PREGLED TJEDNA: Kako je Split sam sebi pucao u nogu

PONEDJELJAK Unikat

Nigdje, ali baš nigdje u okruženju ne postoji grad u kojemu se, kao u Splitu, javni prostor konstantno, uporno i obilato zatrpava besmislicama, koje potom postaju relevantna tema za raspravu. I nigdje, baš nigdje to se ne čini ovako strastveno i angažirano.

Svakog tjedna rodi se nova glupost neka - a ona se zatim razvalja po Facebooku, pa prokuha po medijima i na koncu, naravno, kao prvorazredna tema završi u političkim obračunima i na sjednicama Gradskog vijeća.

Sasvim sigurno ne postoji grad koji je sam sebi sapleo noge tako što je do bola izbirokratizirao svaku vražju sitnicu, pa sam sebe onemogućio u normalnom funkcioniranju. U Splitu bez nekoliko suglasnosti, dozvola i odluka, bez javne histerije i sudskih sporova, bez beskrajne i besmislene procedure danas se ne može ni posjeći bolesno stablo, ni promijeniti kanalizacijska cijev, ni otvoriti kafić ili organizirati koncert, ni postaviti jedan pišljivi kontejner. Ne, toga nema baš nigdje.

Ovog tjedna na red je došla - buka.

UTORAK Zabrane

Za propis koji regulira buku malo je koji hrvatski grad uopće čuo, a kamoli na njemu strogo inzistirao  - jednako kao i za većinu besmislenih pravilnika kojima je funkcioniranje ovog grada birokratizirano do krajnjih granica. U Splitu je on uzdignut na razinu božanstva zahvaljujući dvama akterima.

Prvi je trenutna gradska vlast koja je u svoje pretpolitičko doba inzistirala na svakom zarezu i manirom picajzle bušila svoje prethodnike, pa joj se to sada obija o glavu. Teško je raditi protiv sebe, čak i ako zdrav razum nalaže da tako treba biti.

A drugi akter su nekoliko bukača iz strogog centra grada kojima je dozlogrdila gužva i povremeni nered, pa sada traže da se ondje zabrani apsolutno sve - od turizma do normalnog urbanog ugođaja. Vrhunac apsurda svakako je zahtjev da se zabrane ama baš sve manifestacije u Đardinu, parku koji je - kao i njegovi parnjaci od Zagreba do Londona i New Yorka - za manifestacije savršeno stvoren.

Sve treba zabraniti jer, eto, 'stablima smeta buka'.

I tako je taj problem dospio sve do Gradskog vijeća, gdje se satima strastveno raspravljalo o temi koju u normalnom i funkcionalnom gradu rutinski odrađuju niži službenici. Bez zapjenjenih rasprava, pa čak i velikog interesa javnosti.

Ali eto, mi živimo u Splitu.

SRIJEDA Život

…pa je Gradsko vijeće skoro pet sati debatiralo o decibelima i čak dovelo stručnjaka iz Zagreba kojega se prisililo sudjelovati u tom cirkusu.

Rezultat je očekivan i zapravo nebitan - kreiran je novi pravilnik koji će barem mrvicu olakšati administriranje, ali i biti novi alat za grintanje, prijavljivanje i ogorčene statuse na društvenim mrežama - no u cijelom tom višesatnom mučenju zapravo je najsuvislije zvučao Igor Stanišić iz HGS-a kada se otvoreno deklarirao:

'Mi se zalažemo za više buke.'

Dakako, ne uvijek i ne svugdje, ali činjenica jest da je Split posljednjih godina prošao fazu čistilišta, da je grad koliko-toliko upristojen i oslobođen od divljaštva, pa sada ipak treba pronaći mjeru da se on ne bi potpuno umrtvio.

Život naprosto mora teći dalje.

ČETVRTAK Lajkovi

Čime se u međuvremenu bavi dogradonačelnik Bojan Ivošević?

Pa, brojanjem lajkova na Facebooku. Lajkova iz 2019. godine.

Sasvim nestvarno izgledao je javni obračun između njega i SDP-ovca Davora Matijevića, usred sjednice i pred kamerama, gdje su zapjenjeno licitirali javnosti potpuno nepoznatim imenima i time argumentirali tko se za što zalagao, odnosno tko danas sam sebi skače u usta.

Čak i gradskim vijećnicima, naviklima na razne ludosti, bilo je vidljivo neugodno - no to je manji problem.

Veći problem jest da se dogradonačelnik i danas, na isteku treće godine mandata, i dalje bavi lajkovima.

PETAK Pročelnik

A čime se zapravo bavi Teo Vojković, gradski pročelnik za urbanizam i izgradnju, nikome zapravo nije jasno. 

No dojam je da se u posljednjim mjesecima pred odlazak u penziju više-manje zajebava.

Vojković je, naime, pročelnik službe za urbanizam kojoj je zadatak izdavati građevinske dozvole, ali u tome šteka do razine da već dulje od godinu dana nije sposobna izdati ni dozvolu kada je investitor sam Grad Split, dakle Banovina.

Pročelnik je i zadužen za izgradnju, u službi koja iz godine u godinu ne uspijeva ostvariti veći dio svog vlastitog plana, niti izgraditi jedan jedini veći projekt.

Ondje vrijeme teče nekim svojim, Vojkovićevim lepršavim ritmom.

Ovog tjedna pročelnik nas je podario spektakularnom najavom da se nijedna važna nova gradska ulica neće moći izgraditi u idućih deset godina, a možda i dulje. Mašala.

Da, činjenica jest da postoje ograničenja - recimo da je država gradovima vezala ruke i ne dozvoljava im otkupiti ili izvlastiti zemljište po proceduri koju ona sama koristi, pa se sve otegne u beskraj - ali isto tako je činjenica da u Banovini danas ne postoji ni ambicija, ni fokusiranost na barem nekoliko konkretnih projekata koji bi se možda i dali izgurati.

Nego svi skupa s Vojkovićem čekamo penziju.

SUBOTA Trolanje

Kad je o projektima riječ, problem s fokusom evidentno ima i gradonačelnik Ivica Puljak: on iz tjedna u tjedan javnost zatrpava novim najavama i vizijama, očito još uvijek nesvjestan da uspjeh neće ostvariti ako se ne skoncentrira na nekoliko njih.

I ako ne krene udarati ozbiljan ritam Vojkoviću i vojkovićima, koji po inerciji voze u leru.

No nije da se Puljak i sam ne zabavlja: nakon što je omađijao Peđu Grbina i za svoju stranku izborio spektakularan broj mjesta na listama SDP-a, usput ponizivši lokalne SDP-ovce, sada ih je i dokrajčio time što je žetončića Damira Barbira postavio na peto mjesto liste u ovoj, splitsko-dubrovačkoj izbornoj jedinici. Nema dvojbe, radi se o vrhunskom trolanju.

Gradski projekti? Oni uvijek mogu čekati period nakon izbora…

NEDJELJA Spot

Puljak možda trola SDP, ali HDZ se zajebava sa svima nama. Uključujući i zdrav razum.

Ova stranka objavila je šaljivi video koji je valjda trebao prikazati što je to (HDZ-ova) država napravila za Split i Dalmaciju: dinamično se u njemu nižu kadrovi raznih općinskih domova i seoskih igrališta, rotora u Imotskom i vrtića u Podbablju, nekih sitnih komunalnih investicija i potom ono najvažnije.

Centar za gospodarenje otpadom u Lećevici i splitska zaobilaznica.

Zbilja treba imati drskosti ova dva fijaska staviti u predizborni spot i time mamiti birače. Neki možda imaju stockholmski sindrom, ali ipak nismo kolektivno pali na glavu.