Splitski studenti organizirali kviz za stradalog kolegu: 'Emocionalna, logistička i edukativna kulminacija izbornog kolegija'
Može li ovaj vid učenja postati pravilo, a ne iznimka?
'U vremenu kada studenti često slušaju predavanja koja završavaju zatvorenim skriptama i memoriranjem definicija, rijetki su trenuci kada se znanje doista osjeti, proživi i ostavi trag. Jedan takav trenutak dogodio se nedavno u Splitu, u restoranu Kampus...', otkrila je dr. sc. Senka Borovac Zekan s Odsjeka za menadžment, trgovinu i turizam Sveučilišnog odjela za stručne studije Sveučilišta u Splitu.
Naime, studenti treće godine Menadžmenta trgovine i turizma s Odjela za stručne studije Sveučilišta u Splitu organizirali su humanitarni kviz za teško stradalog kolegu - studenta Pravnog fakulteta Marina Mijića.
Ovo, međutim, nije bio tek običan studentski kviz općeg znanja. Ovo je bio projekt u kojem su studenti planirali, komunicirali, delegirali, promovirali i učili kako organizirati događaj.
'Učili smo kako se organizira događaj, ali još više kako se prepoznaje potreba zajednice. Naučili smo kako je svaku teoriju puno lakše usvojiti ako se ona primjeni u praksi i kako svaki član tima čini razliku', istaknula je studentica Marija Jarak.
Jedna večer, više od 270 ljudi, 60 ekipa i srce veliko kao kuća!
S preko 270 sudionika, 165 nagrada i 60 prijavljenih ekipa, pub kviz za Mijića bio je - kako je naglasila profesorica - emocionalna, logistička i edukativna kulminacija jednog izbornog kolegija koji se, čini se, pretvara u jedan pomno razrađen obrazovni koncept.
Uz mentorstvo doc. dr. sc. Senke Borovac Zekan, studenti su preuzeli punu odgovornost: od osmišljavanja koncepta i odabira lokacije, preko izrade promotivnih materijala, odnosa s javnošću i vođenja programa te večeri.
Ocjenjivali su jedni druge
Na kraju semestra studenti nisu samo evaluirali odrađeni projekt, već su i ocjenjivali jedni druge, analizirali vlastiti doprinos i reflektirali ono što bi ponovili, a što promijenili.
'Ovaj kolegij bio je drugačiji od svega do sada. Prvi put smo osjetili da nešto što radimo nije samo za ocjenu, nego da ono što radimo utječe na nečiji život. Prvi put smo trebali kritički ocijeniti doprinos svakoga od nas u organizaciji događaja. No na kraju je najvažnije da smo svi dali svoj maksimum', kazala je studentica.
Može li ovaj vid učenja postati pravilo, a ne iznimka?
'Pitanje se nameće samo od sebe - ako je moguće ovakav vid učenja ostvariti unutar jednog izbornog kolegija, zašto to nije češća praksa na našim visokim učilištima? Jer jedno je jasno: studenti žele učiti kroz praksu. Žele imati osjećaj svrhe. Žele stvarne projekte, prave suradnje i žive ljude. I žele biti ocijenjeni ne samo po broju točnih odgovora, već po kreativnosti, odgovornosti i doprinosu zajednici.
S obzirom da se radi o studentima Menadžmenta trgovine i turizma, potencijal za organiziranje sličnih događaja je nepresušan. Moguće je na isti način organizirati sajmove, kongrese, konferencije, promocije, društvene inicijative i još puno toga. A iskustvo i refleksija ovih mladih ljudi pokazuju, ne samo da imaju znanja, već i volje da ih provedu u djelo', zaključila je profesorica.
