PONEDJELJAK Napad
U civiliziranim državama bespravna gradnja uglavnom je nepoznat pojam, a ako se slučajno negdje omakne - u realnom vremenu uklanja se s lica zemlje.
U Hrvatskoj i u Splitu - pa još gore, i u zaštićenom dijelu prirode poput Marjana - punih kvarat stoljeća postoje bespravne vile s važećim rješenjima za rušenje koje nitko ne dira.
Pa je sasvim logično i prirodno da su se njihovi vlasnici osilili i razbahatili do mjere da otvoreno na ulici napadaju službene osobe, vrijeđaju ih i prijete pa čak povlače i ono ofucano pitanje 'Gdje si bio '91.?', kao ovog ponedjeljka na prilazu Kašjunima.
Na Divljem zapadu ne vlada zakon, nego šerifi - pa je u našem splitskom slučaju očekivano da će marjanskim divljim graditeljima prikrivenu podršku dati HDZ, dok će na njihovu stranu otvoreno stati Željko Kerum.
Svoj svoga prepoznaje.
UTORAK Osveta
Priča s Marjanom ima i svoju drugu stranu, dakako: trenutna gradska vlast, naime, toliko je opsesivna kada je riječ o park šumi da katkad zbilja povlači poteze koji se doimaju nerazumnim.
Ili otvoreno osvetničkim.
Bespravna gradnja na Marjanu problem je kojemu se ova garnitura, mora se priznati, dosad najkonkretnije i najotvorenije suprotstavila, no s druge strane na dnevnoj bazi ima jednako tvrd pristup i kod puno benignijih, običnih životnih pitanja.
Baš ovog tjedna je ravnatelj Javne ustanove Marko Pejnović mrtav-hladan na sjednici Gradskog vijeća izjavio da 'GUP grada Splita ne dopušta poljoprivredu na Marjanu' - što je potpuna neistina, pa se dan kasnije morao vaditi i pokušavao nam objasniti da nemamo osjetilo sluha i da nismo čuli ono što smo čuli.
No prava priča svakako je postavljanje rampe na cesti nakon Kašjuna i otimanje još jednog dijela Marjana buci, prometu i neredu.
Potez svakako valjda pohvaliti - uostalom, potpuno je u skladu s GUP-om - ali on neće poništiti činjenicu da će iza rampe nastaviti postojati realni život kojega nekako valja regulirati.
To će se činiti izdavanjem propusnica, ali po svemu sudeći bez jasnih kriterija: odlučeno je da će ih izdavati Javna ustanova, a ne gradske službe, dok je oštećenima poručeno da se 'mogu ići žaliti sve do UN-a'.
A to ne odaje dojam pokušaja izgradnje sustava, nego puke arbitrarnosti i samovolje.
SRIJEDA Čistoća
Ovog tjedna imali smo čak dvije sjednice Gradskog vijeća: prvu na kojoj je uz uobičajeni pripadajući folklor dnevni red odrađivan punih petnaestak sati i drugu, dan kasnije, na kojoj se - na inicijativu oporbe - raspravljalo o čistoći grada 'Čistoći Split'.
Sve je tog dana u Banovini izgledalo apsolutno bizarno: od direktora gradske tvrtke Ivice Karoglana koji je mahao plastificiranim komadom papira i tvrdio da je, zapravo, on izumitelj koji je osmislio nove metode recikliranja otpada i koji je 'sretan kad kontejneri kipe', a suze mu dođu na oči kada priča o škovacinima, preko gradske vlasti koja nas je pored zdravih očiju i nosnica pokušavala uvjeriti da je Split 'nikad čišći', pa sve do same oporbe (izuzev dobro pripremljenog i dosta razumnog Igora Stanišića) koja je jedva dočekala priliku napustiti sjednicu koju je sama sazvala.
Dva puta su tražili odgovor na pitanje na koje im je još davno odgovoreno i kada on nije stigao, brzo su se skupili iz Banovine. Prigodno, taman kad je o radu 'Čistoće' trebao referirati istaknuti član HDZ-a, koji je u toj firmi zaposlen.
Puljkovoj ekipi preostalo je tek dovesti stvar do kraja i izbjeći donošenje bilo kakvih zaključaka, bez da je odgovoreno jedno jedino pitanje koje bi zaista moglo zanimati građane.
Što ćemo s Karepovcem za godinu ili dvije i kako natjerati okolne gradove i općine da, kad već odlažu otpad usred našeg grada, barem malo više razdvajaju? Kamo ćemo s otpadom kada se odlagalište napuni do čepa i koliko će nas to koštati? Zašto grad zbilja izgleda kao da se slabije čisti, gdje je problem s pražnjenjem kontejnera, hoćemo li napokon dobiti još koje reciklažno dvorište? Hoće li se napokon početi kažnjavati građani koji bacaju šut i glomazni otpad gdje god stignu, ima li smisla staviti kamere? Zašto se ponovno mijenja sustav odvoza krupnog otpada, ako sve funkcionira? Zašto se kaska s izgradnjom osnovne infrastrukture, a istovremeno troše silni novci na strojeve koji se koriste slabo ili nikako? Može li se riješiti barem problem onog nesretnog smrdljivog kamina koji vječito stoji kraj Đardina?
Fascinantno je da nakon pola dana javne i žustre rasprave ni o čemu od ovoga ne znamo ama baš ništa više nego što smo znali ranije.
Odnosno, i dalje ne znamo ništa, mašala.
ČETVRTAK Čakavica
Puljkovom 'žetončiću' Damiru Barbiru petnaestak sati rasprave na Gradskom vijeću bilo je previše, pa je utekao doma - no kada su oko ponoći to isto učinili HDZ-ovci, pozvan je natrag da spasi kvorum i omogući da se sjednica održi do kraja.
Toliko mu se žurilo da je po sistemu 'samo ću na sekund' upalio sva četiri žmigavca i ostavio svoj automobil ni manje ni više nego na autobusnoj stanici, a kada je to otkriveno obrušio se, naravno, na medije.
Koji navodno ne prenose njegove kakti konstruktivne, a zapravo režimu ugodne istupe u Gradskom vijeću, a kače se za njega kada krši propise i u praksi prkosi vladajućoj mantri o (pokušaju) uvođenju reda.
Da široka javnost ne bi ostala zakinuta za važni Barbirov prilog boljem svakodnevnom životu, registrirat ćemo da je ovog tjedna pokrenuo inicijativu za 'zaštitu splitskog govora kroz institucije' - čemu je Puljak ekspresno udovoljio osnovavši neku komisiju koja će se time baviti. Čestitamo.
Svijetla je budućnost i pred nama, i pred Barbirom.
PETAK Pršut
Željko Kerum probudio se iz zimskog sna - očekivano, nekoliko mjeseci uoči početka predizborne kampanje u koju, kao i uvijek, ulazi vođen svojom poprilično jednostavnom biznis-logikom.
Uložit će nešto para da bi njegov HGS osvojio nekoliko mjesta u Gradskom vijeću, a još važnije i u Županijskoj skupštini, pa da s tih pozicija može trgovati i, bude li sreće, na koncu nešto i istrgovati.
Pročelnička mjesta, poneku ravnateljsku i direktorsku fotelju, kolačić vlasti i komadić utjecaja.
Sva je prilika da će se 64-godišnji Kerum i dogodine natjecati za gradonačelnika, odnosno da će pogaziti svoja višekratna obećanja o povlačenju iz politike i lansiranju nekih novih kadrova, kako bi taj HGS napokon počeo sličiti na regularnu političku stranku.
Ne, on je i dalje ne pušta iz ruku - niti će to učiniti sve dok postoji nekoliko postotaka glasača kojima ceremonija rezanja pršuta pred kamerama predstavlja zabavu, čudo neviđeno.
SUBOTA Komunizam
HDZ, dakle, trenutno ne zna čime se bavi. Puljak je trenutno zabavljen krstarenjem po Europi - ovog tjedna skoknuo je do Španjolske, a onda i Švicarske. Damir Barbir marljivo radi na zaštiti čakavice. Kerum je i dalje zapeo na pršutu.
A Domovinski pokret nas je, eto, ovog tjedna počastio najavom da će u županijski proračun za iduću godinu uvaliti stavku 'za financiranje tehničke dokumentacije za osnivanje Muzeja žrtava komunizma'.
Rijetko je dosad zabilježen pokušaj obračuna s jednom totalitarnom ideologijom na regionalnoj, skoro pa komunalnoj razini - no dobro, jasno je da je Domovinski pokret u ovom slučaju ozbiljan otprilike onoliko koliko je prije tri godine zagovarao obračun s HDZ-om kao 'žalosnim sinonimom za korupciju', da bi samo koji tjedan kasnije s tim istim HDZ-om ušao u koaliciju.
Ideologija i čestitost su jedno, politička pragma nešto sasvim drugo.
NEDJELJA Mrvice
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek ukazala se u Splitu kako bi obznanila da će sa četiri milijuna eura biti obnovljen Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, jedna od najvažnijih nacionalnih kulturnih institucija koja od 1976. godine pa sve do danas nema ni najobičniji klima uređaj.
Investicija je sasvim sigurno pohvalna - mada, primijetit ćemo, ne bi škodilo da Obuljen i njena vlada u Splitu ulože malo više od nekoliko promila onoga što investiraju u Zagreb, u kojemu će ama baš svi muzeji u roku od godine ili dvije biti kao ganc-novi.
Jest glavni, ali brate mili, nije jedini grad.