PREGLED TJEDNA: Nije li ljepše biti anoniman i bogat?

PONEDJELJAK Otvaranje

Vijest tjedna, a možda i mjeseca, jest konačno i službeno otvaranje Botaničkog vrta na Marjanu. 

Sama investicija nije velika, a i navodno svečana ceremonija svakako će brzo otići u zaborav, ali zapamtit ćemo doba u kojemu su se razvojni gradski projekti godinama pripremali toliko traljavo da su poskupjeli za nekoliko puta, u kojemu je jednoj vlasti tolerirana gradnja bez dozvole da bi druga garnitura zbog toga skoro završila s kaznenom prijavom, u kojemu su isti gradski činovnici s protekom godina imali dijametralno suprotne stavove o istoj temi, u kojemu su građevinski inspektori služili kao politički malj i u kojemu su, na koncu, čak i gradske službe mjesecima i godinama nonšalantno otezali s izdavanjem dozvola svom vlastitom gradu.

I u kojemu je čovjek u čijemu je dobu ta kaša uglavnom skuhana - a to je, nećemo se lagati, bivši gradonačelnik - ponovno tonom uvrijeđene mlade javno zapomagao jer mu nije prostrt crveni tepih.

A ni njegov nasljednik ponovno se nije suzdržao od politikantstva, pa je i on ostao ispod granice pristojnosti.

Uglavnom, pamtit ćemo Botanički vrt kao simbolički veliku splitsku pobjedu. Zapravo, čudo, uzevši u obzir okolnosti u kojemu nam se rađaju projekti.

UTORAK Inspektori

Državnom inspektoratu, odnosno njegovim inspektorima zaduženima za sigurnost na radu, valja odati priznanje: nakon punih pola stoljeća otkrili su da jedno stepenište Doma mladih nije sigurno za rad, odnosno da se njime ne može sigurno kretati jer 'nema rukohvat'. Mašala, čestitamo.

Stepenište se kroz desetljeća pokazalo savršeno sigurnim, naravno, ali revnost inspektora svejedno treba pozdraviti. Lijepo je da tako pedantno vode računa o Splićanima.

Još da nisu dvije godine skrivali tko im truje zrak arsenom i drugim teškim metalima, gdje bi bio kraj.

SRIJEDA Garaža

Gradonačelnik Ivica Puljak i njegova garnitura, mora se priznati, napravili su solidan napredak oko izgradnje javnih garaža - što će se u idućim mjesecima i godinama tek vidjeti. Važniji je ovaj dio posla koji se upravo radi, nego samo ziđanje.

Tu činjenicu Puljak pokušava preko svake mjere eksploatirati, pa je ovog tjedna organizirao predstavljanje projekta garaže na Turskoj kuli - točno osam mjeseci nakon što je, pogađate, organizirao predstavljanje projekta garaže na Turskoj kuli.

Da je to barem bio neki multimedijalni spektakl dostojan projekta koji će navodno vrijediti 25 milijuna eura, a ne otužno sijelo s jedva desetak prisutnih, mahom stranačkih posvuduša...

ČETVRTAK Ivošević

Kad smo kod garaža, primijetit ćemo da su Puljak i Ivošević reterirali kod najave da će ujednačiti režim korištenja u svim gradskim objektima i, što je još važnije, dovesti ga u zakonske okvire.

'Novi model upravljanja primijenit će se ne samo u garaži u Sućidru, nego i u svim ostalim gradskim garažama - uostalom, upravo takav model funkcionira u Zagrebu i u većini europskih zemalja. Pored svega toga, mogućnost rezerviranja parkirališnog mjesta nije u skladu ni sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu, komunalna usluga mora svim građanima biti dostupna po istim uvjetima', optimistično je govorio Ivošević u prvih šest mjeseci svog mandata.

Sada, u posljednjih šest mjeseci, gradske garaže u Šižgorićevoj i Trondheimskoj obnavljaju se gradskim parama i potom predaju nazad korisnicima koji ih koriste 'po starome'.

Nekadašnji Ivošević to bi opisao kao 'nezakonito', no dobro, i kandidatu bez kompromisa ubrzo slijede izbori...

PETAK Boban

Ako katkad pomislimo da nam se gradski ćate bave bezvezarijama, što često i jesu, valja svrnuti pogled na županijske. Tek tamo događa se spektakl.

Župan Blaženko Boban, recimo, ovog tjedna sasvim ozbiljno sudjelovao je u svečanom otvorenju reflektora na igralištu u Hrvacama i još ozbiljnije pohvalio se da je njegova administracija pomogla ovaj grandiozni projekt s još grandioznijih 32 tisuće eura.

Još malo pa će putni troškovi njega i delegacije biti skuplji od projekata kojima reže vrpcu.

SUBOTA Budimir

Ivica Budimir, potpredsjednik splitskog HDZ-a i friški, doduše privremeni, šef Hrvatskih cesta, ne zamara se kao župan sitnicama.

Kod njega sve ima pokoju nulu više.

Budimir je ovog tjedna napokon ispunio svoju imovinsku karticu i kao jedan od najpotkoženijih članova svoje stranke - a to, vjerujte, nije jednostavan pothvat - uspio nas iznenaditi: od nekretnina ima samo nekakav naslijeđeni kućerak u selu Ričice.

Ona bespravna kuća na Firulama (s dodanom nulom ili dvije zapravo zgrada, jel'te) misteriozno više nije njegova jer ju je u procesu čišćenja papira lani prepisao na djecu. Kao i luksuznu vilu u Stanićima, mašala.

Ni kuća (da se ne lažemo: zgrada) na Neslanovcu, gdje obitelj Budimir živi, također nije njegova: izgradio ju je Budimirov otac. Također pomalo misteriozno, u rekordnom roku i uz samo 85 tisuća eura kredita.

U imovinskoj kartici direktora HC-a nakon temeljitog pospremanja ostalo je oko 400 tisuća eura ušteđevine, valjda će biti dovoljno za preživjeti ako mu Andrej Plenković dodijeli puni četverogodišnji mandat.

No, u cijeloj priči ostalo je neodgovoreno samo jedno pitanje: što, zaboga, tjera ljude poput Budimira da se na ovaj način eksponiraju i da svoju utrobu dobrovoljno stavljaju pod reflektore? Nije li zgodnije, a bogme i jednostavnije, biti bogat i anoniman?

NEDJELJA Pauletić

'Te stvari neka rješava škola i, ako treba, policija', napisao je između ostalog Robert Pauletić nakon što je dva dana proveo u zatvoru jer je, barem kako se tvrdi u policijskoj prijavi, namlatio dvojicu osnovnoškolaca koji su mu navodno zlostavljali sina, a onda i prijetio njihovim roditeljima.

'Te stvari neka rješava škola i, ako treba, policija', kaže čovjek koji je - a to je već danas sasvim izvjesno - sam pokušao 'riješiti stvari' umjesto škole i policije.

Suzdržat ćemo se od komentiranja cijelog slučaja, a pogotovo od pisanja Pauletićevog psihoprofila, barem dok se priča ne rasvijetli, odnosno potvrdi do kraja. Ipak, u jedno smo već sada sasvim sigurni.

Roditelja koji se obračunava s dvanaestogodišnjacima trebamo se bojati, no postoji barem teoretska mogućnost da Pauletić govori istinu. Ali još više moramo se bojati rulje koja mu, misleći da je zaista mlatio djecu, u tome daje podršku.

Sudeći po reakcijama na ovaj slučaj, ta rulja je zastrašujuće velika.