PREGLED TJEDNA: Gumno zvano Zapadna obala

PONEDJELJAK Obala

Tri gradonačelnika, osam godina bezakonja, šest milijuna kuna kazne koja će se platiti iz našeg džepa - sukus je skandala oko ilegalnog privezivanja brodova na Zapadnoj obali. Skandala oko kojega su svi sve znali, ali pokoja ručica u Gradskom vijeću uvijek je bila bitnija.

Željko Kerum imao je ambiciju ovdje urediti svoje vlastito urbano gumno: preko HDZ-a je isposlovao dozvolu za nakaradnu dogradnju hotela Marjan, kao gradonačelnik je preusmjerio lovu od sanacije Karepovca za izgradnju nove obale - a bogme i okretišta i posebne trake za svoj hotel. Tri kafića dao je u koncesiju svojim ljudima, a onda još i osnovao gradsku firmu zaduženu za upravljanje tim cirkusom.

Ivo Baldasar kleo se će prije dati ostavku, nego dozvoliti vezivanje brodova uz šetnicu. Pa je koji mjesec kasnije ipak izdao neobičan dokument po kojemu se dozvoljava naplaćivanje vezanja za 'ukrasne elemente' obale, čineći cirkus još većim. A Kerum je u istu gradsku firmu nakrcao desetke svojih ljudi.

Pa je došao Andro Krstulović Opara koji se u ovom slučaju nije miješao u svoj posao.

Svi su sve znali i pravili se blesavi, kao da sutra nikada neće doći, pa je red i da kaznu - ukoliko ona bude potvrđena - plate iz svog džepa, počevši od samog Željka Keruma kao predsjednika Nadzornog odbora 'Splitske obale'. 

Predsjednik Nadzornog odbora, kako to gordo zvuči. Pa valjda nosi i neku odgovornost, kvragu.

UTORAK Slučajni grad

Teško ignoriranje zakona samo je jedan aspekt priče o Zapadnoj obali; drugi aspekt svakako je frapantna nesposobnost i aljkavost, a moguće i lov u mutnom.

Punih osam godina - s vertikalom i bez nje, s vječnim vezanim trgovinama unutar Banovine i na relaciji prema Županiji, kao i mimo njih - nitko nije bio u stanju riješiti jedan banalan problem: kako legalno omogućiti da se brodovi ondje doista vežu. 

U luci nautičkog turizma, marini za megajahte, dijelu trajektne luke, kako god.

Jer jedino to bilo bi prirodno, barem ako želimo Split kao 'more mogućnosti' (Baldasar), 'glavni' (Krstulović Opara) ili 'centar svita' (Puljak).

Realno, jasno je da bez mogućnosti pristajanja broda većeg od dvadesetak metara ostajemo teška mediteranska provincija, kasaba sa slučajnim izlazom na more. 

SRIJEDA Miomirisi

U našoj maloj kasabi uglavnom ne smrdi već tri godine, otkako je obavljen najgadniji dio sanacije Karepovca - masovno prebacivanje milijun tona otpada s hrpe na hrpu, kako bi se stvorio prostor za još šest godina odlaganja u nadi da će Županija oteliti jedino što treba oteliti, centar u Lećevici.

O toj skandaloznoj nesposobnosti pričali smo, a pričat ćemo još više kad nam smeće zatrpa ulice, ali zgodan je jedan drugi detalj: o novoj fazi sanacije i novoj rundi smrada koja nam slijedi obavijestila nas je stranka Pametno, odnosno manje-više isti ljudi koji su prije tri godine histerizirali zbog miomirisa i zahtijevali da se cijeli posao na Karepovcu zaustavi, kao da će se sanacija obaviti po Duhu Svetome.

'Možete li zamisliti potpuno zeleno odlagalište Karepovac s 536 stabala na obodu? Samo, za tako nešto ćemo prvo još par mjeseci morati iskusiti onaj dobro poznati smrad', objavit će ova stranka i objasniti da 'bunare treba kopati, a samim time i nekoliko mjeseci trpjeti smrad'.

Mašala: tuđi posao po njima proizvodi govna, a njihov cvijeće.

ČETVRTAK Šaketanje

Komunalni i prometni redari imaju vrlo zajeban posao, u divljem gradu poput Splita pogotovo. Malo ih je, a nered cvjeta.

Tradicionalno najveći problem imaju s ljudima koje ćete prepoznati po izrazima poput 'samo ću minut' ili 'išla žena sekundu po kruh', kao što se dogodilo neki dan u Stobreču, nakon čega je jedan redar dobio po glavi.

Pa je potom uzvratio i išaketao čovjeka.

Reakcija je možda bila impulzivna i instinktivna, ali čovjeka će sasvim sigurno snaći kazna, no nas još više zanima onaj njegov kolega - bivši policajac, kako se sam predstavljao - koji je nervozno vrijeđao sve oko sebe i prijetio im, a posebno jednom mladiću koji je s pristojne udaljenosti cijeli incident tek nevino snimao mobitelom.

Takvi su najgori, i nije im prvi put da velevažno potežu svoje značke i laprdaju gluposti o 'službenim osobama' koje ne smiju uletjeti u kadar.

Koliko god ovim ljudima treba dati podršku da rade svoj posao, toliko ih treba spriječiti u bezobrazluku i bahatluku: na javnoj površini svaki građanin ima pravo snimati bilo što, pa i policiju, a gdje neće jednog običnog redara. Bilo bi dobro da gospoda to napokon nauče.

O šaketanju ljudi valjda ne trebamo govoriti, jasno je.

PETAK Ležeći policajci

Govoreći o policiji, fascinantan je podatak da se u Splitu ona ne može primijetiti, barem kada govorimo o prometnom segmentu. S prvim vrućinama ljudi naprosto nestanu s ulica.

Zabranjenom zonom u Zagrebačkoj ulici najednom se slijevaju kolone turista, u trajektnoj luci i na Bačvicama prometnog policajca viđa se rjeđe nego Jetija - iako je iskustvo pokazalo da sama njihova pojava ubrzava promet i smanjuje gužve barem za pola - dok je čuveno križanje kod Kroma sasvim posebna priča.

Ondje je ima dvije godine zabranjeno skretanje ulijevo, a čak su postavljene i kamere koje evidentno ne služe ničemu - pa put presijecaju turisti, taksisti, autobusi, kamioni, biciklisti i čak sami prometni policajci. Mogu, jer ionako je sve divlje.

E, ali će se ti isti prometni policajci s prvim jesenjim danima, kada gužve padnu, najednom ukazati kod trafostanice u Zagrebačkoj i serijski ispisivati kazne domaćim ljudima kada zbog žurbe skrate put ili naprosto odaberu jednostavniju varijantu.

Dok traje ljeto, sve se pušta. Kad problemi nestanu, dolazi vrijeme za puniti proračun. Tko šljivi promet, sigurnost i logiku.

SUBOTA Ofsajd

Drugi nadzorni odbor, drugi ofsajd gradonačelnika Ivice Puljka. Dok se još čekaju rezultati njegovog famoznog 'javnog poziva', na brzinu je već određena Puljkova četa koja će od HDZ-ovaca preuzeti KK Split, rečenu Jugoplastiku.

I vidi čuda, našlo se mjesta baš za ekipu povezanu s bankama i s gradonačelnikovim fakultetom, pa i za njegovog kolegu profesora s FESB-a Ranka Goića. Čovjeka koji već skoro cijelo jedno desetljeće donira Puljkove izborne pothvate, pa se povremeno nađe i na njegovoj izbornoj listi.

Tako to obično biva: tko se najviše kune u transparentnost i verbalno prezire sukob interesa, prvi se zapetlja. Nestrpljivo čekamo da se koncept javnog poziva odvrti do kraja, pa da napokon stavimo točku na ovu bizarnu epizodu oko nadzornih odbora i upravnih vijeća.

Gradonačelnik je mogao jednostavno preuzeti odgovornost i postaviti svoje ljude, recimo poput svog zagrebačkog kolege Tomaševića: teško da bi mu netko to zamjerio jer ionako nema šanse da se za četiri godine njegov nasljednik odluči za isti eksperiment.

A i poštedio bi nas bespotrebne gnjavaže.

NEDJELJA Stručnjaci

Osobe s političkih margina obično najplastičnije dočaraju aktualnu situaciju, pa se oko frke s nadzornim odborima i imenovanjem stranačkih donatora oglasio friški gradski vijećnik Luka Baričić. Na djelu je, kako vidimo, potpuna deluzija.

'Tako ti je to kad imaš stručne i sposobne ljude bliske stranci pa teško izbjegavaš poznanike. Inače bi morali nestručne zapošljavati u gradskim tvrtkama i postavljati u odbore dječjih domova', naizgled prostodušno zaključio je Baričić.

I nije čudno da je ova ekipa preuzela retoriku HDZ-a, koji navlaš jednakim argumentima objašnjava svoju okupaciju institucija. Fascinira samo brzina kojom su došli do ovog stadija.