PREGLED TJEDNA: Postali smo Teksas

PONEDJELJAK Obračun

Prvo su se pomlatili nasred ulice, pa je jednome slomljena noga. Onda je već idućeg tjedna ovom drugom zapaljen automobil.

Mario Tomasović i Marijo Sičić, dvojac koji je donedavno idilično surađivao u Hvidri i potom se razmilio na sve strane političkog spektra, očito ima neke neriješene račune oko kafića 'Cox' na Trsteniku - jedinoga koji je preživio prošlogodišnju akciju rušenja divljih objekata. Nije sasvim jasno zašto se svađaju jer je sam Sičić govorio da 'nema financijske koristi od njega i samo savjetima pomaže prijatelju', onda kada je javno optužen da je Baldasar kupio njegov glas u Gradskom vijeću, ali eto.

Uglavnom, bilo bi sjajno da Upravni sud napokon odradi što ima i da se pitanje 'Coxa' riješi, pa da se gospoda više nemaju oko čega nadjačavati. Poštedjet će njih, a bogme i obične građane koji su dočekali da se uz polusvijet na gradskim ulicama obračunavaju čak i javne osobe.

Teški Teksas.

UTORAK Smjena

'Što još Radoslav Bužančić mora učiniti, a da bude smijenjen?', zapitala se prije točno pet godina velika grupa splitskih aktivista i intelektualaca, potaknuta u najmanju ruku neobičnim ponašanjem glavnog gradskog konzervatora po pitanju zaštite Marjana.

Nakotilo se u međuvremenu različitih problema, skandala, afera, sumnji i dokaza najobičnije inertnosti, dok nam Palača i centar grada polako izdišu pod nesmetanom najezdom turista i agresivnih, polakomljenih domaćina, a Bužančića i ekipu pamtimo mahom po izostanku reakcije. Ako ne i gore od toga.

I evo, duboko grlo iz Banovine plasiralo je informaciju da 'Ministarstvo kulture više nije nespremno za čuti splitske probleme', odnosno da će ga valjda smijeniti. Mašala.

Zbog stanja u kojemu nam se nalazi grad - gdje svatko radi što hoće, a dežurne službe eventualno reagiraju tek na pojavu bijesnih izljeva na Facebooku - ostavki i smjena trebalo bi biti puno, puno više.

SRIJEDA Asfalt

Kad autom ili motorom naletite na rupu na cesti, a svaki splitski vozač zna kako to izgleda, znajte da je krivac privatna tvrtka 'Cestar' - koja posao održavanja obavlja već desetljećima za desetke milijuna naših kuna. Od vidljivih rezultata mogu se eventualno pohvaliti tek kompleksom od četiri stambene zgrade što ih upravo ziđaju u Tršćanskoj ulici.

A kada slomite nogu na trotoaru, slobodno opsujte privatnu tvrtku 'Point', također koncesionara za ovaj dio javnih površina. Njen vlasnik Stipe Latković proteklih godina očito je bio puno više skoncentriran na svoj divljački pothvat u uvali Vruja, gdje je doslovno oteo plažu i državno zemljište i pretvorio ih u svoj monstruozni privatni posjed.

Pravo im i budi: dovoljno je pobijediti na javnom natječaju - na koji se konkurencija ionako u pravilu ne prijavljuje - i sljedećih pet ili deset godina uživati u solidnom i konstantnom priljevu javne love, u svakom slučaju jednostavnije nego raditi posao koji ti je povjeren.

U proteklih godinu dana po ovom pitanju očekivali smo barem simboličan pomak u Banovini, no on se nije dogodio; to što su navodno snizili cijenu 'Cestara' i 'Pointa' nimalo nas ne zanima. Zabilježit ćemo da se posljednja pristojna obnova jedne gradske prometnice dogodila prije skoro sedam godina, u Kerumovo doba, kada je novi asfalt prosut po Ulici Hrvatske mornarice. 

Uglavnom, teški Kabul.

ČETVRTAK Prijava

Kad smo spomenuli Stipu Latkovića, za pohvaliti je da je gospodi iz Županije od dupeta do glave doputovala spoznaja o njegovom pothvatu na Vruji. Cijeli romani napisali su se o tome, no očito je bio  potreban i jedan sjajan prilog na televiziji kako bi shvatili da se i njih tiče.

Najavili su da će mu napokon oduzeti koncesiju, što ćemo tek vidjeti, ali zadovoljni sasvim sigurno još nećemo biti. Bespravna gradnja na pomorskom dobru, naime, još odavno je proglašena kaznenim djelom i ispod službene kaznene prijave ne bi se smjelo ići.

Ako nas već želite uvjeriti da ćete raditi svoj posao, onda ga radite do kraja i kako spada.

PETAK Lomljenje

Vrlo slična stvar izlazi na vidjelo kako curi ova godina, odnosno kako se približava rok u kojemu bismo morali imati koliko-toliko funkcionalan sustav odvajanja otpada. Njega, naravno, još uvijek nema na vidiku - pa je na svim stranama nervoza sve jača.

Gradonačelnik prebacuje lopticu na gradske kotare koji navodno mahom nisu ni predložili lokacije za zelene otoke, premda je očito da je njihova uloga više ili manje folklorna i premda, zanimljivo, u najvećem broju njih vlada upravo HDZ. Kotari uzvraćaju da nemaju velikih ovlasti, a para pogotovo. Direktor 'Čistoće' žali se da je kupio tisuće kanti koje nitko ne želi preuzeti, pa čak neizravno optužuje i građane.

I tako u krug. Doduše, gradonačelnik je dao zanimljivu izjavu koju vrijedi citirati:

'Reći ću otvoreno, od 350 mjesta gdje smo mi spremni postaviti ovakve kante za odvajanje, građani i gradski kotari su pristali na 40. Je li stvarno očekuju da ja moram nametnuti kantu ispred njihove kuće? Ako je potrebno se zamjeriti i izgubiti izbore, ja ću to učiniti jer naš grad mora početi odvajati. Ili ćemo za 20 godina ponoviti istu priču koju smo doživjeli s Karepovcem, opet nered, opet odlaganje problema, gušenje i sve što ne želimo. Ukoliko bude trebalo to lomiti, Andro Krstulović će slomiti po cijenu gubljenja izbora.'

Okej, zvuči sjajno, samo ne znamo što se čeka. Vrijeme za 'lomiti' je odmah i sad.

SUBOTA Lova

Imamo i nešto vedrijih vijesti: splitski i solinski vrtići povukli su uvjerljivo najviše europskog novca za rad u dvije smjene, što pokazuje da se može kad se hoće. A službeno je počeo i projekt uređenja Marjana, također europskom lovom.

Još deset-petnaest takvih i mogli bismo biti zadovoljni.

NEDJELJA Vlak

A i župan Boban nam se bacio u trošak, pa sve redovne studente počastio besplatnim prijevozom vlakom od kuće do fakulteta i nazad. I sam je priznao da nije radio velike računice jer se vlakovima danas skoro nitko ni ne vozi, no dobro: bitna je namjera. U očekivanju ostvarenja pustih obećanja 'vertikale' o pruzi do aerodroma i pristojnom vremenu putovanja do Zagreba, moramo se zadovoljiti mrvicama.

Vlaka nemamo, ali je barem besplatan.