Marjan je odavno mrtav, sada se samo brinemo kako to probaviti

PONEDJELJAK Paralelna stvarnost

Taman smo zaboravili Advent - pardon, 'Splitski akvarel' - i ono što je izgledalo kao rutinsko odrađivanje dosadne gnjavaže s kućicama, prigodnim programom, paljenjem svijeća, jeftinom pozornicom i još jeftinijim izvođačima na Rivi, a o blagdanskom ukrašavanju grada da ne govorimo, kad eto nam direktora gradske tvrtke 'Spalatum DMC' Ante Šunjića s objašnjenjem da je 'splitska organizacija Adventskog sajma bila bolja od zagrebačke'.

Ukratko, bilo nam je ljepše i zabavnije, samo to još nismo shvatili.

Ne znamo u kojoj paralelnoj stvarnosti gospodin živi, ali to je već postalo zbilja neugodno za gledati: razumjeli bismo ga da je kazao da nema kapaciteta, volje, love ili razumijevanja da u Splitu osmisli nešto što će iole sličiti na normalnu zimsku manifestaciju, ili da ne daj bože kreira nešto originalno, ali da se nakon svega još otvoreno zajebava sa zdravim očima i razumom….

UTORAK Pothvat

Bili smo zaboravili i Ivu Baldasara, a kako nećemo njegovog sponzora, mecenu i prijatelja Stipu Mađora, no tu je uvijek USKOK koji će godinama i godinama nakon isteka mandata nešto metiljati s istragama, optužnicama i procesima, premda se uvijek zna da će prije ili kasnije svi slični slučajevi zvučno prdnuti u rosu.

Ovog tjedna tako su teatralno proširene istrage protiv bivšeg gradonačelnika i njegove ekipe, pa su u nju uključeni i popusti koji su Mađoru odobreni jer je najam svog štekata na Rivi platio odjednom i u gotovini - kao, uostalom, i većina gradskih ugostitelja.

Vau. Zbilja milenijski pothvat, jasno je zašto se na ovom slučaju radilo pune dvije godine.

Da budemo ozbiljni, ako je to sve što su uspjeli nakačiti prethodnoj gradskoj vlasti, onda bi bilo bolje da se nisu ni mučili.

SRIJEDA Deevolucija

Točno dvadeset godina prošlo je od mandata gradonačelnika Nikole Grabića, koji se unatoč političkim kontroverzama općenito smatra jednim od najboljih u novijoj splitskoj povijesti, a napokon je crno na bijelo objavljen podatak koji se iz današnje perspektive doima kao utopija: u četiri godine u Banovini, naime, on nije zaposlio doslovno nijednu novu osobu.

U penziju ih je ispratio pedesetak, pa je tako postao prvi i jedini gradonačelnik koji je baš značajno smanjio troškove i donekle zaštitio naše džepove, iz kojih sve to plaćamo. Svi Grabićevi nasljednici u većoj ili manjoj mjeri trpali su svoje ljude, često uz vrlo slična objašnjenja da je to tako moralo biti.

A nije.

Split je valjda jedan od rijetkih gradova na kugli zemaljskoj u kojemu kompjuterizacija, automatizacija i ubrzavanje radni procesa za posljedicu nemaju smanjenje, nego povećanje broja zaposlenih. I tako iz godine u godinu, od gradonačelnika do gradonačelnika. Sve do danas.

ČETVRTAK Žrtva

Mjesecima je trajala neizvjesnost oko toga gdje će se mladi gradski vijećnik i nova nada turbodesnice Martin Pauk profesionalno skrasiti, a ovog tjedna napokon je stiglo olakšanje.

U javnom sektoru, naravno: dobio je posao na Hidrografskom institutu. Mašala.

Kaže da je nekoliko natječaja ondje propalo jer se za posao nitko nije javljao, pa se on žrtvovao iako će imati duplo manju plaću nego kad bi išao kod privatnika. 'Slobodno napišite da Hrvatski hidrografski institut traži radnike koji će raditi iz ljubavi za malu plaću', poučio nas je mladi Pauk.

Nema što, pravi mučenik.

PETAK Monopolisti

Priča o privremenom preseljenju autobusnog kolodvora u Kopilicu po svemu sudeći neslavno će propasti, barem za ovo ljeto, jer je umjesto planiranih četiri milijuna kuna jedina tvrtka koja se za taj posao prijavila na natječaj zatražila skoro trostruko više.

Što znači da će molitve kritičara biti uslišane i ništa konkretno neće se dogoditi kako bi se barem pokušalo spriječiti ili ublažiti prometne kolapse u srcu grada.

Ishod zvuči pošteno ako znamo da se radi o 'Cestaru', privatnoj tvrtki i koncesionaru za održavanje gradskih cesta koji već desetljećima muze ogromnu lovu, između ostalog i zato što je s konkurentima podijelio teren i postigao dogovor o nenapadanju. Pa se uvijek iznova precizno može predvidjeti tko će se prijaviti na koji natječaj, a ako zaškripi onda  se jedni s drugima dodaju. Evo, recimo, drugi monopolist - 'Point', zadužen za trotoare - dobio je posao izgradnje dvaju 'privremenih rotora' uz Bračku ulicu i ovih dana pokazao nam na što je otišlo preko pola milijuna kuna.

Ukratko rečeno, na nekoliko prometnih znakova i par plastičnih graničnika. Čak i za Split i njegove cestarske pothvate radi se o očitom bezobrazluku, no o tome ćemo nešto više doznati valjda kada  nadležne institucije za koju godinu zaključe da im Baldasar više nije interesantan.

Nova gradska vlast nije uspjela, a vjerojatno nije ni željela razbiti taj monopol, pa je propast natječaja za Kopilicu došla samo kao logična posljedica. A to da se radi njihovom o 'projektu za pokazivanje', priznajemo, čini ovu stvar još slađom.

SUBOTA Znaci života

Splitski SDP pokazao je znakove života: organizirao je potpisivanje peticije protiv povećanja turističkog paušala, kojeg gradska vlast namjerava dignuti na s 300 na 750 kuna po krevetu. 

Ne ulazeći u opravdanost ovog poteza - a priznat ćemo da on ne izgleda sasvim nerazuman, barem za strogi centar grada u kojemu turizam ne treba poticaje, nego upravo suprotno - veseli spoznaja da se društvo s Bačvica pomaklo na vremenskoj crti i da barem pokušava progovoriti o realnim i aktualnim temama.

Nama izgleda kao normalno i samorazumljivo, ali za njih je to kvantni skok.

NEDJELJA Prosvjed

Sigurno je samo jedno, a to je da je Marjan na umoru. Cijelu trećinu šume treba hitno posjeći u roku od dva do tri mjeseca i sada je samo pitanje kako to napraviti: probijanjem šumskih (traktorskih, kakvih god) staza do zabačenih dijelova brda - a malo je poznat podatak da je čak sedamdeset posto njegove površine neprohodno i nedostupno - ili alternativom koja još uvijek nije jasna.

Splićani su ovog vikenda organizirali nekakav prosvjedni mimohod i zbilja je lijepo bilo vidjeti stotine ljudi kako demonstriraju brigu i ljubav za simbol grada, no konkretne protuprijedloge još uvijek nismo doznali. Naravno, ukoliko nećemo ozbiljno shvatiti spominjanje 'helikoptera' i 'žičara'.

Marjan je obolio odavno, i fizički i metaforički, a sada samo kusamo posljedice i brinemo se o vlastitoj probavi.