PROTUKOMUNISTIČKI OTPOR HRVATSKIH KRIŽARA 'Split nije orjunaški grad, sljedeća knjiga govorit će o Frani Tenti'

Fotogalerija (21)

Povjesničarka dr. sc. Blanka Matković predstavila je u Splitu dvije knjige 'Od Vrana do Biokova: hrvatski protukomunistički otpor djelovanjem imotskih i zapadnohercegovačkih križarskih skupina (1944.-1951.)' i 'Od Vrana do Žabe: hrvatski protukomunistički otpor djelovanjem širokobrijeških i neretvanskih križarskih skupina (1944.-1948.)', a promocija je do vrha napunila dvoranu Dominikanskog samostana u Hrvojevoj ulici. Knjiga 'Od Vrana do Biokova' na preko tisuću stranica obuhvaća djelovanje križarskih skupina, križarskih organizacija i neformalnih jatačkih mreža na prostoru od linije Vran - Posušje - Imotski - Biokovo prema Kamešnici, cetinskom kraju, Tomislavgradu, Kupresu do Rame, dok 'Od Vrana do Žabe' na 700 stranica donosi istu tematiku na liniji od Vrana, Posušja i Imotskog do Metkovića, planine Žabe, Neuma, Hutova, Mostara i Čvrsnice. Radi se praktički o jednom djelu tiskanom u dvije knjige zbog velikog obujma gradiva.

Izvještaj s promocije ćemo krenuti od kraja, kada je autorica rekla:

- Nikada nije bilo teže organizirati predstavljanje knjiga, čak je bilo više opstrukcija nego kada smo predstavili knjigu o Jasenovcu i jasenovačkim logorima. Čak i na područjima gdje nismo imali nikakvih problema oko predstavljanja jasenovačke knjige, kao i u mjestima gdje je bilo jako puno križara. Čovjek se onda mora zapitati čemu toliki otpor ovakvoj temi. Tko su ti ljudi koji ne dopuštaju da se o ovoj temi progovara?

Upitana je i kada će obraditi splitsko i kaštelansko područje, na što je odgovorila:

- Ta knjiga je treća, već je većim dijelom završena, bit će predstavljana za točno godinu dana, a obuhvatit će područje od Splita i Sinja do Drniša. Obradit će protukomunistički otpor u gradu Splitu, koji mnogi nazivaju orjunaškim, a ja tvrdim da nije, govorit će o Frani Tenti i mnogim drugim našim sugrađanima koji su se borili protiv komunizma - otkrila je Matković. 

Ove dvije knjige su njen prošireni doktorski rad koji je obranila u listopadu prošle godine na Fakultetu hrvatskih studija. Obrana tog doktorata, kazala je, nije išla glatko. 

- Nakon što sam obranila temu na fakultetu, Zagrebačko sveučilište je punih sedam mjeseci pokušalo poništiti moju pozitivnu ocjenu i samu temu doktorskog rada. Dakle, trajala je jedna jako duga borba da bih uopće dobila dozvolu Sveučilišta da mogu taj rad napisati - navela je autorica.

Uvodno je profesor povijesti Dragutin Stjepan Koštro, inače predsjednik Ogranka Matice hrvatske Imotski, približio okolnosti završetka Drugog svjetskog rata, kazao je da je Ante Pavelić do samog kraja naivno vjerovao Hitleru i nije imao neki drugi plan, pa je nastao kaos, Križni put i Bleiburg te masovne likvidacije. Naveo je da se nisu sve ustaše i domobrani odlučili predati jer su znali da partizani neće imati milosti prema njima, otišli su u planine gdje i nastali su križarski pokreti.

- Oni nisu imali nikakve šanse opstati. Dobivali su krive informacije iz inozemstva da će Zapad pomoći i Jugoslavija propasti, a nada se probudila tijekom Tršćanske krize i sukoba Tita s Amerikancima i Englezima. Delikatno je pitanje jesu li Amerikanci i Englezi kontaktirali s križarskim grupama zbog borbe protiv komunizma. Ali kada su se Amerikanci 1948. dogovorili s Titom, nakon što se on okrenuo protiv Sovjetskog Saveza, križari definitivno više nikome nisu bili potrebni - rekao je Dragutin Stjepan Koštro, inače unuk hercegovačkog križara Drage Koštre, a zanimljivo je da je jatak grupe u kojoj je djelovao bila baka autorice knjige Blanke Matković. 

- Borili su se za svoj narod, svoju vjeru, nisu htjeli komunizam i bili su spremni za tu ideju tri puta dati svoj život - poručio je Koštro.

Blanka Matković održala je potom izlaganje od pedesetak minuta, iznijela je niz podataka, citirala dokumente Udbe i Ozne.

- Počekom 1945. godine zauzeta je Hercegovina, pa će upravo ovi prostori biti prvi na kojima će se početi organizirati oružani protukomunistički otpor. Tim oružanim gerilskim skupinama pristupili su brojni pripadnici Hrvatskih oružanih snaga, zatim dezerteri, svi oni koji su željeli izbjeći mobilizaciju u partizanske postrojbe, bjegunci zarobljenički logora i kolona, zatim oni koji su se odmetnuli u strahu od uhićenja, te svi oni koji su vjerovali u skori dolazak zapadnih saveznika i pad komunističkog režima. Dakle, riječ je bila o veoma šarolikim skupinama. Zaklon su tražili u planinama i drugim teško dostupnim lokacijama. U Dalmaciji su bili planinski masivi Biokovo, Dinara, Promina, Svilaja, Kamešnica, a u Hercegovini Čabulja, Čvrsnica, Ljubuša, Raduša i Vran. Okupljanja gerilskih skupina ne mogu se pripisati isključivo spontanim, jer sačuvani dokumenti pokazuju da je već u proljeće 1943. došlo do priprema za gerilsko ratovanje protiv partizana, i to između vlasti NDH i njemačke vojske. Te su grupe trebale reagirati na širenje područja pod kontrolom partizanskih postrojbi. Prvotni plan funkcioniranja tih diverzantskih skupina nije predviđao nestanak bojišta, odnosno slom NDH, tako da je prema tom zamišljenom planu državni aparat trebao osiguravati organizaciju pozadine - rekla je Matković.

Gerilske skupine su se od samih početaka javljale pod raznim nazivima regionalnog značaja, navela je autorica, primjerice 'zeleno kadrovci' u Imotskoj krajini, 'škripari' u Hercegovini i južnoj Dalmaciji, a negdje su za križare koristili i nazive 'špiljari' i 'jamari'. Naziv 'šumljaci' je također poznat na području Bosanske Posavine.

- Nepoznato je kada je točno nastao naziv križari, a povjesničar Zdenko Radelić istaknuo je da ovim nazivom nije bilo zadovoljno ustaško vodstvo u emigraciji, smatrajući ga klerikalnim, dok je UDBA tvrdila da je naziv prihvaćen kao zajednička oznaka ostataka postrojbi NDH i klerikalnih elemenata iz redova Hrvatske seljačke stranke nakon njihove fuzije - kazala je splitska povjesničarka.

U Depešnoj knjizi Ozne za Hercegovinu zabilježena je jedna od najzanimljivijih križarskih akcija, zapisano je da su 'ustaške bande u jačini od 1500 ljudi' napale 12. svibnja 1945. općinu Rakitno koju je branila tamošnja milicija.

- Ta brojka se možda čini prenapuhana, možda ona i je doista jest prenapuhana, no prema nekim drugim podacima je čak i moguća. Naime, postoje dokumenti koji svjedoče da je moguće da je na Vranu u tom razdoblju doista postojala izuzetno velika križarska skupina – ispričala je Matković.

No, povjesničarka tvrdi da je teško govoriti o brojevima jer ni  UDBA nije uspjela rekonstruirati cijelu mrežu križara i njihovih pomagača – jataka, iako su uhitili i ubili velik broj ljudi koje su prethodno ispitivali uz mučenja, čak i strujom. Izdvojila je i priču o križarskoj skupini Šurlin-Meter, kojom je prvo zapovijedao Mate Šurlin, a nakon pogibije Ante Meter.

- Radi se o najaktivnijoj križarskoj skupini imotskog prostora, vjerojatno najaktivnijoj skupini uopće, možda i na području čitave Hrvatske, o kojoj je zabilježen strahovito velik broj dokumenata, uključujući detalje o brojnim akcijama u kojima su oni sudjelovali. Ostavljali su dojam među stanovništvom da ih ima jako puno, često su govorili da ih ima, recimo, 85 na Biokovu, a ustvari se radilo samo o šesteročlanoj skupini, zbog čega je njihovo djelovanje još impresivnije - iznijela je autorica.

Blanka Matković je rekla da je Nedjeljko Mate Piplica, koji je posljednji živući dalmatinski križar, uhvaćen krajem 1951. i pogubljen u lipnju 1952. godine, izradio jedinu križarsku zastavu o kojoj imamo podatke.

- Ne znamo točno kako je ona izgledala, ali večeras ispred nas vidite drugačiju zastavu. Ne kažemo da ona nalikuje uopće na križarsku zastavu. Ovo što vidite ispred nas je hrvatska zastava iz 1990. godine, ali ona je po nečemu nešto malo drugačija od ondašnje službene zastave pod kojom je nastala naša današnja država. Dakle, u desnom kutu ove zastave ispred mene vidite lik svetog Mihovila i bijeli križ koji je bio službeni simbol srednjovjekovnih križara. Ti simboli su jako važni jer kada su hrvatski križari, o kojima danas govorimo, ubijani i zarobljavani, uz njih su bile pronađene sličice svetaca, a na njihovim kapama bio je bijeli križ kao njihov glavni simbol. Njihovi pečati, pronađeni uz njihova mrtva tijela, bili su s hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem - rekla je Blanka Matković.

Burnim pljeskom ispraćena je autorica nakon što je najavila nova izdanja na ovu temu, a dodajmo da su splitsku promociju njenih djela u četvrtak popodne organizirali Hrvatska družba povjesničara 'Dr. Rudolf Horvat', Ogranak Matice hrvatske u Splitu i Hrvatska udruga Benedikt.