Pravomoćna kazna od 40 godina zatvora Splićaninu koji je 267 puta silovao maloljetnu kćer

Vrhovni sud RH odbio je žalbu okrivljenog i potvrdio drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena presuda Županijskog suda u Splitu od 40 godina zatvora zbog 267 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Za svako kazneno djelo dobio je po pet godina zatvora, a za povredu djetetovih prava tri godine. Time je slučaj zaključen. 

Riječ je o jednoj najstrožih presuda izrečenih u Splitu, a sam slučaj šokirao je javnost. Okrivljeni je započeo s nedjelima kada je djevojčici bilo tek pet godina. Silovao ju je pet godina. U prosjeku jednom tjedno, a posljednji mjesec svaka dva dana. Osim prvog nedjela koje se dogodilo u kampu kod Šibenika, sve se zbivalo u obiteljskom stanu, sobi i kupatilu. Majka žrtve i supruga okrivljenog teško je bolesna i stanje joj se rapidno pogoršalo. 

Kćeri je okrivljeni branio socijalni kontakt, vodio ju je u školu i dočekivao nakon završetka nastave kako se ne bi družila s ostalom djecom. Branio joj je da posjećuju baku i djeda koji žive u istoj zgradi. Danima je ne bi puštao iz kuće, a kada bi bio nezadovoljan njezinim ponašanjem, onda bi je udarao po glavi i stomaku. Morala se satima gola kupati pred njim u kadi.

Nepravomoćnu presudu donijela je u lipnju 2024. sutkinja Višnja Strinić, koja je sudila i Filipu Zavadlavu. Visoki kazneni sud potvrdio je presudu početkom 2025., no kako je riječ o kazni dugotrajnog zatvora, okrivljeni je imao i mogućnost žalbe Vrhovnom sudu.

Okrivljeni se žalio po više-manje svim žalbenim osnovama pa i na sankciju koju smatra drakonskom. Naveo je kako se radi o iznimno visokoj kazni koja odudara od uobičajene prakse za ovakva kaznena djela. No, Vrhovni sud drži da je Visoki kazneni sud pravilno ocijenio olakotne i otegotne okolnosti i izrekao primjerenu kaznu. 

'Kazna nije prestroga, osobito kada se uzme u obzir da su ovdje utvrđene okolnosti takve da zbroj pojedinačno utvrđenih kazni za 267 teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava počinjenih između pete i desete godine života djeteta, iznosi 1388 godina. 

Osim toga, žalitelj ne navodi koje su to uobičajene kazne u drugim predmetima u kojima su postojale usporedive okolnosti važne za izbor vrste i mjere kazne s onima koje su utvrđene u ovom predmetu, osobito u odnosu na brojnost počinjenih pojedinačnih kaznenih djela', navodi Vrhovni sud. 

Istaknuto je i kako je odmjeravajući kaznu dugotrajnog zatvora, drugostupanjski sud vodio računa o ličnosti počinitelja i ukupnosti počinjenih kaznenih djela. 

'U strukturi optuženikove ličnosti nalaze se narcističke crte koje se očituju u nastojanju prikazivanja sebe u najboljem i najpovoljnijem svijetlu. Optuženik je počinio 267 teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava, sve na štetu kćeri između pete i desete godine života. 

Tako veliki broj počinjenih teških kaznenih djela moraju naći odraz u jedinstvenoj kazni zatvora koja mora biti odgovor na odioznost i pogibeljnost optuženikova ponašanja na štetu vlastitog djeteta koje mu je gotovo u potpunosti bilo prepušteno na skrb jer je majka nepokretna', stoji u presudi.  

Optuženik je žalbom nastojao svoje postupke prema žrtvi prikazati kao odgojne postupke i roditeljsku brigu, a dugotrajno kupanje opravdati opsesivno kompulzivnim poremećajem te time otkloniti svoju kaznenu odgovornost. 

'Međutim, iz svih izvedenih dokaza nesporno proizlazi da nije riječ o roditeljskoj brizi, nego o grubom, i to seksualnom, psihičkom, fizičkom i emocionalnom zlostavljanju žrtve. Osim toga, provedenim psihijatrijskim vještačenjem potpuno je otklonjeno postojanje obilježja opsesivno kompulzivnog poremećaja kod optuženika', zaključilo je vijeće Vrhovnog suda kojim je predsjedao sudac Damir Kos.