PREGLED TJEDNA: Kampanja, GUP, štrajk, Poljud i lopovluk

PONEDJELJAK Kampanja

S dobre strane, predizborna kampanja nam (još uvijek) nije zabrazdila na teren ustaša i partizana i zbilja je gotovo pa ljekovito da se jednom u životu ne moramo maltretirati navodno ideološkim, a zapravo civilizacijskim dilemama.

S lošije strane, zato moramo gledati podcaste Tomislava Šute i terenske obilaske Ivice Puljka, slušati pomalo očajničke pokušaje Davora Matijevića da se istakne kao drugačiji, a na koncu i trpjeti uvijek iste, izlizane i zamorne fore Željka Keruma.

U odnosu na period prije četiri godine, Kerum je jedini ostao potpuno isti: računa da će mu dvadesetak statusa na Facebooku i mlaćenje uvijek iste slame biti dovoljno za obmanuti dovoljan postotak građana kako bi nakon izbora imao čime trgovati, da bi potom mogao ponovno pasti u trogodišnju hibernaciju.

Matijević je na prošlim izborima jedva nekako preživio Puljkov nalet i u četiri godine uspio se održati relativno vidljivim - no što se novi izbori više približavaju, a pogotovo otkako je sklopio koaliciju sa svim ražalovanim bivšim partnerima Ivice Puljka, sve to poprilično  miriše prije svega na jal i zavist.

Tomislav Šuta - u narodu znan i kao Dajen Tirič - vrlo je ambiciozan, ali na momente i poprilično tanak sa znanjem. On igra na kartu svojih veza u HDZ-u, makar je ta stranka uglavnom ozloglašena i ljudima dozlogrdila, pa je zasad realno očekivati Šutin ulazak u drugi krug i tamo potop u stilu Dragana Primorca.

Jer nasuprot njega stoji Ivica Puljak koji igra upravo na kartu odiuma prema HDZ-u (i Slobodnoj Dalmaciji, usudit ćemo se reći), što je u PR-ovskom smislu poprilično nezahtjevan zadatak.

Puljak je u četiri godine usavršio tehnologiju vladanja i usvojio potrebna znanja, a još više je napredovao u korištenju efektnih fraza i floskula. Poštenje njegove vlasti uglavnom se ne može osporiti, o učinkovitosti i ispunjenim obećanjima se itekako može razgovarati. 

No neka u ovih mjesec dana do kraja ušminka Žnjan i ne napravi kakav kolosalni kiks, pobjeda se čini neupitnom.

UTORAK GUP

Gradonačelnik nam je, čini se, toliko samouvjeren da je par tjedana uoči izbora spreman povući politički potpuno nekulturan, pa čak i bahat potez: baš u ovom periodu na javni uvid uputio je izmjene GUP-a, a javnu raspravu o važnom gradskom dokumentu zakazao za dva dana prije samih izbora, odnosno nekoliko sati uoči izborne šutnje. Mašala.

Premda se ne radi o 'pravoj' javnoj raspravi jer je sve o GUP-u raspravljeno već ranije, a sada se postupak forme radi ponavlja samo za nekoliko detalja koji su u međuvremenu izmijenjeni, pristojnost je nalagala da se s tim poslom ipak pričeka period nakon izbora.

Nakon četiri godine kilavljenja oko GUP-a, što to nije moglo čekati još koji tjedan? I ako možemo predvidjeti da će ga HDZ-ova vlast u državi ovako ili onako mjesecima blokirati iz čiste pakosti, kao što to čini oporbenoj vlasti u Zagrebu - a takav scenarij već vidimo - pa nije li se moglo postupiti taktički malo mudrije?

Uostalom, da su Puljak i ekipa bili ovako agilni i da nisu dozvoljavali da im mjeseci i godine prolaze, odavno bismo GUP stavili van dnevnog reda...

SRIJEDA Štrajk

Ovog tjedna dočekali smo i štrajk u jednoj od gradskih firmi, što nismo vidjeli još otkako je prije par godina nastala buna u Čistoći: na sat vremena rad su obustavili zaposlenici Stanouprave, gradske firme u kojoj 80 posto zaposlenih prima plaće od jedva tisuću eura, a najveća iznosi 1200 eura.

Navodno im se nudi povišica od 5 posto, a oni traže 30 posto.

No problem sa Stanoupravom ipak je nešto dublji: radi se o firmi kojoj je prije četiri godine bio namijenjen veliki posao gradnje gradskih stanova za najam - sjećamo se da je Puljak najavljivao da s gradnjom kreću već u roku od šest mjeseci - no do danas ni lopata nije zakopana, pa su ostali samo na održavanju zgrada. Čime se u Splitu bavi još cijeli niz privatnih firmi.

'Nije mi jasno čemu štrajk. Povećavao sam osnovicu i lani, objašnjavao da smo firma vlasništvu Grada, ali nismo na proračunu, nego na tržištu. Koliko zaradimo, toliko možemo i isplatiti', slikovito je objasnio direktor Stanouprave Ivan Visković.

Kako to da su kod privatnika koji se bavi istim poslom plaće veće, nije do kraja jasno.

No jasno je da sa Stanoupravom nešto treba učiniti: ako već neće imati društveno korisnu ulogu za zadatak i ako će biti samo jedna od tvrtki za održavanje zgrada, nema baš nikakvog smisla da se ne proda.

Kristalno jasno je dokazano, barem u ovom poslu, da privatnici to rade puno bolje.

ČETVRTAK Boban

Ante Zoričić, koji se zajedno s Ivicom Grubišićem Girom natječe samo za mjesto gradskog vijećnika, ponovno je jednim potezom rasturio i župana Blaženka Bobana i njegovu administraciju.

Boban je, naime, na sva zvona najavio svoje sudjelovanje na donatorskoj večeri palijativnih soba za djecu u Hospiciju Matošić - drugim riječima, sudjelovat će u žicanju love za umiruću djecu. 

Love koju je on sam morao osigurati.

'Grad Split vam je za 17 milijuna kuna izgradio Hospicij Matošić - jer vi to niste željeli. A sada još i besramno tražite novac od građana, predstavljajući to kao nešto normalno i poželjno. Pa dobro, jeste li vi uopće normalni?', upitao je Zoričić Bobana. Ako nas pitate, u cijeloj predizbornoj kampanji više od ovoga nije ni trebao napisati.

Dovoljno je za prolaz.

PETAK Dozvole

U predizbornoj kampanji, nadamo se, netko će barem pokušati iskoristiti egzaktne podatke - recimo istraživanje portala gradonačelnik.hr koje je o današnjem Splitu ocrtalo poprilično sumornu sliku, barem kada je riječ o graditeljstvu i poduzetništvu kao nekima od najvažnijih kategorija realnog života.

U našem gradu se, naime, na izdavanje građevinske dozvole čeka uvjerljivo najdulje u Hrvatskoj - punih 182 dana. Duplo dulje nego u Zagrebu, dva ipo puta dulje u odnosu na nacionalni prosjek i čak sedam puta dulje nego u jednoj Kutini, Petrinji, Čakovcu ili Virovitici.

Još bolnije, i po svim drugim pokazateljima Split zaostaje za cijelim nizom drugih gradova: u protekle četiri godine više je dozvola izdano u Zagrebu, Zadru, Osijeku, Velikoj Gorici, Kaštelima i Šibeniku, dok nas je lani pretekla i višestruko manja Pula.

Čekamo kojom će nas floskulom obradovati šefovi iz Banovine, a pogotovo pročelnici za urbanizam koje su po odlasku u mirovinu postavili da - ovako efikasni - budu koordinatori za izgradnju gradskih prometnica.

Bome ćemo se navozati.

SUBOTA Poljud

Po žalbi cijenjene tvrtke Spegra - za koju se Ivica Puljak i Bojan Ivošević ne mogu dogovoriti radi li u interesu HDZ-a ili SDP-a - nakon višetjednog zastoja poništen je dio natječajne dokumentacije za obnovu stadiona Poljud, a iz gradskog proračuna - odnosno iz naših džepova - toj tvrtki bit će plaćeno više od 67 tisuća eura troškova.

Spegra je osporavala ovaj natječaj iz cijelog niza formalnih razloga, no uvažen im je tek jedan od osam - i to onaj koji se odnosi na notornu tričariju zbog koje bi, na ovaj isti način, trebali pasti valjda svi veći natječaji u Hrvatskoj.

'Stvarni problem nije u formi nego sadržaju ovog natječaja koji je duboko štetan', priznat će dan kasnije direktor Spegre Berislav Borovina i tako dovesti stvar do apsurda: u praksi je, naime, dokazano da on formalno nije u pravu, što je i sam potvrdio. 

S druge strane, u Banovini će se busati u prsa upravo podatkom da će ovako sročeni natječaj za Poljud na koncu proći - ignorirajući izvjestan ishod po kojemu se nitko ozbiljan na njega neće prijaviti, niti će taj ozbiljan posao moći biti dovršen po sada propisanim uvjetima.

Sreća da je određeno da Grad plati 67 tisuća eura troškova žalbe, tko bi živio od Puljkovog i Ivoševićevog hvalisanja da su bili u pravu, pa makar se Poljud nikada ne obnovio?

NEDJELJA Hajdaš Dončić

Kad već spominjemo HDZ i SDP, spomenut ćemo da su bili vrlo živahni u Splitu ovog vikenda. Kao da su svjesni da ulaze u vremensku stisku.

Prvi su na sva zvona objavili svoju listu kandidata za Gradsko vijeće iz koje smo shvatili da je došlo vrijeme za odstrel ljudi koji su se percipirali bliskima već zaboravljenom Petru Škoriću - a između njih, potpuno nepravedno, šefice gradskog kotara Split 3 Ivane Zelić kao jedne od najaktivnijih i najsuvislijih gradskih vijećnica u proteklom mandatu. 

U tom HDZ-u kao da se trude eliminirati svaku natruhu mozga i logičnog rasuđivanja.

SDP nas je, s druge strane, ovog vikenda počastio ukazanjem šefa Siniše Hajdaša Dončića i njegovim briljantnim zapažanjima, poput onoga da je 'Puljak teoretičar kontra HDZ-a, ali i liberal - a u  političkoj misli su liberali u Hrvatskoj najbliži HDZ-u'.

Možda bismo mu i povjerovali da istog tog Puljka i cijelu četu njegovih kandidata prije samo šest mjeseci nije ugurao na SDP-ovu listu za parlamentarne izbore uz obrazloženje da se radi o 'istinskoj ljevici'. 

Još luđe, možda bismo povjerovali Hajdašu Dončiću da istinski prezire liberale, samo da upravo on nije kao ministar prometa potpisao onaj sramotni ugovor kojim predaje u koncesiju najveći aerodrom u državi, i to pod uvjetima zbog kojih bi jedan nominalni socijaldemokrat u bilo kojoj civiliziranoj sredini bio ekskomuniciran iz političkog života, prezren i odbačen od strane pristojnog svijeta, a moguće bi se ozbiljno propitalo postoji li i elemenata za kaznenu odgovornost.

Povrh svega, tu sramotu od aranžmana Hajdaš Dončić pokušao je kamuflirati nazvavši aerodrom po Franji Tuđmanu - što je otprilike u rangu Jadrolinijinog lanjskog manevra da najveću krntiju od trajekta, na kojemu je netko očito imao dobar zub, nadjene Oliverovo ime.

Sačuvaj nas bože takvih socijaldemokrata.