PREGLED TJEDNA: Provincija

PONEDJELJAK Inspektorat

'Državni inspektorat' naziv je trenutno najsramotnije javne institucije, i to u poprilično zavidnoj konkurenciji. 

Institucije koja i građanima i vlasti drugog najvećeg grada u državi decidirano odbija otkriti tko ih mjesecima truje. Nakon medija koje su bezobrazno ignorirali, ovog tjedna odbijenica je stigla i na adresu gradonačelnika Ivice Puljka.

S bizarnim objašnjenjem da, citiramo, 'interes prava na ograničenje pristupa informacijama prevladava'.

Rečenica djeluje nezgrapno i nedovršeno pa ćemo je preformulirati i dopuniti: interes privatnih tvrtki koje su desetke tisuća građana zasule arsenom, niklom i kojekakvim sličnim otrovima za Državni inspektorat prevladava nad interesom otrovanih ljudi da crno na bijelo saznaju tko im je to učinio. Mašala.

Eto kakve sve svinjarije provincija mora trpiti.

UTORAK Bolnica 

Premijer Andrej Plenković u toj provinciji ukazao se ovog tjedna kako bi pokušao uteći od neugodnih pitanja o još jednoj marčapiji pod skutama njegove vlade - ovaj put radi se o plinu, ali kao da je bitno šta se krade - a za povod je izabrao otvaranje Objedinjenog hitnog prijema u splitskoj bolnici.

Ima neke životne ironije da je utočište pokušao pronaći u bolnici čijeg su, po svim razumnim kriterijima, uspješnog ravnatelja Julija Meštrovića premijerovi potrčci proteklih mjeseci bezobrazno pokušali difamirati, a onda po kratkom postupku i smijeniti: to je bilo toliko besramno da je šokiralo čak i lokalne HDZ-ovce.

Meštrović je na sreću na funkciji poživio dovoljno dugo da Plenkoviću pokaže novi Hitni prijem, krasan kompleks kojega je izgradio i uredio za jedva deset milijuna eura, i to u jedinoj ozbiljnoj bolnici južno od Zagreba, kojoj gravitiraju doslovno milijuni građana i turista - samo da bi dočekao ovoga kako se hvali višestruko većim ulaganjima u valjda sve druge hrvatske bolnice.

No eto, kad se svi namire valjda će i ova naša provincija doći na red.

SRIJEDA Otpad

U toj istoj provinciji, sada je već potpuno izvjesno, za dvije godine eskalirat će problemi sa smećem: Karepovac će do tada biti ispunjen do čepa, a Lećevica - za koju neobično nonšalantna ekipa iz Županije nakon dvadeset godina planiranja i desetaka milijuna potrošenih kuna još uvijek ne zna ni koju tehnologiju će imati - neće biti ni blizu dovršetka.

Doduše, župan Blaženko Boban i dalje 'vjeruje' da će centar biti otvoren negdje 2026. godine. Sad nam je malo lakše.

Drsko nerješavanje glavnog problema cijelog jednog golemog grada i cijele jedne županije, najveće u Hrvatskoj, potpuno izvjesno prijeti skorom ekološkom katastrofom. Prije koju godinu to je bila samo daleka i tmurna perspektiva, danas je već realan i opipljiv scenarij.

U međuvremenu bi, istina, možda malo pomoglo ako bi većina građana prestala glumiti da ne zna koje smeće se odlaže u koji kontejner - kvragu, i majmuni bi dosad naučili - no treba biti iskren i reći da sami sebe tako ipak nećemo spasiti. Pa kad se Karepovac napuni još za tih 300 tisuća kubika otpada, znamo lokaciju alternativnog odlagališta.

Županu pred vratima.

ČETVRTAK Mall

Investitori 'Small Malla' napokon su se ukazali u Splitu i na dvjema malim prezentacijama - kakvim, takvim - predstavili projekt kojega cijeli grad zapravo zaziva skoro pa trideset godina.

I sad kada je došao nadomak realizacije, najednom ih se dosta uskokodakalo: dio ih još uvijek nariče za jednim stablom, dio glumi pravnike-amatere pa svako malo iskopa i predstavi kakav navodno senzacionalni dokument koji opet navodno baca posve novo svjetlo na cijelu priču - a u pravilu se ispostavi kao ćorak - a grupici od nekoliko aktivista naprosto je dosadno u životu pa po svaku cijenu nastoje blokirati ama baš sve što se pod milim bogom događa.

Priča oko 'Small Malla', odnosno goleme garaže i malog hotela nasuprot zgrade Općine, duga je i zamršena, no uglavnom i gotova priča - a treba biti iskren i reći da bi na toj lokaciji ionako sve došlo bolje od one zapuštene prašnjave ledine i rupčage - no čini se da u cijelom gradu naprosto ne postoji kapacitet za sistematizirati je i shvatiti da bi jedino korisno bilo pokušati izboksati dodatna parking mjesta za stanare i pristojnu cijenu parkiranja.

Ali zato očito imamo ogroman kapacitet za štrapanje.

PETAK Puljak

Gradonačelnik Ivica Puljak spektakularno je pogazio golemi dio svojih obećanja o stručnom i neovisnom kadroviranju u gradskim tvrtkama i ustanovama. Dosad se uglavnom držao solidno - kad se ispostavilo da je na čelo jedne gradske firme imenovan kompletni amater kojemu se po svemu sudeći novac lijepi za prste, neslužbeno bi uzvraćao da mu je konkurencija bila 'još i gora', a kad je davao novi mandat jednoj HDZ-ovki teatralno se zaklinjao da 'nikoga neće odbaciti zato što je član neke stranke'.

Ali kad je na red došao Multimedijalni kulturni centar i prijedlog upravnog vijeća te ustanove da se za ravnateljicu imenuje Tamara Visković, Puljak se najednom propeo i pokazao da je krvav ispod kože. Dao je negativno mišljenje, spriječio imenovanje, efektno se pokenjao na vlastito upravno vijeće, doveo ustanovu u upravljačku krizu i još se javno deklarirao kao osvetnik.

'Radi se o čelnici ogranka aktivne političke stranke, a mi već imamo neugodna iskustva s takvim slučajevima te mislimo kako postoji realna opasnost da se na toj poziciji dogodi da čelna osoba vodi politiku stranke, a ne politiku Grada', mrtav-hladan javno je kazao gradonačelnik.

Tamara Visković članica je stranke Možemo, dakle njegovog bivšeg koalicijskog partnera, no teško da bi kao ravnateljica MKC-a na silu učlanjivala u stranku ljude koji eventualno zalutaju do Doma Mladih, a još je manje vjerojatno da bi ondje organizirala tajni pokret otpora gradskoj vlasti.

Ne, prije će biti da je kod Ivice Puljka - a bogme i njegovog zamjenika Bojana Ivoševića - proradio totalitarni refleks.

Znamo, nema veće ogorčenosti i osvetoljubivosti od one prema staroj i prežaljenoj ljubavi, koju svim silama nastojiš potisnuti i zaboraviti.

SUBOTA HDZ

Splitski HDZ u međuvremenu se mrtav ozbiljan zbilja potrudio sazvati tematsku sjednicu Gradskog vijeća na kojoj bi se, eto, raspravljalo onome što su nazvali '(ne)održivi turizam u Splitu'. Čak su unaprijed složili dnevni red koji se, međutim, uglavnom sastoji od prijedloga za raspravu o raznim strategijama, planovima i sličnim, realno bespotrebnim dokumentima kojih ionako imamo na bacanje. 

Nisu se usudili predložili jedinu temu o kojoj bi zapravo i Gradsko vijeće i sve moguće političke opcije morale imati konsenzus: bijedno male, praktički nikakve ovlasti drugog grada u državi.

Pa ćemo samo za splitske HDZ-ovce ponoviti gradivo: klubovi u centru Splita otvoreni su i rade isključivo zahvaljujući odlukama više razina HDZ-ovih institucija, kafića na Žnjanu ovog ljeta nema upravo zahvaljujući uputama njihovog vlastitog ministarstva, država odobrava rad trafika s alkoholom, zajedno sa Županijom daje dozvole i kategorizacije i turističkim apartmanima i odobrava namjene prostora u jezgri, odgovorna je za prometnu infrastrukturu koju sramotno zapostavlja, oduzela je Splitu njegove plaže, luke i većinu obale, ubire golemi PDV od turizma bez vidljivih znakova bilo kakvog rikverca u bazu, uglavnom u ruci ima apsolutno sve alate do kažnjavanja pišanja i riganja po ulicama.

Za razliku od sadašnje garniture u HDZ-u, bivši gradonačelnik Andro Krstulović Opara o tome je barem pokušavao govoriti.

A oni su se valjda pomirili sa statusom provincije.

NEDJELJA Kašjuni

Nered na gradskim plažama ovog vikenda eskalirao je na Kašjunima, gdje se hitna pomoć na jedvite jade probila kroz gomilu nepropisno parkiranih auta i cijelu kolonu taksija, uglavnom ilegalaca, kako bi spasila ženu kojoj je život ozbiljno bio ugrožen.

Baš Kašjuni ogledni su primjer splitskog ljetnog kaosa: božanstvena plaža stenje pod limarijom, znakove nitko ne obadaje, koncesionar se uglavnom brine isključivo o svome kafiću, umjesto žala kupalište se dohranjuje tucanikom i prašinom, tuševi su uglavnom razvaljeni - ali za promjenu, ove godine barem besplatni - a ako ti na glavu neće sletjeti automobil kojemu popusti ručna kočnica, realno je da će prije ili kasnije doletjeti kakva odronjena stijena s litice koja godinama čeka sanaciju.

Uglavnom, sve izgleda kao u ubogoj, zapuštenoj i divljoj provinciji. 

Stoga ovom gradu ne treba tematska sjednica Gradskog vijeća o turizmu - nego o tome kako preživjeti svaki idući dan.