VIDJELI SMO PROJEKT Neke Magaševe ideje nisu realizirane, obnovom Poljuda bismo to ispravili

Fotogalerija (15)

Fotogalerija (7)

Prije nego što je itko javno izgovorio mogućnost rušenja Poljuda, prije nego što je ta ideja uopće dospjela u javni prostor, arhitekt i profesor emeritus Nenad Fabijanić – zaštitnik autorskih prava doma Hajduka – još je u veljači ove godine u razgovoru za Dalmatinski portal upozorio da bi se poljudska ljepotica mogla dovesti upravo do tog stanja.

Fotogalerija: Poljud

S njim smo razgovarali u njegovom zagrebačkom uredu. Na prostranom radnom stolu dočekali su nas analiza i idejno rješenje obnove stadiona i šire zone Poljuda. Pred nama su se našli i originalni nacrti čuvenog arhitekta Borisa Magaša, autora jednog od najprepoznatljivijih simbola Splita.

Nakon razornog nevremena koje je ozbiljno oštetilo krov stadiona i nakon poništenja natječaja za njegovu obnovu, počelo se javno razmatrati i rušenje tog arhitektonskog remek-djela.

Prije tri godine je Fabijanić, u vijećnici Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, predstavio analizu stanja i polazišta obnove na kojoj je radilo najmanje 50 ljudi i osam stručnih tvrtki.

- Gradonačelnik Ivica Puljak angažirao me da predložim idejno rješenje obnove, da ujedno budem nositeljem projekta i voditeljem radne grupe pri izradi elaborata analize konstrukcije postojećeg stanja stadiona na Poljudu (EOPS). Predstavnici Hajduka, Grada i svi moji projektanti skupili smo se u vijećnici Arhitektonskog fakulteta gdje smo prezentirali elaborat konceptualnih analiza koja je tu pred vama. To je izazvalo interes za simultano rješenje šire lokacije, tj. potrebu proširenja zadatka na sportski kampus i garažno rješenje prometa, logično u neposrednoj blizini stadiona. Očekivao sam dopunu projektnog zadatka i legitimni angažman unutar neposrednog stadionskog areala. Do danas svi su moji grafički prilozi arhivirani.

Na čelu Hajduka tada je bio Lukša Jakobušić, s kojim je suradnja bila puna afirmativne ambicije. Činilo se sve jako optimistično. Moji suradnici, projektanti i savjetnici pokazali su iznimnu dozu zdrave ambicije, stručni interes i respekt prema temi, lokaciji i Hajdukovoj tradiciji - prisjeća se Fabijanić.

Pokazao nam je analizu stanja Poljuda koju je u veljači 2023. prezentirao Gradu i Hajduku. Potom je uslijedilo arhiviranje raspoložive, izvorne dokumentacije, vizualno istraživanje fragmenata i izrada Elaborata analize postojećeg stanja (EOPS) u kojem su uočeni i detaljno obrazloženi problemi te su dane smjernice kako se može tehnički i zakonski primjereno pristupiti sanaciji stadiona. Kroz analizu više modela sanacije predložili su moguća rješenja bolje protupotresne stabilnosti cjelovite konstrukcije. Detaljno nam je objasnio o čemu je riječ i pokazao nam kako bi to izgledalo.

Odmah nakon izrade EOPS-a, dodao je, mogle su se donijeti konzervatorske smjernice i izraditi temeljni elaborat zaštite, a danas na stolu i pred potencijalnim izvoditeljima mogao je biti spreman glavni projekt za sanaciju betonske i čelične konstrukcije stadiona.

Ispričao nam je da je simultano rađen integralni projekt idejnog rješenja obnove kojim se pokušalo riješiti sve probleme korištenja stadiona za sportske svrhe, prije svega za potrebe Hajduka, ali i za sve javne manifestacije koje bi se mogle odvijati na stadionu.

- Nakon prvih elaborata, smatrao sam obvezom u projekt obnove stadiona uključiti rješenje koje arhitekt Magaš nije uspio realizirati u svoje vrijeme. Dakle, ušao sam u posao s punim poštovanjem prema učitelju i suradniku Borisu Magašu. Na stadionu ima puno toga što nije dovršeno prema njegovom projektu, ali i izvedbenih grešaka. Kroz vrijeme, Magašu je ostalo zadovoljstvo uspjelog arhitektonskog koncepta, do danas prepoznatljivog po arhitektonskom autoritetu svog tipa, mjesta i vremena - naglasio je naš sugovornik.

Grad Split je tada, kao vlasnik, krenuo u analizu svih elaborata koji su, kako je i očekivao, prihvaćeni u cijelosti. Fabijanić nam je ispričao da su početne reakcije bile vrlo pozitivne te da nije bilo nikakvih nesporazuma oko idejnog rješenja iza kojeg on i danas stoji u cijelosti.

- O, po mom sudu, zakašnjelom prilogu revizije EOPS-ovog projekta konstrukcije, nisam mjerodavan govoriti jer su stručne rasprave o finesama konstrukcije van moga područja djelovanja. Potpisujem u cijelosti rad, ideje i priloge konstruktera koji su izradili EOPS. Nakon intenzivnog angažmana i afirmativnog odaziva, bavljenje tom temom za mene je zamrlo. Naknadno sam, na vlastitu inicijativu, angažirao nove suradnike arhitekte koji s pomoću digitalne tehnologije izrađuju snimke svih postojećih prostora stadiona i 3D simulacije revitaliziranog i rekonstruiranog Magaševog stadiona. Ostala su mnoga otvorena pitanja, bez planova i odluka. Sve na nivou želja.

Trenutačno stanje stadiona je izuzetno loše. Progresivno raspadanje. Savjetujem vam da pokušate prodrijeti ispod tribina i sami se uvjeriti što se dogodilo s prostorijama uprave Hajduka, tehničkim prostorijama, sportskim sadržajima, infrastrukturom, ventilacijom, klimatizacijom i 'poslovnim' prostorima u kojima je u najmu nekih 50-ak firmi koje sa stadionom nemaju nikakve veze. Mračna scena za snimanje adekvatnih filmova. To je suprotno od slike koju navijači i TV gledatelji vide tijekom utakmica - svjedoči naš sugovornik. 

To je, podsjećamo, kazao u veljači ove godine, prije razornog nevremena koje je prouzročilo još veću štetu na Poljudu. 

Tada je kazao da je - prije bilo kakve obnove ili, točnije, prije temeljitog građevinskog istraživanja - potrebno izolirati stadion i osloboditi ga od svega dotrajalog, ugroženog i nefunkcionalnog. Potrebno je eliminirati sve što se godinama improvizirano dogradilo, a ne odgovara ni mjestu ni funkciji. Već to je ogroman posao.

- Iskustvo teškog probijanja kroz strukturu stadiona, temeljim na djelomično sačuvanoj izvornoj dokumentaciji, vizualnom dojmu i stručnoj intuiciji, a projektiranje na nedostatnim podlogama, na osobnoj snalažljivosti, jer ne postoji ni aktualni, dopunjeni tehnički snimak postojećeg stanja, kao primarni uvjet svih projekata. Stadionska školjka, kako je zamislio Magaš, širila se u svoj neposredni javni okoliš namijenjen pješaku i gostu, punom zelenila, stuba, nivoa i odmorišta. Danas je i taj okoliš degradiran i devastiran ogradama, kontrolnim ulazima, nadstrešnicama, mrežama... ordinarnog oblikovanja nekog anonimnog autora bez senzibiliteta - opisao je. 

Za početak najvažnije, istaknuo je Fabijanić, potrebna je provjera i sanacija kompletnog čeličnog MERO krovišta, LEXAN pokrova, odvodnja i rasvjeta. Ponavljamo, rekao je to pet mjeseci prije nego što je nevrijeme uništilo dio krova. 

Nekontrolirano natapanje oplošja

- Za svoje vrijeme, kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, integralna konstrukcija (beton - čelik) građena je vjerno, konstruktivno i tehnološki kvalitetno. Uz 45 godina neodržavanja, provjera današnjeg stanja konstrukcije ulazi u područje novih tehnologija i zakonskih propisa po kojima se razumljivo stadion ne može rehabilitirati prema recentnim pravilima u cijelosti, ali se može dovesti na višu razinu sigurnosti i poboljšanog  stabiliteta. Pored uvijek kobne ugroze od potresa, ovakvi veliki prostorno-konstrukcijski sistemi ugroženi su nizom dinamičkih agresora: atmosferilijama, temperaturnim razlikama, vjetrom....sve u blizini neobuzdanog mora - nabrojao je naš sugovornik.

Posebno iritantnim smatra nekontrolirano natapanje cijelog stadionskog oplošja oborinskom vodom. Utvrđeno je da se voda s krova slijeva i prodire kroz betonske grede, što ugrožava funkcionalnu i materijalnu postojanost konstruktivnog sistema.

- Armirani beton, odavno priznat kao inovativni materijal, s vremenom degradira. Inače, beton i čelik ne funkcioniraju skladno na dugi rok, a kada se tome doda voda, dolazi do ogromnog problema vidljive i nevidljive korozije. Ne očekujemo da će stadion dočekati antičku dugovječnost, ali ne treba provocirati mogući konstruktivni kolaps, pa ni u malom, pogubnom detalju. Znate li zašto se to događa? Jer nije izveden važan detalj prema Magaševom projektu, a to je vijenac oko stadiona kroz koji bi se voda s krova slijevala na najniže točke na sjevernoj i južnoj strani objekta. Nažalost, u vrijeme kada se Poljud gradio, u atmosferi kratkih rokova i financijskih ograničenja, Magaš je morao birati između prozirnog krova (LEXAN) ili projektiranog oborinskog vijenca. Danas se krovne vode točkasto slijevaju limenim kanalima, a toplinska zaštita objekta vlaži se za svake kiše - slikovito je dočarao Fabijanić. 

Ozbiljan problem stadiona je sigurnost, protupožarna i evakuacijska, osobito u kontekstu velikih događanja koji koriste površinu igrališta, kada se ondje može okupiti između 30 i 50 tisuća ljudi.

- U slučaju neke nesreće i panike koja bi posljedično nastala, trenutačni komunikacijski koridori i izlazi nisu prohodni, niti brojem, niti dužinom. Zbog toga sam predložio novi kružni sustav unutarnjih prometnica, kako bi se omogućila evakuacija na sve četiri strane stadiona. Takvo rješenje zahtijevalo bi temeljitu obnovu ispod stadiona, uključujući redizajn svih pratećih sadržaja - ispričao je i prikazao nam takva rješenja na nacrtima koje je pripremio.

Uz to, na velikom prostoru rekreacijske zone, gdje su i danas pomoćna igrališta, planirana su nova igrališta, svlačionice, a ispod terena mogle bi se smjestiti dodatne svlačionice, ali i garaža u koju bi moglo stati između 750 i 800 automobila. Svi koji su se i prije njih bavili prostornom transformacijom Poljuda, dodao je, slažu se da je muzej, fan shop i ostale sadržaje za navijače potrebno premjestiti na istočnu tribinu bliže gradu i glavnom pristupu. Pod zapadnom tribinom ostaju ulazni prostori svih zaposlenih u Hajduku.

Prezentirao je gradnju većeg ulaza te nove, prostranije dvorane. Uz to, dodao je još jedan objekt s prezentacijskim centrom i većom dvoranom koja će zamijeniti sadašnju, znatno manju, kao i druge sadržaje. Želja mu je bila predočiti sve što su radili stručnjacima u Splitu, ali i javnosti. Do toga nije došlo.

- Smatram dugom i obavezom naše idejno rješenje prezentirati javnosti. Svaki put kad je bila najavljena, ili kad smo očekivali prezentaciju, uz liderstvo Gradske uprave i Hajduka, odgovor je bio da nije pravi trenutak - zbog izbora, ljeta, jeseni i tako dalje. Zaključujem po stoti put: čvrsto sam uvjeren jedino u cjelovitu obnovu cijelog stadiona, na temelju svih strukovno obaveznih projekata, uz dobro vođenu građevinsku operativu, adekvatnu zadatku. Na razini države i Grada, kao i svih sportaša članova i simpatizera Hajduka, potrebno je, a moglo se i prije, hitno osigurati financiranje i pokrenuti projekt obnove kako bi stadion zadovoljio suvremene sigurnosne i funkcionalne standarde. Ako se stadion arhitektonski revitalizira, vjerujem da bi i Hajduk mogao inspirativnije igrati, jer trenutačno, u ovakvom stanju, stadion ne ispunjava osnovne uvjete za moderni nogomet i uživanje u njemu. Toliko je mnogo grešaka, gustih i nerješivih problema u njegovom funkcioniranju. Ovakav stadion na Poljudu ne odgovara ambijentalnim i tehničkim kriterijima suvremenih stadiona. Preostaje nam čekati da Hrvatska nogometna reprezentacija osvoji svjetsko nogometno prvenstvo ili da Hajduk osvoji Ligu prvaka pa da temeljita rekonstrukcija stadiona uistinu postane prioritet države i Grada - poručio je naš sugovornik.

Hajduk i utakmice za vrijeme obnove

Pitanje bez odgovora koje se nerado spominje jest kako i gdje bi Hajduk trebao igrati tijekom složenih radova na stadionu, koji bi kad-tad okupirali cijeli konkavni stadionski prostor.

- Predloženo je, bez pokrića i kao direktiva, izvođenje radova 'u fazama' kako bi klub mogao nastaviti igrati na Poljudu. Ako se želi doista u cjelini revitalizirati stadion, teško je pretpostaviti da će Hajduk igrati na gradilištu. To se ne spominje, o tome se šuti, nitko to javnosti ne želi objaviti. Usput rečeno, stadion je izgrađen za dvije i pol godine, službeno otvoren 12. rujna 1979. - istaknuo je Fabijanić.

Procjena troškova sanacije Poljuda koju su radili je okvirna jer se bez detaljnog programa nisu mogli baviti troškovnikom, već samo aproksimacijama.

- Ni o novcima se dugo nije govorilo. Povlačila se uobičajena 'duhovitost': 'Sredstva nisu problem!? Novaca nema!' Sve je završavalo na usporedbi Maksimir ili Poljud. Sve do nedavno. Detaljna analiza radila se usporedbom troškova gradnje stadiona koji su izgrađeni u južnoj i srednjoj Europi u posljednjih desetak godina. Te se sume pojedinačno kreću između 35 i 100 milijuna eura. Po našoj procjeni, rekonstrukcija Poljuda iznosila bi oko 80 milijuna eura, s mogućim povećanjem troškova od 10 do 20 posto. Ovog trena sve je relativno. Bez projekata, a nema ih na vidiku, ova naša aproksimacija nema težinu. Do projektantskih cijena dolazi se sukcesivno unutar nužnog slijeda svih projekata. Trenutačno smo izloženi objavama usporednih cijena sa sličnim stadionima, ali i svih mega projekata u nas ili u europskoj blizini. Siguran sam da ti podaci nisu točni, niti realni, pogotovo ako su izuzeti troškovi održavanja - poručio je.

Poništeni natječaj za obnovu splitskog stadiona bio je vrijedan ukupno 25 milijuna eura, čak 55 milijuna manje od procjene našeg sugovornika. Vlada RH proglasila je stadion na Poljudu sportskom građevinom od nacionalnog interesa za koju je predviđeno dvogodišnje sufinanciranje iz državnog proračuna u iznosu od po 13 milijuna eura. Iznos je očigledno nedovoljan za sve što je prema mišljenju Fabijanića potrebno napraviti cjelovitom sadržajnom, oblikovnom i infrastrukturnom rekonstrukcijom.

Arhitektonski jedinstven stadion

- Mi smo naslijedili posebna i vrijedna zdanja od antike do danas, ali uvijek čekamo da se zaštićeno dobro sruši i lokacija iskoristi za nešto drugo. Kada se počne urušavati ne konzervira se s ciljem sprečavanja daljnjih oštećenja. Čekaju se neka bolja vremena. No, kad već dođe do stanja da je opstanak građevine upitan, onda često neka 'racionalna' glava predloži: 'A da mi to ipak maknemo?'. To su običaji i navike na cijelom našem prostoru. Najgore je što se u takvim slučajevima uvijek pojavi nebulozna teza kojom se pokušava na istom mjestu izgraditi 'potpuno ista' građevina, često s novim sadržajem, pa to zovu faksimilom(?!), ili pak smisle novu lokaciju i gradnju koja s vremenom i bez održavanja završi isto! Novac tada nije upitan. Split danas ima ruinu od stadiona s perspektivom u kojoj ga se još uvijek može obnoviti. Čekamo odluku koja će i na ovom primjeru definirati naš politički ambijent, naše stanje i karakter: prezentirati civilizacijsko-kulturni respekt prema vrijednosnom identitetu i ambijentu, ili neodgovorno ignorirati naslijeđene vrijednosti, ovdje i sada, na ruševinama jednog novog, nama prihvatljivog, betonskog spavača - zaključio je tada, još u veljači, u razgovoru za Dalmatinski portal.

Fabijanić je više puta ponovio da je Poljudska ljepotica arhitektonski jedinstvena i na Mediteranu joj nema tipoloških usporedbi, ako se analiziraju standardni nogometni stadioni koji se danas grade.

- Zahvaljujući Borisu Magašu i njegovom talentu, Split je dobio antologijsko urbanističko-arhitektonsko djelo, model i uzor. Stadion se savršeno meko uklopio u krajolik, u blizini mora, pokraj crkve i samostana, zelenih i rekreacijskih površina, na prostornom autoritetu od Marjana do Kozjaka. Nažalost, smeta mi samo arhitektonski rukopis drugog autora, betonski bazenski val - rekao je.

Fabijanić tvrdi da dom Hajduka s kampusom i vanjskim terenima ima potencijal da postane središtem urbanog i sportskog  razvoja Splita koje će se prostirati od tunela (Spinuta) do Poljuda.

- Stadion nije samo mjesto nogometnog natjecanja; to je društveni infrastrukturni objekt sporta i kulture od nacionalnog značaja. Međutim, za takav koncept, potrebna je vizija i odlučnost, uključujući i sasvim poseban projektantski napor. Očekivao sam to bez isključivo promotivnih, kratkoročnih obećanja. Moćnici u Hajduku, ako je suditi po nogometnoj tradiciji Dalmacije, trebali bi biti značajniji akter u procesu koji definira i Hajdukov funkcionalni, sadržajni i prostorni prosperitet - podvukao je naš sugovornik.