PREGLED TJEDNA: Opsesija, školski dnevnici, lekcije i smeće

PONEDJELJAK Opsesija

Dočekali smo to doba u kojemu nam se kompletna gradska vlast - a bogme i nešto širi krugovi - tjednima i mjesecima, intenzivno i pedantno, bave jednom jedinom septičkom jamom.

Svakog dana češljaju zakone i pravilnike, angažiraju desetke ljudi, izlaze na teren s kamerama i metrom u ruci, pišu dopise i priopćenja, svađaju se sa svim institucijama - katkad i sami sa sobom. Uglavnom, troše se nevjerojatni ljudski i vremenski resursi kako bi se iz čistog inata istjeralo da na Marjanu, odnosno uz restoran na Benama, oduvijek ima nereda i kaosa.

Taj objekt, odnosno pripadajuća koncesija koju već desetljećima drže Kerum i njegovi ljudi, jest bitan u simboličnom smislu jer se na njemu može dokazati koješta: i politička trgovina na razini Županije, i nemar prema prirodi, i puno toga drugoga.

Ali jedan restoran - preciznije, jedna neispravna septička jama koju treba promijeniti - za ovaj grad sasvim sigurno nisu toliko važni da se kompletna vrhuška Banovine bavi time i ničim više. 

Sve do granice opsesivnosti.

Pa samo tako napokon dočekali da je i Željko Kerum, koji se nakon tradicionalne višegodišnje hibernacije između izbora oglasio tamo negdje sa Sardinije, u jednome u pravu: jamu na Benama naprosto treba popraviti i u svakom normalnom gradu to bi bio redovni posao, običan dan u uredu. I gradska vlast čak bi zažmirila na jedno oko, pa i da postoji nedoumica oko papira i dozvola, svjesna da će se time riješiti jedan ekološki problem.

I da, uostalom, i sama ionako ima puno pametnijih i prioritetnijih, a svakako i krupnijih poslova.

UTORAK Vice

Nikad prežaljeni Vice Mihanović ovog je tjedna kao ravnatelj Lučke uprave ponovno zaslužio svojih pet minuta pred reflektorima: od Vlade je iskamčio ukupno 17 milijuna eura za zgradu novog terminala u luci. Preciznije, na lukobranu.

Zbog ove investicije Mihanović svakako zaslužuje pohvale jer se radi o potrebnom logičnom i vrijednom projektu. No davati mu zbog toga titulu 'Vice graditelja' u najmanju je ruku preuzetno znamo li sve objektivne okolnosti ovog slučaja.

Em je od prve najave gradnje novog terminala prošlo punih osam godina. Em za njegov dizajn nije bio raspisan normalan arhitektonski natječaj kakvoga ova prvoklasna lokacija zaslužuje, nego se do projekta došlo višegodišnjim natezanjem kroz sustav javne nabave - kolokvijalno, onome po kojemu javni sektor nabavlja olovke ili krumpire. Možemo samo pokušati zamisliti histeriju u javnosti da jedna gradska vlast na ovaj način provodi jedan važan projekt.

Em, na koncu, i pare dolaze po partijskoj vertikali: zanimljivo je da ista ta HDZ-ova vlada istih tih osam godina prstom mrdnula nije oko željeznice do aerodroma - dapače, sve razine vlasti koju drži ova stranka ustrajno je blokiraju - a bogme se ni ulaganjem u očajne splitske ceste ne može previše pohvaliti.

No uskoro će državni i europski izbori pa ne sumnjamo da nam slijedi nova runda mazanja očiju. 

SRIJEDA Dnevnik

Splitska javnost ovog je tjedna počašćena poslasticom u obliku internog, tajnog i povjerljivog dokumenta Banovine iz kojega se precizno može iščitati povijest sukoba Maje Đerek s jedne i Ivice Puljka i Bojana Ivoševića s druge strane. 

Svašta se stislo na tih sedamnaest stranica gusto tipkanog teksta, između ostalog i otvorene optužbe o mobingu i pogodovanju s jedne, odnosno o otvorenom laganju, pravnom amaterizmu i zloupotrebi vlasti s druge strane.

No kad zaklopite ovo štivo, prevladava krajnje depresivan dojam da smo zapravo čitali jedan prosječan srednjoškolski dnevnik: ekipa se svađa i miri, gađa stolicama pa potom izjavljuje ljubav, sama sebi podmeće klipove i broji tko koga poziva na sastanke, kave, rođendane i koncerte u 'Kocke'.  I traje ta saga tjednima i mjesecima dok mi to sve plaćamo.

Ako ništa, barem će nam ostati spomenuti papir sa sedamnaest stranica, kao dokument jednog zbilja neobičnog vremena.

ČETVRTAK Putovanja

Spomenuta Maja Đerek nastavila je svoj križarski rat protiv garniture u Banovini ovog puta neobičnom - rekli bismo, čak i djetinjastom - optužbom protiv svojih donedavnih kolega i kolegica: tvrdi da su previše vremena proveli na službenim putovanjima.

Službeni podaci pokazat će da je od početka godine njih pedesetak iz gradske blagajne ukupno potrošilo mizernih 18 tisuća eura, no treba reći i da se za velik broj njih trošak - jednako kao, uostalom, i velik dio plaće - zapravo pokriva iz europskih fondova.

I da bi bilo potpuno blesavo i populistički braniti im da i na ovaj način rade svoj posao, pogotovo nismo u Kamenom dobu i ljudi su svejedno dostupni u svakom trenutku.

Nije problem u putovanjima, problem je ako na njima ništa novo ne naučiš.

PETAK Vrtići i lekcije

Brojke su, usprkos neobičnoj histeriji koju produciraju njegovi politički protivnici, sasvim na strani gradonačelnika Puljka: ovo će biti prva godina u novijoj splitskoj povijesti u kojoj će svoje mjesto u gradskim vrtićima dobiti gotovo pa sva prijavljena djeca.

Neupisanih je zasad tek njih četrdesetak u jasličnoj dobi - tek petina prošlogodišnje brojke - i stoga treba jasno reći da se radi o solidnom postignuću ove gradske vlasti. Otvaranje novih jedanaest odgojnih grupa i povećanje izdvajanja za predškolski odgoj s 21 na 26 milijuna eura također su krute i neoborive činjenice koja definitivno idu Puljku u prilog.

No svako od tih četrdesetero djece zajedno sa svojim roditeljima ima svoju jedinstvenu priču, a neke od njih ispričane su u medijima - što je Puljka nagnalo na krajnje problematično dociranje novinarima i medijima, a potom i na svađu uz optužbe da 'medijski eksploatiraju' maloljetnike čiji su se roditelji sami odlučili požaliti. Mašala.

Kao i kod Ive Baldasara i Andre Krstulovića Opare, točno na polovici mandata i kod Puljka smo počeli primjećivati znakove nervoze i zatvaranja u sebe, svađalački gard prema javnosti, pa i dozu paranoje jer su se navodno svi urotili protiv gradonačelnika a da istovremeno baš nitko ne razumije niti cijeni ono što radi. Nadamo se da se radi samo o prolaznoj fazi.

A što se tiče samih vrtića, valja zabilježiti da gradnja novih dvaju objekata stidljivo ali neumitno - kasni…

SUBOTA Četiri palme

Kasni i početak rada zgrade 'Četiri palme', barem onog dijela namijenjenog smještaju roditelja teško oboljele djece koja se liječe u splitskoj bolnici. 

Problem je navodno u protokolima koji nisu potpisani, sistemu rada ustanove koji nije do kraja definiran i lecima (!) koji još nisu tiskani, ali zapravo se radi o manifestaciji nefunkcionalnosti administracije koja traje godinama i desetljećima. Da stvar u Banovini klapa, projektići poput 'Četiri palme' nicali bi barem jednom godišnje. 

Zlurado se o ovom slučaju oglasio HDZ, premda su oni zadnji koji bi trebali imati obraza o njemu pričati: da se njih - izuzev Krstulovića Opare i najbližih suradnika - pitalo, na Blatinama bi se umjesto stanova za štićenike 'Maestrala' i smještaja za roditelje bolesne djece nalazila mala zatvorena garaža.

Zgodna za partijske šefove koji žive baš tu, u susjedstvu.

NEDJELJA Deponij

Tjedan nam je započeo sa Željkom Kerumom, pa je red da s njime i završi.

U Lori, tamo gdje je nekada maštao o gradnji skupih stanova, bivši gradonačelnik i bivši uspješni poduzetnik uspio je proizvesti ni manje ni više nego - deponij.

'Znam o čemu se radi, riješit ćemo to odmah sljedeći tjedan, i još ćemo ogradu postavit. To rade ljudi koji mene znaju, nisu neki usput da bacaju. Nemaju di, pa ostave tu, a onda se očisti. Neće više', lakonski je Kerum demonstrirao upravo fascinantan izostanak bilo kakvog osjećaja za estetiku, red i poštivanje propisa.

Svaki put kad pomislimo da smo s ovom vlasti možda zaglavili u komunalnom beznađu, nevesela alternativa zasja u punom svjetlu.