PREGLED TJEDNA: Govna, nered, tajne i greška Maje Đerek

PONEDJELJAK Bene

Govna opet teku Benama - doduše ne na samoj plaži niti u moru, koje je po svim ispitivanjima sasvim uredno i sigurno za kupanje, nego u šumi. Park šumi.

Da, govna. Lijepo se vidi na snimkama, svjedoci kazuju da je miomiris na razini, a i nalazi bogme upućuju na prisutnost bakterija desetak tisuća puta veću od dozvoljene.

Cijeli početak tjedna proveli smo zabavljajući se bizarnostima koje su nam stizale s Marjana: od šokantnih analiza uzoraka, preko zbunjenosti javnosti koja je dobila dojam da je zagađenje već prodrlo do mora, pa naglog zatrpavanja i pokušaja kamuflaže smrdljivog potoka i na koncu sve do spoznaje da očevid u ime 'Vodovoda' obavlja ni manje ni više nego Tonina Sanader. Da, ona žena koja je jednom na parkiralištu pronašla pola milijuna kuna i ležerno ih strpala u gepek.

Inače i supruga rečenog Ante Sanadera, potpredsjednika Sabora koji je u slobodno vrijeme u skladnoj koaliciji baš s gazdom restorana na Benama.

Kerumom dakako.

Krug se lijepo zatvorio, ali ne treba sasvim odbaciti opravdanja kojima su odvjetnici zasuli medije i njihove tvrdnje da restoran ima sve dozvole, suglasnosti, sustave i certifikate za njih. To bi vrlo lako doista moglo biti točno.

No ako je u park šumi nemoguće čak i legalno omogućiti da jedan restoran radi bez da se govna izlijevaju u prirodu, onda valjda nema dileme da ga treba zatvoriti. Pa neka je i Kerumov.

Ili Sanader i njegovi potrčci koji sve to omogućuju imaju neke veće prioritete?

UTORAK Plaže

No na Benama se barem još uvijek može kupati i već ta činjenica dramatično ih uzdiže iznad velikog broja gradskih plaža kojima - ovdje nema mjesta za kukanja i opravdavanja - upravlja gradska vlast.

Žnjan je posebna priča i posve je jasno da ćemo barem ovog i idućeg ljeta trpjeti radove kako bi se prostor nakon skoro tri desetljeća napokon doveo u red - ali ni to nije opravdanje da na dnevnoj bazi gledamo kaos i divljanje nedostojno zadnje pripizdine. I privremeni režim katkad ima smisla, ako ništa onda radi sigurnosti i higijene.

Zbog Kašteleta bi se mnoge glave u Banovini morale zacrveniti: zapušten, prašnjav, tužan i pust, izbušen rupama u betonu i zelenilu, već godinama čeka barem pristojno, najosnovnije komunalno održavanje.

A od Kašjuna, koji istinu za volju imaju koncesionara, gradska vlast također kao da je digla ruke. U suprotnom, barem bi se potrudila regulirati promet i osigurati da se plaži može sigurno pristupiti - i pri tome ne mislimo na ispisivanje kazni za pogrešno parkiranje, što se doista događa dnevno, nego na smisleno i trajno rješenje.

Treba nam hitan plan za gradske plaže.

SRIJEDA Studija

Skoro su dvije godine prošle otkako je Javna ustanova za Marjan naručila prometni elaborat baš o prometu u ovom dijelu grada, uredno ga platila 50 tisuća kuna i zauzvrat dobila ludu ideju da se stavi rampa, posred ceste, već tamo ispod Marjanskog tunela udesno. Mašala.

Samo nebesa znaju kako je to 'ovlaštena tvrtka' zamislila zatvoriti za promet cijeli jedan dio grada, ali vrijedi zabilježiti čuđenje gradskog vijećnika Srđana Marinića nad činjenicom da je policija odbila to rješenje, bogme i reakciju Bojana Ivoševića da mu je taj potez policije 'bez veze'. Ne, nije, nego su ovaj put spriječili tešku idiotariju.

Bez veze je samo bačeno 50 tisuća kuna.

ČETVRTAK Bomba

U međuvremenu je, otkrilo se, ista ta policija na Matejuški uhapsila mladića kojega je od ranije tražila, a koji je kod sebe imao nož i ručnu bombu.

Da bi ga Državno odvjetništvo odmah nakon ispitivanja pustilo da se brani sa slobode.

Što je i normalno: tko je kriv policiji što ga amaterski nije prijavila da je išao na nogometnu utakmicu, usput možda i malo prebila. U tom slučaju bi i bez bombe u torbici završio u zatvoru na mjesec-dva.

PETAK Vijeće

Na sjednici Gradskog vijeća svjedočili smo neobično otvorenim kritikama na račun direktora 'Čistoće' Ivice Karoglana čak i od strane 'njegovih, vladajućih vijećnika. Nije ih bilo teško argumentirati: grad se zbilja doima šporkijim nego ranijih godina, otpad kao da se rjeđe odvozi - ili se nekim čudom brže gomila - a samom direktoru za vratom visi policijska istraga nekoliko vrlo dvojbenih poteza.

Od prodaje kontejnera u rodne Zmijavce, preko angažiranja agencijskih radnika preko tvrtke iz Samobora u kojemu je donedavno radio, pa sve do duplog naplaćivanja putnih troškova.

Direktor se na koncu ipak provukao, sačuvao fotelju, mada vrijedi zabilježiti trenutak kada su mu 'njegovi' u Gradskom vijeću na koncu svejedno dali podršku.

Jer kad i ako Karoglan doista padne, povući će svih za sobom. Ako nikako drugačije, onda reputacijski.

I da, donedavni SDP-ovac Damir Barbir izašao je iz stranke, ali mandat je odlučio zadržati. Od sada ga i službeno možemo zvati žetončićem.

SUBOTA Tajna

Na istom tom Gradskom vijeću predstavljeno je skoro četiri stotine zahtjeva za izmjenu Generalnog urbanističkog plana, po svemu sudeći isključivo forme radi i bez stvarne namjere da se ijedan od njih u skoroj budućnosti usvoji.

Ali dobili smo i jedinstven potez pročelnika Tea Vojkovića koji je odlučio sakriti imena ljudi i tvrtki koji su uglavnom predlagali sakaćenje i GUP-a i gradskog prostora, uz objašnjenje da se 'urbanizam treba odmaknuti od interesnog pristupa, jer 'ime i prezime ne treba utjecati na to hoće li se inicijativa prihvatiti ili ne'.

Dakako da ne treba utjecati. Ali često upravo ime i prezime ipak znaju kazati dosta toga - uostalom, i osnovno pravo javnosti jest znati tko zahtijeva promjene u prostoru, pa onda i na ovaj način kontrolirati kako se one provode.

Možda da ukinu i javnu raspravu o GUP-u, pa da nitko više ne može ništa ni reći?

NEDJELJA Đerek

Gradska pročelnica za imovinu Maja Đerek je pretjerala.

U pravedničkom pohodu za oslobađanje gradskih stanova, koji je već dosad u nekoliko navrata izgledao ekstremno birokratiziran i bez osjećaja za stvarnost, sada je očito naumila iz jednog stančića na Pujankama izbaciti stopostotnog invalida koji ondje živi četvrt stoljeća.

On je već mjesecima ranije lijepo nacrtao da je njegova obitelj imala u vlasništvu neke nekretnine - nigdje iznad 50 posto, nigdje pogodne za stanovanje invalida - prodane upravo kako bi se liječili nepokretni članovi u očito potpuno neveseloj obiteljskoj situaciji.

A pročelnica je samo hladno pritisnula tipku na tastaturi, vrisnula: 'Pet nekretnina!' i poslala zahtjev za deložaciju bez da je provjerila ima li ova obitelj USELJIVU nekretninu u kojoj bi mogla živjeti. Kako joj, uostalom, i nalaže pravilnik kojega se slijepo drži.

I još je usput javno izvrijeđala gospodina stavivši ga u istu kategoriju s predatorima koji zbilja krčme gradsku imovinu.

Da, Maja Đerek u ovom slučaju je pogriješila. Nije to velika sramota, problem je kada se to odbija priznati.