Ako su ovi izbori bili neka vrsta referenduma o HDZ-u i HGS-u, prošao je. Ako je glavna motivacija bila izgurati Keruma iz vlasti, i to izgleda poprilično realno. Tko je poželio promjenu, mogao bi je vidjeti.
Ali nijedan od ovih ishoda još uvijek nije zagarantiran i zaključan, dapače.
Mora se priznati, Ivica Puljak odradio je majstorsku kampanju. Bez gotovo ikakve stranačke infrastrukture, s na brzinu sklepanom listom, ali i pravilno tempiranim anketama koje su ga lansirale među favorite te akvizicijom Bojana Ivoševića, uspješno je nametnuo narativ o 'jedinoj realnoj opciji za promjene', o 'točci okupljanja', pa i o 'najmanjem zlu'. Gotovo da je iskakao iz paštete, na promociju je potrošio solidan iznos novca. Njegove vrline su nekako došle do izražaja, mane je zasad dosta uspješno sakrio.
Vici Mihanoviću nešto je došlo do glave: moguće, recimo, činjenica da je u posljednjim tjednima kampanje izbjegao sva sučeljavanja koja je mogao izbjeći i da se posve neuobičajeno od medija skrivao koliko god se mogao sakriti.
Zločesti će reći da je bio svjestan da bi svakim novim javnim nastupom izgubio dodatni naramak glasova.
Uglavnom, mršavi rezultat HDZ-ovog kandidata bio bi ravan porazu da nema drugog kruga i da - već vidimo - ne kreće uraganska borba na sve ili ništa, da se ne vadi teška artiljerija.
A ona postoji.
Željko Kerum već u izbornoj noći doslovno je otpjevao 'Adio, Splite moj' i pohvalio se postignućem da mu stranka barem nije potpuno propala, a onda održao nadrealan gubitnički - moguće i oproštajni - govor o vražjim česticama, kokainu i četnicima. Izbjegavanje koalicije s njim odavno je prestalo biti političko pitanje i svelo se na najobičniju higijenu.
Slično HGS-u, i SDP je kao stranka jedva nekako uspio preživjeti, makar je sve očitije da gubi primat na ljevici i da kadrovska devastacija dolazi na naplatu. Bračni par Puljak sam-samcat potpuno je ih je pomeo, koalicija Možemo sasvim sustigla, a budućnost se ne doima svijetlom. Agresivni ispadi Ante Franića prema Ivici Puljku sasvim sigurno nisu kvalitetan ulog za sklapanje koalicije, no u Gradskom vijeću ionako ćemo imati sasvim jasne izazove oko postizanja većine. Tu su još i Most te ekipa Jakova Prkića koji mandate osvajaju zasluženo, i jedni i drugi, ali i lista Ramljak-Mamić koja u vijeće ulazi usprkos blijedoj kampanji - ali su barem zanimljivi kao koncept.
Pobijedi li Puljak, trebat će suspregnuti puno nabujalih ega i zagristi puno kiselih jabuka kako bi se ostvarila ambicija 'dokidanja ere HDZ-a i Keruma'. A ni to po svemu sudeći neće biti dosta.
Pobijedi li Mihanović, stranačka mašinerija ipak neće moći vladati bez tog istog Keruma - sada još ogorčenijeg, još bjesnijeg i po svemu sudeći i još destruktivnijeg. A ni on im neće biti dovoljan.
Kad ovako sve zbrojimo, i drugi krug izbora zapravo će biti pravi pravcati referendum - a sljedeći logičan korak bit će blokada, pa potom novi izbori za Gradsko vijeće.
Načekat ćemo se, ali barem neće biti dosadno.
***
Ovaj tekst napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.