Škorić: Bez obzira na to tko je izvršitelj napada, svi nedužni poginuli zaslužuju jednako poštovanje i trajno spominjanje
Komentirao je stav prema žrtvama Drugog svjetskog rata
'Prema istraživanjima Frane Barasa i dostupnim povijesnim izvorima, savezničko bombardiranje Splita, od rujna 1943. do kraja lipnja 1944., rezultiralo je golemim civilnim žrtvama i uništenjem povijesne gradske jezgre', poručio je Petar Škorić i dodao kako je u četiri najrazornija napada život izgubilo više stotina građana, a tisuće su bile ranjene ili trajno osakaćene. Kaže kako neki datumi zaslužuju posebnu pozornost.
'5. prosinca 1943.: Poginulo je 110 Splićana.
3. siječnja 1944.: Poginulo je dvadesetak građana, a uništene su ili oštećene brojne zgrade i crkve, uključujući crkvu sv. Roka, tada najveću gradsku crkvu sv. Petra na Pazaru te Biskupovu palaču.
3. lipnja 1944.: Prema tadašnjem izvještaju Glasa Splita, bačeno je oko 700 bombi; poginulo je 227 civila (od čega je tek nekoliko bilo vojnika), 78 je teško ranjeno (kasnije je njih 5 podleglo ozljedama), a 140 je bilo lakše ranjeno. Potpuno je razorena 121 kuća, 217 je teško oštećeno, a 210 djelomično.
29. lipnja 1944.: U tom je napadu stradalo tridesetak civila, a osobito je tragičan podatak da je obitelj Krstulović izgubila 13 svojih članova', nabrojio je Škorić o naglasio kako je kombinacija silovitih naleta i snažnih eksplozivnih naprava gotovo izbrisala cijele dijelove Splita, nanijevši štetu kakvu grad nije doživio u svojoj dugoj povijesti. Usprkos tolikim žrtvama i golemim razaranjima, napominje, u poratnom je razdoblju izostalo sustavno obilježavanje ovih događaja.
'Razloge možemo sažeti u nekoliko točaka:
1. Politički i ideološki kontekst poslijeratne vlasti
Nova komunistička vlast nije željela ozbiljnije osporavati 'saveznički status' onih čija je pomoć bila ključna u konačnoj pobjedi nad fašizmom, pa se o posljedicama tih bombardiranja malo javno govorilo.
2. Propagandni narativ o 'oslobodiocima'
U tadašnjim medijima savezničko djelovanje bilo je uglavnom prikazano kao dio 'oslobodilačke borbe i oslobađanja Dalmacije od fašizma'. Primjerice, Glas Splita (br. 11, od 8. lipnja 1944.) piše da je bombardiranje 'imalo velike koristi za našu oslobodilačku borbu', iako se radilo o golemim civilnim stradanjima.
3. Nedostatak volje za komemoracijom
Ratni zločini Saveznika nad civilnim stanovništvom nerado su se otvarali u društvenom i političkom prostoru, jer su slavljeni kao vojska oslobođenja nad fašizmom i nacizmom. Posljedica je da i danas ne postoji ustaljena tradicija službenih obilježavanja tih datuma, niti su žrtve dobile zasluženu pozornost. U određenoj mjeri postojao je interes da se takve teme 'zaborave' ili tek ovlaš spomenu u javnom prostoru', navodi Škorić.
Naglašava kako bez obzira na to tko je vršio bombardiranje, žrtve tih dana zaslužuju dužan pijetet i sjećanje.
'Stotine poginulih i tisuće ranjenih civila, uništena kulturna baština te razrušene crkve i povijesne građevine svjedoče o jednoj od najvećih ratnih tragedija u povijesti Splita. Prema tome, povijest nije crno-bijela i treba nam cjelovita istina o našoj povijesti. Split je kroz stoljeća preživio brojna razaranja, a posebnu bol je pretrpio tijekom Drugog svjetskog rata, upravo u savezničkim napadima. Otvaranje javnog prostora za komemoriranje svih stradalih, bez obzira na to je li napad došao 'sa savezničke' ili 'neprijateljske' strane, predstavlja moralni i etički dug prema svim nedužnim civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata', poručuje Škorić.
Ističe kako tek osvješćivanjem pune složenosti i širine ratnih tragedija možemo odati dužan pijetet svim žrtvama i osvijetliti istinu o najvećem razaranju Splita, kojeg se danas, nažalost, malo tko više i sjeća.
'Tek 2019. godine, za vrijeme vlasti HDZ-a Split i gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, postavljena je prva službena spomen-ploča u čast žrtvama savezničkog bombardiranja. Na sjednici Komisije za imenovanje ulica, trgova i spomenika Grad Split (službena stranica), održanoj 9. prosinca 2019. (kojoj sam predsjedao), jednoglasno je usvojen zaključak o postavljanju ploče na samostan svetog Dominika na Pazaru, mjestu gdje je velik broj ljudi stradao. Ova ploča predstavlja važan korak u osvještavanju javnosti o civilnim žrtvama savezničkog bombardiranja i ukazuje na dugotrajan propust grada da komemorira patnju svojih sugrađana.
Bez obzira na to tko je izvršitelj napada, svi nedužni poginuli zaslužuju jednako poštovanje i trajno spominjanje u kolektivnoj memoriji Splita', zaključio je Škorić.
