Više od tri desetljeća roditelji i građani Žrnovnice vode borbu za osiguravanje školskog prijevoza za osnovnoškolsku djecu, a projekt koji je godinama skupljao prašinu po ladicama napokon se približava realizaciji. No, završni koraci i dalje kasne zbog sporosti sustava i izvođača radova, dok se sigurnost djece i dalje dovodi u pitanje.
Inicijativa za organizirani prijevoz školske djece iz ovog splitskog kotara datira još iz 1990. godine, a vjerojatno i ranije. Iako se često ističe važnost kretanja i pješačenja za zdravlje djece, roditelji godinama upozoravaju na stvarne opasnosti na cestama koje njihovi najmlađi svakodnevno koriste – bez nogostupa, zaštitnih ograda i s brojnim nepreglednim zavojima.
Diskriminacija iza kulisa
Posebno je bolna činjenica da su neka splitska djeca, čak i ona koja žive na udaljenosti manjoj od jednog kilometra od škole, već godinama korisnici organiziranog prijevoza, dok djeca iz rubnih dijelova Grada, poput Žrnovnice, moraju svakodnevno pješačiti i do 2,7 km u jednom smjeru – često po mraku i neosvijetljenim cestama.
Roditelji su godinama apelirali na institucije – od policije do pravobraniteljice za djecu, predsjednika države i premijera – no bez konkretnog odgovora. S vremenom su se dogodile i nezgode u kojima su djeca bila oborena automobilima, što je dodatno pogoršalo situaciju.
Borba s birokracijom
Pomak je uslijedio tek kad su se pojedinci aktivno uključili u Mjesni odbor kao kotarski vijećnici i stekli legitimitet roditelja i građana. No, put do realizacije projekta bio je sve samo ne jednostavan.
Trebalo je osigurati sredstva za prometnu infrastrukturu, izgraditi okretišta za mini-buseve (budući da ulice nisu pogodne za veća vozila), riješiti vlasničke odnose, izraditi prometne elaborate, ishoditi suglasnosti MUP-a, Ministarstva zaštite okoliša, katastra i brojnih drugih tijela. Svaki korak bio je iscrpljujuća borba s administracijom.
Posebno dramatičan bio je trenutak kada je projekt gotovo propao jer nije postojao fizički dokaz legalnosti ceste na koju se okretište treba priključiti. Rješenje je pronađeno u arhivskim satelitskim snimkama iz 1968. godine, koje su, unatoč niskoj rezoluciji, uspjele potvrditi postojanje prometnice i osigurati nastavak postupka.
Završni koraci još uvijek čekaju
Iako je 4. srpnja 2023. godine izdan nalog za početak radova, do danas projekt nije dovršen. Nedostaju još zaštitne ograde, nadstrešnice i sanacija prometnica, što se očekuje do prosinca 2024. godine. Roditelji i MO apelirali su na žurnost zbog sigurnosti djece, slali stotine mailova, poziva i organizirali sastanke, a naposljetku su bili primorani i obratiti se medijima.
Za sada se čeka još 70 dodatnih metara zaštitnih ograda kako bi se mogla provesti testna vožnja s naručenim mini-busevima. Premda postoji bojazan od nesreća zbog zahtjevnih cesta, zajednica je svjesna da je opasnost pješačenja još veća.
Više od prijevoza
Projekt ima širu važnost jer se njime ne osigurava samo prijevoz za djecu, već i sanira prometna infrastruktura koja je desetljećima bila zanemarena. U svijetu u kojem su takvi oblici prijevoza za djecu standard, za Žrnovnicu je riječ o megalomanskom projektu – ponajprije zbog tromosti sustava.
Ostaje gorak okus jer su, umjesto institucija, teret promjene ponijeli volonteri i kotarski vijećnici – ljudi bez plaće, ali s ogromnom voljom i empatijom.
'Da su službe radile svoj posao, ovaj bi projekt bio dovršen prije deset godina', poručuju iz Mjesnog odbora. Ipak, nadaju se skorom završetku i trenutku kad će djeca iz Žrnovnice, konačno, imati isti tretman kao i njihovi vršnjaci iz drugih dijelova grada – siguran put do škole.