PREGLED TJEDNA: Gdje su otkazi zbog sramote oko beskućnika?

PONEDJELJAK Eureka

Dočekali smo trenutak da i Ivu Baldasara možemo pohvaliti. Dvije garaže na Mertojaku i Sućidru s četiri stotine novih mjesta možda ne predstavljaju revoluciju, ali bogme nisu ni za baciti. A najava da će gradska vlast konačno pokušati dugoročno riješiti problem parkiranja, noćnu moru svakog prosječnog stanovnika i svake prosječne obitelji, zaslužuje da se dignemo i zaplješćemo. Kakav god bio, naime, Baldasar je prvi gradonačelnik u novijoj splitskoj povijesti koji je dao do znanja da barem razmišlja o ovoj temi, odnosno da - barem u prometnom smislu - ne živi u nekom svom paralelnom svemiru.

Da Splitu nedostaje pet tisuća mjesta vrlo je optimistična procjena, a da će se skoro toliko izgraditi u iduće tri godine zvuči kao još jedna epizoda iz serijala gradonačelnikovih mokrih snova. Svejedno, palac gore za ideju. Izgleda da nije baš toliko autističan.

UTORAK Upitnici

No, kad je na red došla provedba - eto ti problema. Opet sve naopako.

Gradonačelnik najprije najavljuje da će iz 'Prometa' izdvojiti njegova parkirališta zajedno sa stotinjak ljudi - što je donekle razumljivo - jer mu smeta da se splitske pare krcaju u neisplative autobusne linije za Zagoru. U redu, ali zašto onda najavljuje početak naplate parkiranja čak i 'u rubnim dijelovima grada' kako bi skupio lovu?

Ako mu je već napeto preuzimanje 'Hvidre', odnosno otkupljivanje njene predstečajne nagodbe, nije li potpuno nevjerojatno da je prije samo par mjeseci istoj toj tvrtki dao deset javnih garaža u koncesiju na deset godina?

Ako će sva parkirališta strpati u jednu novu gradsku tvrtku, kojem vragu služi 'Splitska obala' i njena parkirališta? Zašto toj tvrtki ostavlja sve što ima, zašto je Poljoprivredna zadruga 'Domaćin' također ostala pošteđena? Nek' bude baja, pa otkupi i nju.

Milijun je pitanja, poput onoga je li konačni i dugoročni plan da svaka splitska obitelj dobije priliku kupiti i iznajmiti svoje vlastito parking mjesto, ili će se izgradnja njih tek parstotinjak - zajedno sa sve brutalnijim akcijama pauka i redara - iskoristiti kao smokvin list za nametanje novih troškova desecima tisuća njih i za spori komunalni projekt koji će se protezati u vječnost.

I što je s centrom grada? Najlakše je kazati da će sat vremena parkiranja ondje i dalje koštati deset kuna, a malo teže osmisliti strategiju po kojoj će on postati dostupniji. Ne daj bože da se netko dosjeti sniziti cijene barem zimi, pa da nam odlazak u jezgru umjesto luksuza ponovno postane navika.

SRIJEDA Vojska Baldasarova

Na Baldasarovu maglovitu idejicu stigle su tri reakcije, i to potpuno očekivane.

HDZ-ovo općenito i politikantsko priopćenje valjda ni Petar Škorić ne bi znao prepričati bez šalabahtera, parkiranje se u njemu gotovo ni ne spominje.

Marijana Puljak posao je odradila inženjerski, pa zvuči nešto suvislije - mada se stječe dojam da je tu puno kritike samo radi kritiziranja. Zbilja, ne moraju baš svi zaposleni u gradskim tvrtkama automatski biti proglašeni uhljebima, za promjenu bilo bi zanimljivije da je Puljak predložila neki svoj model i barem reda radi ponudila svoju podršku ako ima barem minimalne šanse krenuti u pravu, zajedničku gradsku akciju.

A javilo se i troje Baldasarovih vojnika, sada već provjereno odani Damir Ćosić Roda - kojemu je uspjelo iskamčiti prvu garažu na Sućidru - i dvoje bivših kerumlija Marijo Sičić i Marija Mladineo. Oni očito čine nukleus buduće gradonačelnikove privatne mašinerije u Gradskom vijeću, pa je i red da se javno predstave prvim zajedničkim priopćenjem. Pismom kojim napadaju Puljak. Mašala, to se nije moglo očekivati.

Sad kad je po svemu sudeći ipak skupio većinu, bit će zanimljivo hoće li gradonačelnik i dalje inzistirati na 'konsenzusu', 'dogovoru', 'radu u interesu grada' i sličnim idealima o kojima se tako dirljivo izjašnjavao dok mu je visila vlast, ili će se vratiti uobičajenom i standardnom preglasavanju.

ČETVRTAK Kaos

U bolnici nastavak kaosa: tek što smo se pošteno zgrozili nad dopiskom dvoje doktora koji se loptaju pacijentima kako bi od njih izmuzli mito, eto i informacije da je šef kirurgije po svemu sudeći u vrlo nezgodnoj situaciji. Njegova tvrtka, koju je prebacio na nevjenčanu suprugu, navodno nabavlja materijal za bolnicu i tako doktora dovodi u direktan sukob interesa.

Što je još gore, liječnici se žale da je baš taj materijal nekako... Ajmo reći, nepouzdan.

Nitko još nije kriv, ali još uvijek čekamo ravnatelja Kolju Poljaka da javno istupi i konačno kaže koji se to vrag događa.

PETAK Komunalni tokovi

Titula najbjednijeg poteza tjedna definitivno ide nekom zasad neimenovanom jadniku iz Banovine, navodno u Upravnom odjelu za komunalu, koji nije dozvolio da se adventski ugođaj nagrdi jednodnevnom izložbom posvećenom problemu beskućništva. Jer bi, navodno, petnaestak kartonskih figura u Marmontovoj ulici izazvalo silan nered.

Dirljivo je kako se komunalci silno brinu za 'pješačke tokove' i slične pojmove koji su im obično, pogotovo usred ljeta, vrlo apstraktni. Očekujemo da se istim žarom posvete jezgri u vrijeme kada štekati, kiosci i štandovi ponovno metastaziraju, tamo negdje na proljeće.

Gradonačelnik se brže-bolje ogradio od skandalozne zabrane izložbe i sa svog putovanja u Poljsku - još jedne misteriozne putešestvije bez jasne svrhe i povoda - poručio da mu tako nešto ne bi palo na pamet. Ali, u ovom slučaju treba ostati rezerviran i kazati da, barem dok javno i konkretno ne kazni krivca za ovu sramotu, odgovornost leži na njemu.

A nećemo se praviti blesavi i ne primijetiti da je s udrugom MoSt, dobrim duhom gradske volonterske i aktivističke scene, Baldasar već godinama u vrlo neobičnom odnosu. Kao da je bipolaran: jedan dan ih hvali, a drugi dan im pokušava oteti ono po čemu su najpoznatiji, dakle brigu i prihvatilište za beskućnike.

Nismo to zaboravili, ne, ne...

Nadajmo se da je barem dovoljno razuman shvatiti da će MoSt nadživjeti i njega i svih nas. Nekog malo teže, nekog malo lakše, a nekog već nakon idućih izbora...

SUBOTA Buvljak

A baš udruga MoSt ove nas je subote ponovno dirnula svojim tradicionalnim humanitarnim buvljakom, petnaestim po redu. Ne toliko samom organizacijom, jer je ona po običaju besprijekorna, već odazivom koji je iz godine u godinu sve veći i sve spektakularniji.

Dobro se uvijek dobrim vraća, nije to floskula.

NEDJELJA Vasko

Veliki Vasko Lipovac konačno je djelomično udomljen, u maloj galeriji Sveučilišne knjižnice otvoren je stalni postav ovog velikog umjetnika. Zahvaljujući Sveučilištu, ali prije svega Vaskovoj obitelji i nasljednicima.

Slučaj će htjeti da odmah sutradan na HTV-u prikazan dokumentarac o Emanuelu Vidoviću, još jednom umjetničkom velikanu čiji je rad zasluženo valoriziran nakon dugih desetljeća kilavljenja i ponovno uz velike zasluge njegove obitelji.

Tako ćemo valjda za nekih tridesetak godina dočekati 'pravu' Vaskovu galeriju i puno javno priznanje.