Od neprijatelja su gori samo domaći izdajnici

PONEDJELJAK Parada

Premijer Zoran Milanović po drugi put u ovoj godini navratio nam je u grad, opet s očito jednim jedinim ciljem: paradiranjem pred kamerama.

Tamo negdje na proljeće obišao je gradilište vanjskih vezova u luci, a ovaj tjedan je nešto šetuckao po sveučilišnom kampusu. U obje prilike s nadmenim stavom i pozom osloboditelja, kao da nam je njegovo veličanstvo ukazalo milost samom svojom pojavom, pa više od toga ne treba ni zamišljati.

Novinari su pozvani samo kako bi mogli svjedočiti njegovom ukazanju, bože sačuvaj da bi ga se moglo nešto priupitati.

Ili jednostavno u Splitu nije radio ništa korisno i pametno? Priča se da su ga u Sveučilištu žicali par milijuna kako bi se dovršila stotine milijuna kuna vrijedna zgrada triju fakulteta, koji punih sedam godina u niskom staru čekaju odlazak iz bijednih podstanarskih uvjeta.

Valjda je kraljević ovaj put bio dobre volje.

UTORAK Mahnitost

Gradsko vijeće nas je opet zadužilo za novih tridesetak milijuna kuna, ovaj put kako bi se riješili deset godina starih gradskih obveznica koje su splitski HDZ i Lista Veloga mista izdali u vremenima mahnitog trošenja. Na bankama su poput kakvih narkomana uzeli trideset milijuna eura za deset velikih gradskih projekata, a od toga su ostvarili samo jedan - skupu i po svemu sudeći debelo preplaćenu Rivu.

Ostatak para se, narodski rečeno, pojeo i popio, a ceh stiže na naplatu novim generacijama.

Današnja gradska vlast ponaša se nešto drugačije: umjesto da uzima kredite, ona krčmi gradsku imovinu. Nakon Turističke palače na Rivi sudbina plodouživanja snašla je i akvarij na Bačvicama, koji za smiješne pare odlazi privatniku na rok od dvadeset godina.

Dok u Banovini otkriju da za ovakve stvari postoje europski fondovi, sama Europska unija vjerojatno će se raspasti.

SRIJEDA Đon obraz

Zvižduci na otvaranju Splitskog ljeta nisu zabilježeni u 61-godišnjoj povijesti ove manifestacije, ali za sve postoji prvi put. Dobio ih je, potpuno zasluženo, ministar kulture Berislav Šipuš: on i njegova klika punih godinu dana pokušavaju poniziti Splićane namećući svoje ljude na čelo festivala, a kad im to nije uspjelo - uskratili su državne pare, kao da su im ćaćine.

I još ima obraza pojaviti se u Splitu i nešto laprdati o 'nacionalnom karakteru' festivala kojemu je upravo on oduzeo nacionalni predznak.

Obraz države spasio je Andro Krstulović Opara, savjetnik predsjednice koji je diplomatski ali bez pardona održao lekciju državnim činovnicima. I zaradio zasluženi pljesak.

ČETVRTAK Lokalpatrioti

Punih osam mjeseci nakon prosvjeda na Rivi došao je dan da se Sabor konačno izjasni o Zakonu o sportu, odnosno prijedlogu koji bi mogao uvesti barem gram poštenja u hrvatski nogomet.

Bilo je zanimljivo pratiti raspravu i glasanje - ne zato što je ishod bio neizvjestan, jer su Arsen Bauk i Srđan Gjurković odradili dobar posao i ishod se unaprijed znao - već da i dalmatinski HDZ-ovci konačno dobiju priliku otkriti svoj moralni, principijelni i lokalpatriotski profil. 

I mašala, iskazali su se: na glasovanju se mahom nisu pojavili. Točnije, nije došao nitko osim bivšeg župana Ante Sanadera, koji je otvoreno glasao protiv zahtjeva onih trideset tisuća ljudi s Rive. Od njih i od Hajduka očito veći prioritet imaju mamići i šuprahe.

Od neprijatelja su uvijek gori samo domaći izdajnici, iz perspektive navijača Hajduka to je u ovom slučaju kristalno jasno.

To što se u samom HDZ-u gotovo otvoreno kolju po pitanju nogometa, nije naš problem: lijepo je Sanader objasnio da je ruka u zraku bila 'službeni stav stranke'.

PETAK Vertikale

A Gradsko vijeće ponovno je tri sata mrcvarilo Hajduka, navodno jer je u dokumentaciji većine kandidata za Nadzorni odbor nedostajao kakav papir, pa su svi skupa bili pozvani da dopune svoje prijave.

Bilo je slatko gledati kako su najglasniji bili upravo vijećnici koji o sličnim formalnostima manje brinu kad se radi o članovima vlastite obitelji: Igor Boraska koji je suprugu bez natječaja smjestio u Stanoupravu, Ljubica Vrdoljak kojoj je kćerka po istom principu završila u Turističkoj zajednici i Luka Podrug, čiji sin - kineziolog u struci - radi u Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode.

A još slađe je bilo gledati kako će opravdati još jedno slijevanje milijuna  u Košarkaški klub Split. Nakon skoro trinaest milijuna kuna u jednoj godini, sad su odlučili proslijediti na Gripe još skoro sedamnaest milijuna kuna u iduće četiri godine. Bespovratno, naravno.

Nismo primijetili da gradski političari koriste sintagmu 'rupa bez dna', tako omiljenu kad govore o nogometnom klubu kojeg su upravo oni dva puta doveli do propasti.

SUBOTA Razduživanje

Banke su krenule u ofenzivu oko Spaladium Arene, očito shvativši da bi im se moglo dogoditi da same plate cijenu svojih loših procjena. Pa su, eto, najavile nekakvu tužbu protiv Splita u kojoj traže 53 milijuna eura za kredite koje su dale privatnim firmama.

Istinu za volju, ne radi se o klasičnoj tužbi nego nekakvom postupku pred Hrvatskom gospodarskom komorom, kao što ni situacija oko tih famoznih kredita nije sasvim jasna zahvaljujući već zaboravljenom Ivanu Kuretu i njegovim aneksima koje je potpisao u tajnosti i mimo Gradskog vijeća.

Bit će stoga zanimljivo gledati kako će se stvar razvijati. Ako Split zbilja izgubi pola cijelog gradskog proračuna, barem znamo koga bismo mogli smatrati odgovornim.

NEDJELJA Rekonstrukcija

A gdje nam je Željko Kerum? Nema ga, propao je u zemlju, pa možemo samo pratiti sudsko rekonstruiranje njegove poslovne propasti.

Ovih dana 'najsposobnijim biznismenom u Hrvatskoj' bave se stečajni upravitelji, kojima je nekako sumnjivo da je u uređenje 'Marjana' - betonskog čudovišta kamufliranog staklenom fasadom - službeno potrošeno čak 260 milijuna kuna.

Tko je tu koga pokrao? Nije valjda Kerum Keruma?