PONEDJELJAK Brod
'Brod nakrcan azbestom' bez motora, posade i budućnosti uplovio je - preciznije, na jedvite jade je dotegljen - u splitski škver, gdje će mu se prije odlaska u rezalište skidati opasni otpad kojega nitko nigdje neće.
Zdravorazumski, u aranžmanu zapravo nema ništa sporno: ugovorile su ga dvije privatne tvrtke jer je svaka od njih pronašla svoj interes. Pravno i zakonski također se ne čini da će u njemu biti pronađene nepravilnosti, makar ne treba podcijeniti moć države i njenog aparata kada ih se nahuška s najviših razina jer se u takvim prilikama uvijek može pronaći kakva nepravilnost.
Čak i s javnozdravstvenog aspekta, govorimo teoretski, odvidavanje čeličnih pregradnih ploča koje unutar sebe sadrže azbest i njihovo transportiranje prema tvrtki ovlaštenoj za zbrinjavanje, ako se doista provede kako je najavljeno, sasvim sigurno je manje opasno u odnosu na one tone slobodnolebdećeg azbesta koje se i dalje vrzmaju Splitom i okolicom.
U priči oko broda 'Moby Drea', čini se, nešto je drugo puno važnije: on je poslužio kao katalizator za ubrzavanje spoznaje da je za splitski škver nastupila terminalna faza i da nekoć veliko, moćno i sofisticirano brodogradilište s par tisuća zaposlenih i najsuvremenijim proizvodima svoga doba samo desetak godina nakon privatizacije više ne može preživjeti nego kao poligon za prikupljanje kancerogenog materijala, mada je i to dvojbeno.
Što znači da je vrijeme da se napokon skine taj flaster i stavi ključ u bravu. Više ne može boljeti, eventualno samo malo nažuljati.
UTORAK Vranjic
'Opasnije je šetati ulicom u Vranjicu, nego raditi na skidanju ploča s ovog broda', jedna je od začudnih, zapravo bizarnih izjava koje su nam ovog tjedna stigle od vodstva škvera. A nije da je konkurencija bila slaba.
I ova tvrdnja sasvim izvjesno je točna, no teško da činjenica o otrovu zaostalom u okolišu može opravdati pokušaj da uvozimo još i dodatne količine iz inozemstva.
Neobično žustro na to je reagirao solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević koji im je odgovorio 'da se ostave Vranjica' i javno pozvao sve inspekcije u Brodosplit - što je sasvim sigurno korektan potez.
Makar bismo od Ninčevića ipak voljeli čuti i pokoju o Vranjicu i ostacima tvornice Salonit koju su njegovi stranački kolege poharali i na koncu ostavili nesaniranom tako da je, evo, ova ekološka bomba živa i zdrava uspjela dočekati čak i da Ivo Sanader odsluži svoju dugogodišnju robiju, mašala.
Vranjic je, naime, koliko znamo još uvijek u Ninčevićevoj zoni odgovornosti, ne bi bilo zgorega da pokuša skrenuti kakvu inspekciju i na taj poluotok.
SRIJEDA Prosvjed
Razvoj događaja oko famoznog 'azbestnog broda' upućuje na zaključak da će ova priča doista uskoro biti zaključena, a moguće i da će škver biti ugašen ili barem osakaćen za dio golemog prostranstva kojega zauzima. Pitanje je samo kako će priču oko broda operacionalizirati inspekcije i ministarstva, te koliko će s oduzimanjem koncesije na pomorsko dobro žuriti ministar Oleg Butković.
Nakon što ga je na to javno pozvao gradonačelnik Tomislav Šuta, pretpostavljamo da neće puno oklijevati.
Sam gradonačelnik ovog tjedna priuštio nam je zabavan trenutak kada je javno pozvao na prosvjed zbog kante koja je dotegljena u škver, a i kada se na njemu pojavio zajedno s hordom HDZ-ovaca.
Nije, naime, jasno protiv koga je Šuta zapravo prosvjedovao: protiv vlade njegove stranke i ministra koji je zapravo odavno trebao oduzeti Debeljaku prostor škvera, protiv stranačkih kolega koji su desetljećima prije toga sustavno pljačkali ovu firmu i time je na koncu pripremili za eutanaziju, protiv inspekcija koje bi u konkretnom slučaju trebale odraditi svoj dio posla, pa i HDZ-ovog glavnog inspektora koji bi im to trebao naložiti?
Ili možda protiv Tomislava Debeljaka kojega je gradonačelnik prije samo deset dana primio u svom uredu i s njim razgovarao o 'planovima za razvoj tvrtke'?
Kako bilo, Tomislav Šuta je pozivom i izlaskom na prosvjed nekako uspio amortizirati bijes javnosti, ali nadamo se da je pritom nešto i naučio - recimo, da mu nije valjalo rugati se bivšoj vlasti i prozivati ih jer su onomad pred kapijom Sjeverne luke prosvjedovali zbog zagađenja splitskog zraka.
Oni su s arsenom i živom sasvim sigurno imali puno manje veze nego HDZ sa škverom i azbestom.
ČETVRTAK Restoran
U Banovini je u međuvremenu - automatizmom, kažu, pa valjda nitko ništa nije primijetio - pokrenuta procedura izdavanja dozvole za onaj 'Kerumov' restoran na Prvoj vodi na Marjanu.
Kunu se da nisu znali ništa o tome, a kada su ih mediji priupitali da pojasne što se događa - dva tjedna izbjegavaju reći i jednu jedinu riječ.
Čovjek bi zaključio da znaju zašto kriju podatke, no dobro, možda su samo neobično spori i aljkavi.
Kako bilo, spomenuti restoran navodno više nema nikakve veze sa Željkom Kerumom i njegovom obitelji, barem kako on tvrdi: zemljište je odavno prešlo na jednu firmu koja se bavi utjerivanjem dugova, prigodno, samo nam još uvijek nije objasnio zašto je i 2017. godine - kada su vlasnički odnosi oko zemljišta na Marjanu bili apsolutno jednaki - o ovom projektu i dalje prkosno govorio kao o 'svome'.
Kako bilo, cijela priča restorana usred park šume zasad je stopirana na nekoliko instanci, a bit će definitivno zaboravljena jednom kada se napokon usvoje izmjene GUP-a.
'Ako nisam mogao graditi ja, neće ni drugi', bijesno je ovog tjedna poručio Kerum. Držimo ga za riječ, znamo kako će je najbrže ispoštovati.
PETAK Prkić
Gradonačelnik Šuta i njegova koalicija, zasad formirana zahvaljujući glasu navodno tajnog žetončića, prvu sjednicu Gradskog vijeća sazvali su i odradili taktički zrelo i mudro: na dnevni red stavili su rebalans proračuna sa samo nekoliko nespornih i nekontroverznih izmjena poput besplatnih vrtića za predškolce, besplatnih udžbenika za srednjoškolce, besplatnog prijevoza za đake i studente te hitnih milijun eura za sanaciju Marjana - pa da vidimo koji bi bezobraznik bio protiv toga.
Ispostavilo se da ih ima puno u strankama Centar i Možemo, možda i samo zato što se unaprijed znalo da će presudni šesnaesti glas ovaj put stići s ljevice, od Jakova Prkića.
On je u ovoj situaciji na sebe pošteno preuzeo teret i dao riječ da 'podrška rebalansu nije i neće biti podrška HDZ-u', te još objasnio da njegova stranka 'ima slobodu podržati sve što je dobro za Split'.
Makar bismo od njega, a bogme i od nove gradske vlasti, voljeli čuti zašto će udžbenike za svoje srednjoškolce plaćati Split, dok će u svim ostalim gradovima i općinama tu lovu iskrcati - Županija.
Prkića ipak nećemo prozvati HDZ-ovim i Kerumovim žetončićem, barem zasad, makar se dobro sjećamo što su on i njegova ekipa govorili kada je Puljak upecao i zacementirao svoju šesnaestu ruku u Gradskom vijeću i makar nam je sada jasnija njegova izražena nervoza kada je prošlog tjedna otkriveno tko je dao presudan glas za formiranje Gradskog vijeća - nego ćemo reći da se radi o osvježavajućoj promjeni prakse i naznaci da bi, barem na neko vrijeme, u Splitu mogla funkcionirati čak i manjinska vlast. Pa koliko dura, dura.
SUBOTA Kelam
No jasno je da nijedna vlast nije sklona doista funkcionirati na potpuno transparentnim osnovama i da je uvijek jednostavnije upecati ono što treba, a možda još i držati pokoji glasić u pričuvi.
To se u javnosti obično naziva koalicijskim pregovorima i za razliku od civiliziranog i demokratskog svijeta, kod nas se ne gleda drugačije nego kao trgovina - zato što najčešće i jest upravo to.
Onaj od kojega se nakon ovih izbora očekivalo da nakon nešto dramatiziranja ipak dogovori suradnju s vladajućom većinom zove se Franko Kelam, pripada Mostu, a u ovih nekoliko mjeseci pokazuje se kao sve uzaludnija politička pojava.
Čovjek se, naime, na prvoj radnoj sjednici Gradskog vijeća nije ni pojavio, navodno 'iz osobnih razloga', ali je pisanim putem poslao amandmane na proračun koji nisu prihvaćeni - pa počeo kukati da ih je u onim neuspjelim koalicijskim prigovorima HDZ već ranije prihvatio, odnosno da je 'prije mjesec dana moglo ono što danas ne može'.
U redu, kume, ali zašto onda nisi sklopio koaliciju prije mjesec dana?
I drugo - da su ovi amandmani kojim slučajem ipak bili prihvaćeni na sjednici, znači li to da bi glasao i za proračun, ili bi opet pronašao izgovor za glumatanje i izmotavanje?
NEDJELJA Tučnjava
Medeni mjesec novog gradonačelnika i nove gradske vlasti neumitno se približava svome kraju, što se jasno može vidjeti po količini prigovora na, recimo, otpad nagomilan oko kontejnera, ili po nervozi zbog povremenog pijanog ispada u centru grada u noćnim satima.
Ovog tjedna vidjeli smo snimku žestoke tučnjave točno ispod onog prozora na kojemu se Tomislav Šuta - zanimljivo, u paru s Davorom Matijevićem iz SDP-a - ukazao u samom finišu predizborne kampanje.
Ako nas pitate, ni otpad ni noćni izgredi nisu njegova direktna odgovornost kao što, uostalom, nisu bili ni krimen njegovih prethodnika.
Za prvi problem valjalo bi naprosto početi drukavati susjede koji nikako da se počnu civilizirano ponašati i nauče kako se i gdje baca smeće, a za drugo pričekati da država reagira - hoće, prije ili kasnije - te umjesto posezanja za kamerom, radije alarmirati policiju i nadležne službe.
Već godinama sve češće imamo dojam da je nekima važnije objaviti kakvu snimku, nego zaista pomoći da se problem riješi.