiju kada je prekasno za izlječenje. Jedan od glavnih razloga zašto se bolest kasno otkriva je njezin tihi klinički tijek. Gušterača je retroperitonealni organ smješten duboko u trbuhu, tako da tumori mogu znatno narasti prije nego što uzrokuju primjetne simptome. Bolest u ranoj fazi rijetko daje specifične znakove. Kad se simptomi konačno pojave – poput žutice, bolova u trbuhu, bolova u leđima, tromboze dubokih vena, gubitka težine ili novonastalog dijabetesa – obično su rezultat lokalno uznapredovale ili metastatske bolesti. 

Simptomi su, navela je prof. Mikolašević, često nespecifični, oponašajući benigne gastrointestinalne ili metaboličke poremećaje. Primjerice, nejasna nelagoda u trbuhu ili gubitak apetita mogu se pripisati gastritisu, žučnim kamencima ili stresu. Čak je i novonastali dijabetes, koji može prethoditi raku gušterače nekoliko mjeseci, učestao u općoj populaciji i stoga nije automatski povezan s malignom bolešću. Kao rezultat toga, i pacijenti i zdravstveni djelatnici mogu odgoditi daljnju dijagnostičku evaluaciju. Također, nedostatak učinkovitih alata za probir je još jedna značajna prepreka rane dijagnostike.

U tijeku su brojna istraživanja upravo radi razvoja novih dijagnostičkih markera, ali nijedan trenutno nije u rutinskoj primjeni. Rak gušterače najčešće se neočekivano dijagnosticira u kontekstu slikovne evaluacije akutne upale gušterače. Nešto češće se može otkriti u sklopu dijagnostičke evaluacije nejasnog porasta vrijednosti enzima gušterače u krvi, obrade i praćenja oboljelih od šećerne bolesti te prilikom praćenja bolesnika s kroničnom upalom gušterače. Rijetko može biti otkriven prilikom izvođenja ultrazvuka abdomena zbog dijagnostike bolova u trbuhu, povećanja vrijednosti jetrenih enzima ili obrade žučnih kamenaca; kod CT evaluacije bubrežnih kamenaca ili MR evaluacije poremećaja bilijarnog trakta odnosno žučnih vodova. Značajno je češće da se na slikovnoj dijagnostici slučajno otkrivaju cistične promjene na gušterači, od kojih neke mogu biti potencijalno rizične, odnosno premaligne promjene, objasnio je izv. prof. dr. sc. Goran Poropat, dr. med., voditelj sekcije za bolesti gušterače HGD-a.

Pretilost, pušenje, konzumacija alkohola, brza prehrana – sve su to čimbenici rizika za rak gušterače, koju je osim zahtjevno otkriti, jednako tako teško i liječiti. Štoviše, prilikom postavljanja dijagnoze tek je oko 15 – 20 posto pacijenata operabilno. Uloga kirurgije kod raka gušterače je centralna i jedina je potencijalno kurativna metoda liječenja budući samo radikalna resekcija može dovesti do dugotrajnog preživljenja pacijenata. Kirurgija sama po sebi nije dovoljna zbog izrazite biološke agresivnosti tumora, tako da pristup liječenju uvijek mora biti multidisciplinaran. 

Ukupno petogodišnje preživljenje nakon operacije je između 15 i 25 posto, što ovisi o veličini tumora, zahvaćenosti limfnih čvorova, postoperativnim komplikacijama i provođenju adjuvantne kemoterapije. Ukupna stopa recidiva nakon operacije gušterače kreće se između 50 – 80 posto, ovisno o stadiju bolesti, zahvaćenosti rubova, pozitivnim limfnim čvorovima i samoj biologiji tumora. Većina recidiva javlja se unutar 2 godine od operacije u smislu lokalnog recidiva (na mjestu gušterače, oko mezenterijalnih žila ili limfnih čvorova) ili udaljenih metastaza (jetra, potrbušnica, pluća), pojasnio je dr. sc. Darko Kučan.

Neminovan je nastavak onkološkog liječenja i nakon kirurških zahvata, a pri čemu u Republici Hrvatskoj nema nedostatak u smislu manjka postojećih terapija. 'Osim za oboljele koji ne mogu biti operirani, veliki je povrat bolesti i kod operiranih pacijenata, do čak 90 posto. Tada nam, dakle, preostaje kemoterapija kao opcija, a nekad nam je jedina mogućnost palijativno liječenje', rekao je prof. dr. sc. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.

U liječenju važnu ulogu ima radioterapija. No, i to je moguće kod, kako je objasnila dr. Jasna Marušić, pažljivo odabranih bolesnika:

'U bolesnika s lokalno uznapredovalom, neoperabilnom bolesti, koristimo zračenje radi kontrole lokalnog rasta tumora, ublažavanja simptoma ali i ponekad potencijalnog smanjenja tumora i stvaranja uvjeta za kirurško liječenje. U adjuvantnom i neoadjuvantnom pristupu radioterapija se primjenjuje samo u odabranim slučajevima, najčešće kad postoji povećan rizik lokalnog povrata ili kad želimo bolju lokalnu kontrolu uz kemoterapiju. Korištenje pritom stereotaksijske radioterapije (SBRT) nam je osobito značajno jer omogućuje visoku preciznost prilikom zračenja i daje mogućnost primjene visokih doza zračenja u kratkom vremenu, uz maksimalnu zaštitu okolnih organa poput želuca i dvanaesnika. Njome se omogućuje dobra lokalna kontrola tumora uz minimalno opterećenje za bolesnika, te se sve češće razmatra kao opcija u odabranih bolesnika s neoperabilnim rakom gušterače ili u situacijama kada je potrebno brzo palijativno djelovanje. 

Vrlo često je potrebna palijativna skrb, zbog brzog razvoja bolesti i teških simptoma. U Hrvatskoj se palijativna skrb dobro razvija, posebno u većim centrima, gdje postoje multidisciplinarni timovi, imamo i mobilne palijativne timove i dobru kontrolu boli. Ipak, dostupnost je i dalje neujednačena, s premalo mobilnih timova i nedostatkom specijaliziranih palijativnih jedinica, što dovodi do prevelikog tereta na obiteljima. Napredak je vidljiv, ali je potreban daljnji razvoj ove važne grane u skrbi naših pacijenata s rakom. Rano uključivanje palijativne skrbi i bolja dostupnost ključni su koraci prema humanijoj i učinkovitijoj skrbi', navela je dr. Jasna Marušić, dr. med., voditeljica tima za tumore probavnog sustava, KBC Rijeka.

Slušajući ove podatke nameće nam se svima u sustavu obveza još snažnijeg djelovanja, kako u prevenciji, ranoj detekciji, tako i u liječenju, poručio je doc. dr. sc. Krešimir Luetić, predsjednik Hrvatske liječničke komore (HLK). Kontinuirano istraživanje i nacionalna suradnja su ključni za napredak u ranom otkrivanju, razvoju novih biomarkera, optimizaciji terapije i implementaciji inovativnih tehnologija poput umjetne inteligencije. Multidisciplinarni pristup, integracija genetskog testiranja i suradnja između obiteljskih liječnika, kliničara, istraživača, kao i nacionalnih registara nužni su za poboljšanje ishoda i smanjenje mortaliteta od raka gušterače. 

HLK snažno podupire kontinuiranu medicinsku izobrazbu liječnika i tu svrhu alocira svoja značajna sredstva. Zadnjih nekoliko godina, Komora je odvojila više od milijun eura vlastitih sredstava u svrhu stipendija za inozemnu stručnu edukaciju liječnika koji potom usvojena znanja i vještine donose u Hrvatsku i implementiraju u rad u svojim ustanovama. Najviše koristi od toga imaju na kraju naši pacijenti jer dobivaju izvrsnost u našim zdravstvenim ustanovama. Nemali dio tih stipendija odnosi se na gastroenterološku, radiološku i onkološku, s čime želimo još snažnije nastaviti u budućnosti.