Novinarčina

PONEDJELJAK Školjke

Za koji tjedan Split će biti domaćin Europskog prvenstva u vaterpolu, najvećeg sportskog događaja ove godine u državi, za koji se vrijedno priprema punih pet godina.

Pet godina.

Manifestacija je dakako neisplativa i ovisna o donacijama i sponzorima, kako je to uobičajeno u ovakvim slučajevima, pa ćemo se u zamjenu za potrošene milijune tješiti apstraktnim pojmovima poput 'promocija grada', 'razvoj vodenih sportova', 'poticaj infrastrukturi' i sličnim tričarijama, uglavnom zaboravljenima već drugog dana nakon dodjele medalja.

Jedina opipljiva korist trebale su biti dvije bazenske 'školjke', odnosno kade vrijedne pet milijuna kuna koje se nakon prvenstva trebalo uglaviti na 'Mornara' u Spinutu - ili možda u neki novi bazen na istoku grada.

Pet godina, kažemo, pripremali smo se za Europsko prvenstvo i sada došli do zaključka da je sve to skupa velika gnjavaža, a bogme i kompliciran pothvat, pa je školjke najjednostavnije - prodati. Mašala.

Sreća da je priprema bila toliko duga i temeljita, čovjek se smrzne na pomisao da smo kojim slučajem nešto improvizirali. Na onom jednom ipo bazenu u Splitu valjda ni pločice ne bi ostale.

UTORAK Mašta

Gradska vlast, naravno, snosi svoj dio krivice za blamažu s bazenom - ali ima još nekoliko mjeseci za sanirati stvar. 

Kao što sanira neke druge stvari: većinu bankomata iz jezgre će u nedostatku reakcije trutavih konzervatora maknuti tako što će ugostiteljima koji su ih postavili zaprijetiti oduzimanjem površina za štekate, a pijano dernečenje po centru grada nastojati barem prigušiti angažiranjem zaštitara i vođenjem različitih inspekcija u patrolu, ruku pod ruku.

Dakle, može se, treba imati i malo mašte.

SRIJEDA Teatar

Kazališno vijeće našeg Teatra, recimo, bilo je maštovito kada je svoju sjednicu zakazalo za srijedu navečer, gotovo u gluho doba noći, i to u elektronskom obliku, kako bi ispoštovalo formu i stvorilo pretpostavke da Gradsko vijeće ovog tjedna smijeni intendanta Srećka Šestana. 

Što se traži već mjesecima, još otkako je otkriven onaj skandalozan aneks ugovora Kerumovog šefa Opere, potpisan gotovo u potpunoj tajnosti upravo na dan kada su kerumlije zatezale svoju koaliciju s HDZ-om.

Koaliciju koja je, gle čuda, najednom ozdravila čim se stavljen potpis na famozni aneks.

'Ovo je staljinizam!', uzrujala se ministrica kulture na vijest o sjednici održanoj usred noći, pa se požalila na 'političku čistku' i osorno najavila da će ona iz Zagreba spriječiti Šestanovu smjenu.

Rekli bismo, upravo staljinističkim metodama.

ČETVRTAK Hajduk

Hajduk je dobio jednu važnu i veliku europsku utakmicu i to je zapravo sve što je trebalo biti značajno u ovom tjednu: kad Hajduku dobro ide, nema šanse da je gradu loše. Turistički, financijski, reputacijski, emocionalno, kako god hoćeš.

Ultra festival mala je beba za spektakle na Poljudu.

Život bi, kažemo, bio lijep da nas već dan kasnije nije strefila tuga, ogromna tuga.

PETAK Novinar

Napustio nas je Vlado Matijanić, novinarčina.

Tvrdoglav i prkosan kakav profesionalac od formata mora biti. Britke rečenice i pogana jezika, a opet nježne duše i - što je vjerojatno najbitnije - čvrsta stava i principijelnih, nekonformističkih postupaka.

Napisali bismo da je bio novinar s velikim 'N' da se ne radi o starom i otrcanom klišeu, nerijetko upotrijebljenom i tamo gdje nije trebalo. Pa u ovom slučaju čovjeku nedostaju riječi.

Tek ćemo vidjeti koliko će nam nedostajati.

SUBOTA Poziv

Vlado Matijanić ne bi bio Vlado Matijanić da i svojim vlastitim odlaskom nije razbucao perje na sve strane. Nastavio je istraživati i nakon smrti - u ovom slučaju tragičan tretman barem jednog dijela zdravstvenog sustava prema 'običnim' pacijentima kakav je bio i sam, do posljednjeg daha, ne želeći iskoristiti ni mrvu pogodnosti koje mu je nakaradni sustav vrijednosti pružao kao na dlanu.

Nije on bio običan, bio je naprosto normalan. U nenormalnom društvu.

Društvu u kojemu treba dvanaest puta okrenuti broj hitnih službi, dvanaest puta objašnjavati jednu te istu stvar, dvanaest puta pitati treba li otići u bolnicu - a onda još koji put i moliti, preklinjati i zahtijevati. Sve to uzalud.

Društvu u kojemu će šef Hitne pomoći - s partijskom iskaznicom dakako - potom cinično pokušati objasniti da 'ništa čudno nema u dolasku inspekcije jer je preminuli bio medijski poznat'. Jer, naravno, istražuje se samo 'poznate' slučajeve.

Koji su rijetki, za razliku od ovih 'običnih': njima, naime, nikad nije potrebno više od jednog telefonskog poziva.

NEDJELJA Smeće

Nekoliko ljudskih gnjida - a ime im ne treba spominjati jer se često pojavljuju u javnom prostoru upravo u sličnim prilikama - ovog puta svojski se potrudilo nadmašiti same sebe, pa su provirili iz kloake društvenih mreža i naslađujući se, ili barem pokušavajući biti slikoviti sa svojim stupidnim prvoloptaškim šiframa, nabadalo bijedne hrpe proljeva o čovjeku čija je jedna ispisana rečenica vrjednija, smislenija i moralnija od čitavih njihovih tužnih života i karijera.

Tako valjda mora biti, suđeno nam je živjeti u smeću.