PONEDJELJAK Triježnjenje
Jutro nakon izbornog trijumfa - neočekivanog, ali poštenog - Tomislav Šuta plovio je na valu euforije i trijumfalizma, no već se pomalo počeo suočavati s realnosti koja je ama baš svakog gradonačelnika dosad u roku od samo nekoliko tjedana ili mjeseci grubo prizemljila.
Lako je bilo mahati bajatim planovima i spektakularnim obećanjima - sada slijedi period upoznavanja s procedurama, suočavanja s okoštalom administracijom koja sve procese po inerciji dodatno usporava, probijanja kroz zakučaste labirinte bizarno postavljenog sustava, pokušaja krpanja deficita stručnog i motiviranog kadra.
I da, uz sve to žongliranja s vlastitim partijskim kolegama i vječito nezajažljivim koalicijskim partnerima. Tko god to bio, a u ovom slučaju nimalo ne pomaže to da se radi o Željku Kerumu.
U prvim danima nakon pobjede na izborima i uoči ulaska u Banovinu Tomislav Šuta - čovjek u kojega nisu vjerovali ni u samom HDZ-u, što dovoljno ilustrira podatak da je za njegovu zamjenicu Mateu Dorčić već bilo dogovoreno mjesto državne tajnice u Vladi, nakon što forme radi odradi Šutinu kampanju - poskliznuo se na nekoliko osjetljivih tema, no to ćemo pripisati njegovoj nedovoljnoj koncentraciji i lepršavosti trenutka.
Čovjek je valjda shvatio što ga čeka: najprije će ga okružiti stranački kopci iz HDZ-a, potom će se u drugom ešalonu naći Kerum i njegova bratija, a na koncu i Banovina koja će u početku sasvim sigurno biti kooperativna - no vrlo brzo prepozna slabe točke novog gradonačelnika i prilagođava prvog čovjeka grada sebi, umjesto da proces bude obrnut.
A čekaju Šutu i isti oni stvarni ili izmišljeni problemi koje je nemilice eksploatirao u kampanji, aktivisti koje je proteklih mjeseci primio pod svoj široki šinjel, politički protivnici koji će se prije ili kasnije podići iz knockdowna te nestrpljiva i sitničava javnost pogonjena golemim, često i nerealnim očekivanjima.
Bit će zanimljivo gledati kako se čovjek koji ostavlja dojam krhkoga nosi sa svime.
UTORAK Red
Od nekoliko spomenutih Šutinih poskliznuća u danima uoči preuzimanja dužnosti najzvučnija je svakako najava da će pokušati pronaći model za legalizaciju bespravne gradnje na Marjanu, mašala - model koji naprosto ne postoji i teško da će ikada postojati ako država potpuno ne kapitulira i uzmakne pred vlastitim redom, pravilima i zakonima.
S ljudske strane možda jest razumljiv njegov sentiment prema osjećajima i interesima 'starih Splićana koji žive na Marjanu', premda je realnije da zapravo vjeruje da će pokušati uzvratiti uslugu, ili barem se ne zamjeriti lobiju koji je toliko čvrsto prezirao Puljka, Ivoševića i Srđana Marinića da je pune četiri godine radio kampanju premda nije bilo jasno tko će uopće biti protukandidat.
I kao da su bespravnim graditeljima problem bili Puljak, Ivošević i Marinić, a ne hrvatski zakoni.
Kako bilo, novi gradonačelnik već na prvom koraku vjerojatno je spoznao dubinu procjepa u kojem bi se mogao naći ako reterira od mantre svojih prethodnika o doslovnom i preciznom držanju slova zakona. I to je, unatoč njegovom neobičnom izletu oko ilegalaca na Marjanu ili također neobično otvorene najave da bi vratio štekate na Pjacu, zapravo jedini mogući stav koji može zauzeti.
Ohrabruje što je Šuta rekao da se 'zalaže za red i ne želi više govoriti o tome jer će vrijeme sve pokazati', radi se o vrlo važnom stavu u gradu koji očekuje da će se nakon pobjede HDZ-a i Keruma komunalni red raspasti.
Samo što će to trebati i dokazivati na djelu, i to pune četiri godine.
SRIJEDA Oporba
Oni koji su brendirali 'uvođenje reda' i zaklinjali se u apsolutno povjerenje i pokornost struci - bivša garnitura u Banovini, dakle - povukli su se u prikrajak i ondje u tami vidaju rane. Ivici Puljku poraz na izborima nedvojbeno je najteže pao, toliko da je izletio s po svemu sudeći nepromišljenom najavom da se potpuno povlači iz politike, pa sada nema pojma kako povući vlastite riječi.
Njegov uglavnom nevidljivi zamjenik Antonio Kuzmanić po svemu sudeći i formalno odlazi u anonimnost, a Bojan Ivošević teško da će u bilo kojem drugom smjeru osim suprotnog. On će - skandaloznim porukama i prijetećim luminima ostavljenima na kućnom pragu unatoč - u novi fajt.
I neka će, vlast bez konkretne oporbe prije ili kasnije postaje opasna.
ČETVRTAK Kostur
Puljak još ni dužnost gradonačelnika predao nije, a već je isplivao zanimljiv, ako ne i sumnjiv, slučaj u kojemu je tri dana prije drugog kruga izbora objavljena njegova odluka kojom de facto otvara prostor za gradnju četiriju novih nebodera na Stinicama, po petnaest godina starom projektu te, što je najsumnjivije, unatoč protivljenju Komisije za urbanizam, odnosno struke u koju se tako revno kleo.
Ako ćemo vjerovati indiskrecijama iz Banovine, ni sam Puljak po svemu sudeći nije bio svjestan što potpisuje - no to ga ne eskulpira barem od moralne odgovornosti.
Njegovom nasljedniku Šuti savjetujemo jedan konkretan potez: neka provjeri tko je bivšem gradonačelniku posljednji gurnuo sporni dokument na potpis.
Bez sumnje, i njega će prije ili kasnije na sličan način zajebati.
PETAK Dugovi
Kod bivšeg gradonačelnika Puljka spominjemo termin 'moralna odgovornost' zato što se to dvoje može povezati - za razliku od recimo Željka Keruma o kojega se sve odbija kao da je od teflona.
Teško da bi ikome drugome pošlo za rukom opstati u politici dugi niz godina, pa i ponovno doći u poziciju da odlučuje o vlasti u drugom najvećem gradu u državi, uz teret desetaka i stotina milijuna eura dugova na sve strane.
Da, radi se o rupi koja je ostala iza njegove firme - ali kao što se Kerum svojedobno brendirao da on osobno zapošljava tisuće radnika i plaća državi poreze, sada je red da on sam kusa posljedice svojih poteza iz tog doba. A one su zasad uobličene u brojci od oko 147 milijuna eura duga u sklopu stečajne nagodbe.
Nemamo ništa protiv Kerumovih dugova prema bankama - dapače, kaže se da je slatko uspjeti oteti novac otmičaru novca - no zbog skoro pet milijuna eura duga prema državi, četvrt milijuna eura prema vlastitom gradu i dugačkog niza prevarenih i iznevjerenih malih i velikih firmi, partnera i dobavljača, iz higijenskih razloga čovjek je odavno trebao biti odvojen od politike pristojnim ali čvrstim sanitarnim kordonom.
Odavno smo rekli - one tisuće glasova koje je dobio nisu postotci, nego dijagnoza jednog dijela ovog grada.
SUBOTA Koalicija
U demokracijama s nešto duljom tradicijom i stabilnijim političkim okruženjem ne bi bilo nimalo neobično da izborni pobjednik, u ovom slučaju HDZ i Tomislav Šuta, o formiranju vlasti između ostalog pregovara s onima koje je porazio i koji mu u ideološkom smislu sasvim sigurno nisu previše bliski, pogotovo kada se radi o lokalnoj politici.
Na koncu, nešto slično je u pokušaju da izbjegne Keruma prije osam godina pokušao Andro Krstulović Opara, samo što su ga Puljci s lakoćom odbili, a i danas bismo rekli da su programi HDZ-a i Centra za grad 'u pet deka', kad bismo s njih uklonili stranačke markice vrlo lako bismo pogriješili u prepoznavanju koji je čiji.
Je li moguća 'projektna suradnja' HDZ-a i Centra kako bi se zaobišle ucjene manjih stranaka, zadržao civilizacijski minimum u vlasti i barem na određen period zacementirao sustavan i stabilan razvoj grada?
Iskustvo nas uči da nije, ali mašta uvijek malo golica...
NEDJELJA Provala
Velika mašta nije potrebna da bismo zamislili što se dogodilo u zgradi Općinskog suda i zašto je provaljeno u jedan ormarić u jednoj sudnici, iz kojega je ukradena jedna jedina kuverta - ona koja dokazuje je li tužba u bizarnom sporu protiv Grada Splita vrijednom oko 26 milijuna eura, koji se već desetljećima melja na različitim sudskim instancama, podnesena tri dana prije ili kasnije, što bi moglo biti dokaz o tome je li nastupila zastara.
Ključ spomenute sudnice imaju samo četiri osobe - sutkinja, zapisničar, spremačica i dežurni pravosudni policajac - pa pretpostavljamo da ni najtrapavijem detektivu ne bi bilo teško ući u trag kradljivcu.
Makar, da je bilo interesa organa zakona za ovaj slučaj koji miriše na pelješenje Splita i da su neki od glavnih aktera još ranije stavljeni pod mjere prisluškivanja - ili da se barem obratilo više pažnje na njihove neobične postupke i odluke - vjerojatno se ne bio drznuli provaljivati čak i u samom sudu.