Puno učenja čeka Ivicu Puljka, jako puno. Barem ukoliko, nakon trinaest godina oporbenog djelovanja njega i supruge Marijane, ima ambiciju zbilja obnašati vlast i ne biti tek neobični prolaznik.
A to je valjda cijeli smisao politike.
Morat će novi gradonačelnik prionuti poslu i pokrpati rupe u svome znanju o osnovnim splitskim temama, oko kojih je posljednjih tjedana demonstrirao sasvim solidan deficit. Kampanju možda jest vodio jako dobro - nudeći mišung vizije 'civiliziranog i pitomog Splita' s jedne strane i apele na građanski bunt protiv HDZ-a i Keruma s druge strane - ali to doba završilo je još sinoć.
Sada će zaista trebati nešto i raditi.
Posljednjeg tjedna predizborne kampanje bili smo izbombardirani beskrajnim sučeljavanjima zbog kojih smo se na trenutke osjećali kao da gledamo program s teleprodajom i onim zamornim reklamama za setove posuđa i noževa: vječito iste teme i vječito isti odgovori, unaprijed naučene fraze. No kako su se sami izbori približavali, tako je po količini nervoze postalo jasno da HDZ gubi.
I da im se, zajedno sa Željkom Kerumom, iz ruku izbija gradska blagajna koja je već dobrano nabubrila na preko milijardu kuna godišnje. Reputacija je nastradala, a džepovi još više.
U furioznom finišu Vice Mihanović izgubio je zato što građani ipak nisu nasjeli na priču o aktivistima koji mrze Split i o Bojanu Ivoševiću - glavnom Puljkovom zgoditku, ali ujedno i njegovoj slaboj točki - kao antisemitu. Izvlačenjem njegovog isprovociranog, ali kretenskog Facebook statusa otprije četiri godine uspjeli su, čini se, dokazati samo jedno: da ima kratak fitilj i da mu je jezik brži od pameti.
Nije da to nismo znali i ranije.
Izgubio je Mihanović i zato što nije uspio omekšati svoj imidž poprilično blesavim spotovima, neduhovitim gegom s plavim Renaultom 4 i lutanjem oko slogana kampanje, da ne govorimo o ugledu same Partije i bizarnim ekscesima poput iskorištavanja djece u političke svrhe. 'Vidjeli su Andreja Plenkovića i samoinicijativno počeli skandirati HDZ-u', pokušat će nam objasniti.
I tako vjerojatno samo dodatno isprovocirati ljude i izvući ih na birališta.
Na koncu, Mihanovićem problem bio je i činjenica da je malo koga uspio uvjeriti da je bio bolji kandidat HDZ-a, a pogotovo da bi bio bolji gradonačelnik od Andre Krstulovića Opare, čovjeka koji mandat ipak završava u plusu. Ne bismo se bunili da njegov nasljednik pokaže barem jednaku volju i energiju, senzibilitet za grad, pa i agilnost. Svim manama usprkos.
Ima ih i Ivica Puljak, nesumnjivo: od spomenutog deficita u znanju o osnovnim komunalnim problemima, preko manjka iskustva u javnoj upravi i zakučastim koridorima gradske administracije - sasvim je realna opcija, naime, da će ga Banovina u roku od šest mjeseci prožvakati i ispljunuti - do evidentnog problema u međuljudskim odnosima. Nisu ga skoro pa svi dosadašnji suradnici napustili onako bezveze, iz hira.
Na koncu, tu je i vrlo izražena ambicija bračnog para Puljak kojoj, čini se, nema limita - pa onda i realna opasnost da Split postane tek poligon za vođenje nacionalne politike i žetončić za neki novi uzlet, neko novo razračunavanje na nekim novim izborima. Tek taj film zbilja ne bismo voljeli gledati.
Da, rekli smo, puno je izazova i puno, jako puno tema za učenje za ovog doktora elementarnih čestica. Što ne znači da je misija neostvariva.
Na koncu, gradonačelnik ovog grada bio je i jedan bagerist.
Ovaj novi po svemu sudeći dobit će šansu i u Gradskom vijeću, ima spremne neke projekte kojima će se moći pohvaliti, valjda ima i viziju kako ne zaglaviti u blatu pogodovanja, uhljebljivanja i političke trgovine. Ovo je trenutak kada o tome mora razmišljati jer ako se išta u Splitu pokazalo kao pravilnost, to je činjenica da za svaku novu vlast medeni mjesec završi jako brzo.
A mine se ionako nalaze posvuda.
***
Ovaj tekst napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.