PREGLED TJEDNA: Šampanjac, ucjene i HDZ koji brzo uči

Na mnogim mjestima sinoć se otvarao šampanjac.

U stožeru Tomislava Šute, istinskog pobjednika kompletnih ovogodišnjih lokalnih izbora, kao i u partijskoj centrali u Zagrebu koja je napokon uspjela 'zaplaviti' taj drski i neposlušni Split.

U glavnoj ulozi ondje je bio Ivica Budimir, diskreditirani direktor Hrvatskih cesta koji je u ironično odabranom prugastom odijelu dizao atmosferu, plesao s gradonačelnikovom suprugom i doslovno vodio kolo. Njega su u HDZ-u proteklih tjedana brižljivo sakrivali, pa čak i plasirali zgodnu trik-informaciju da su ga se odrekli, no sada očito više nema potrebe za pretjeranim obzirom i političkom korektnosti.

Sam Šuta u izbornoj noći slikao se i s čuvenom 'Puljkovom groficom', što je također politički nepametan potez - no ovako u euforičnim trenucima sve mu je valjda imalo smisla. Tek se treba otrijezniti pa malo bolje promisliti.

Otvarao se šampanjac sinoć u nekim gradskim poslovnim, poduzetničkim i ugostiteljskim krugovima koji su odlučili podržati kandidata 'sa željom da radi umjesto da zabranjuje', slavilo se nesumnjivo i među bespravnim graditeljima na Marjanu.

Nazdravili su na splitskoj ljevici, u dijelu SDP-a i među civilnim aktivistima koji nisu mogli podnijeti Ivicu Puljka i njegovu garnituru - pa su radije aktivno lobirali i agitirali za ideološke arhineprijatelje. Umjesto 'bahatog i svađalačkog Puljka' gradu su servirali 'pristojnog i pitomog Šutu'.

I koncilijantnog ministranta Željka Keruma.

Nema sumnje da se feštalo i u Rogoznici, gradu prema kojemu se pomiče težište splitskog političkog života. Ondje stoluje ova politička Hidra kojoj su Splićani od izbora do izbora skidali glavu - no ona bi uvijek čudesno ponovno izrasla.

Kerum je u očekivanju početka pregovora o koaliciji već počeo puniti paprike.

No bilo bi pogrešno Tomislava Šutu proglasiti isključivo eksponentom rodijačko-klijentelističke opcije - čovjek je pošteno i suvereno pobijedio na izborima na kojima je njegov protukandidat prosuo sve što je dotad imao u rukama i na koncu izveo ritualni politički harakiri - ili tumačiti da je Split Šutinim izborom pristao na Plenkovićevu ucjenu sadržanu u krilatici o 'nacionalnoj snazi i lokalnoj viziji', koja zapravo sugerira da će novce, projekte, utjecaj i respekt dobiti one sredine koje su bliže oltaru.

I koje se poklone njemu i njegovoj vladi.

Šuta je kampanju odradio školski: vješto je prikrio svoje mane poput nedostatka znanja o tehnologiji upravljanja gradom - no deficite u tome imao je i Ivica Puljak prije četiri godine, pa ne smeta - a istovremeno je uspješno neutralizirao potencijalne neuralgične teme poput toksičnih lobija koje HDZ često vuče za sobom, diskreditiranih pojedinaca koji se uvijek nekako nakače na vlast, neslaganja i razdora koji unutar njegove vlastite stranke vladaju otkako postoji.

Sve se pomelo pod tepih, pa i činjenica da svojom pobjedom de facto vraća Keruma na vlast. Kao što je na prethodnim izborima Ivici Puljku sve polazilo za rukom i sve mu išlo na korist, tako se na ovima Tomislav Šuta pokazao kao kandidat od teflona, o kojega se sve odbijalo.

Pa čak i afera u kojoj se otkrilo da je vlastitoj braći, za njihove višegodišnje ilegalne pothvate po obližnjim otocima u kojima su zgrnuli milijune eura, njegova firma - odnosno on i supruga - vodili knjige.

Novi gradonačelnik trenutno je u oblacima i pristojno ćemo ga ostaviti da ondje gušta, blaženo nesvjestan u što se zapravo uvalio. U mahnitim predizbornim licitiranjima najavio je besplatne udžbenike i javni prijevoz, stanove koje će izgraditi i jeftino iznajmljivati, a onda i prodavati za cijelih dvije tisuće eura po kvadratu, nove ulice i avenije, državne ceste i spektakularni most do Kaštela, najmanje šest tisuća novih mjesta za parkiranje, sve škole s radom u jednoj smjeni, dovršetak izmjena postojećeg i usvajanje novog GUP-a, sasvim novu bolnicu.

Između ostalog.

Po svome programu se Šuta zapravo vrlo malo razlikuje od Puljka, s time da u svoju korist nabraja 'nacionalnu snagu', odnosno HDZ-ovu partijsku vertikalu koja bi mu navodno trebala pomoći da kroz sve nabrojano Split prođe kao kroz maslo: ako zatreba izmijeniti nekoliko zakona, evo Plenković već jedva čeka. 

Ako usfali državnog novca, odvrnut će špinu. Ako se osjetimo zapostavljeni i obespravljeni, diskriminirani i poniženi kao što nas na to već godinama tjeraju Oleg Butković i Hrvatske ceste, recimo - premijer će im zavrnuti ruku. Sve za HDZ-ov Split.

Radi se o potpuno novoj situaciji za ovaj grad, posljednji put jasno viđenoj još prije tri desetljeća - kada su oporbeni gradonačelnik i njegovi gradski vijećnici pretrčali u vladajuću stranku u zamjenu za bogate državne investicije.

Tomislav Šuta morat će puno toga učiti u hodu, a istovremeno biti svjestan da vrijeme u Banovini curi brže od standarda. I da medeni mjesec u Splitu nikad ne traje jako dugo.

Suočit će se s desetinama projekata koje valja voditi istovremeno i problema koje paralelno mora sanirati, te gradskom upravom koja naprosto nema - i ne može imati - kapacitet za raditi na svemu tome istovremeno. U Šutinim rukama će se naći grad koji je administrativno osakaćen i ovisan o nekoliko viših razina vlasti, infrastrukturno dramatično zapostavljen i u vidljivom raskoraku s vlastitim potencijalom.

Grad koji je uvijek nezadovoljan, što je u političkom smislu uglavnom vrlo zdravo. Friškom gradonačelniku u prilog ide to što je, kako se čini, za dvoje zamjenika odabrao solidno kompetentne ljude. 

Ivica Puljak svome nasljedniku ostavlja štošta dobroga: i gradske projekte koje je inicirao, i sustav upravljanja koji je upristojio, i političke standarde koje je uspostavio, ispod kojih se čak ni HDZ više neće smjeti ozbiljno srozavati.

Barem je za nadati se.

Odlazeći gradonačelnik Puljak se na ovim izborima ritualno samospalio krajnje neobičnom kampanjom u kojoj su prevladali crni tonovi, što je konkurencija vješto iskoristila prikazavši ga kao nekonstruktivnu prznicu. U udruženom pothvatu njegova rušenja zajednički jezik pronašle su mnoge heterogene skupine - od očekivanih političkih protivnika preko ozlojeđenih bivših partnera do 'poduzetnika' kojima je stao na žulj i nevladinih picajzli kojima je naprosto išao na živce na najobičnijoj osobnoj razini.

On sam malo se trudio to popraviti, dapače, dojam je da je očekivao da će mu se narod na osnovu racionalnih argumenata automatski prikloniti i pokloniti. A u politici to tako ne ide.

Ivica Puljak sinoć je objavio da se povlači iz politike i to je zapravo frajerski potez, makar je činjenica da je na vjetrometini ostavio stranku koju je prethodno gotovo potpuno ugušio svojom pojavom i egom, toliko da je običnom građaninu danas nemoguće nabrojati ijednog od njegovih jedanaest gradskih vijećnika. 

No time je Splitu možda podario drugu priliku: sada, naime, znatno drugačije zvuči Šutina nedavna objava da ima informacije da će ga podržati i neki vijećnici Centra.

Spašavanje grada od Željka Keruma solidna je izlika za pretrčavanje.

U suprotnom, gledat ćemo već viđeni film u kojemu će ostati tek jedna nepoznanica: hoće li se nakon prve godine mandata, u naponu snage, Tomislav Šuta drznuti raspisati izvanredne izbore i na toj okuci iskrcati manjeg, nezajažljivog koalicijskog partnera?

Puljku je taj manevar sa spletom lijevih stranaka ispao perfektan, a pamtimo i da je Andro Krstulović Opara - koji je također bio zaglavio u zlostavljačkom braku s Kerumom - u ključnom trenutku ustuknuo, prepao se.

Ako išta znamo sa sigurnošću, to je da HDZ brzo uči. Pogotovo kada se radi o njihovoj koži.