PAUK UPOZORAVA: Hrvatski novac odlazi u Kinu, Indiju i Tursku, a naši radnici ostaju bez posla

Udruga Naš posao, naša budućnost je na više od 60 lokacija diljem Hrvatske postavila plakate kojima poziva građane na podizanje svijesti o štetnom utjecaju strane radne snage, stranih tvrtki i agregatora na opstojnost hrvatskog gospodarstva.

'Građevinski sektor je jedna od industrijskih grana koja je najviše pogođena nelojalnom konkurencijom iz trećeg svijeta - Kine, Indije, Turske i ostalih zemalja. Mnogo puta dosad smo upozoravali na labavost hrvatskih zakona, koji su najliberalniji u cijeloj Europskoj uniji i dozvoljavaju neometan pristup tržištu tvrtkama iz trećeg svijeta s nerealno niskim cijenama u javnoj nabavi, a sufinancirane su od strane domicilnih režima', kaže Martin Pauk iz udruge.

Smatra kako je sjajan osvrt na problematiku Hrvatske i cijele EU pružio je prof. Marko Turudić u intervjuu na stručnom portalu Construction.hr. 

'Profesor Turudić je detaljno obrazložio potrebu primjene europskih direktiva koje štite domaće tvrtke i radnike. Sud EU-a je u proteklih godinu dana u dva slučaja – turske tvrtke Kolin i kineske korporacije CRRC Qingdao eksplicitno presudio kako naručitelji radova imaju pravo diskrecijskom odlukom eliminirati ponuditelje iz trećih zemalja koje nemaju recipročne trgovinske sporazume s EU', navodi Pauk.

Ističe primjer Poljske koja je omogućila pristup tvrtkama iz zemlja koje nemaju sporazume s EU, ali im ne omogućuje nikakve pravne lijekove. 

'Poljska štiti domaće gospodarstvo, vlastite tvrtke i radna mjesta. Činjenica je da prilikom dodjeljivanja velikih ugovora javne nabave, poput konstrukcije mostova, tunela, luka i cesta na hrvatsko tržište silovito penetriraju tvrtke iz Kine, Indije i Turske. Od cijelog iznosa nabave, koji se mjeri u stotinama milijuna eura, tek manji dio novca ostaje u Hrvatskoj, dok su svi radnici, materijali i strojevi mahom stranog porijekla i u stranom vlasništvu.  Slikovito, kad hrvatska tvrtka na natječaju dobije posao – u narednom periodu se izravno isplaćuju plaće tisućama hrvatskih inženjera i radnika, svi strojevi se servisiraju u Hrvatskoj, konstrukcijski materijali se naručuju od domaćih proizvođača i tako dalje. Hrvatski novac ostaje u hrvatskom gospodarstvu', poručuje Pauk.

Slikovit primjer koji služi kao dokaz ovih teza, kaže, stigao je prije tri mjeseca.

'Indijska korporacija AIL iz Mumbaija na natječaju za izgradnju dvije dionice autoceste je dobila unosne poslove, prvi vrijedan 300 milijuna eura, a drugi od 270 milijuna eura s PDV-om. Indijska korporacija dovest će svoje (slabo plaćene) radnike, vlastite strojeve i materijale. Od cijelog iznosa radova u vrijednosti od 570 milijuna eura, u Hrvatskoj će ostati tek mrvice, a naši inženjeri, mehaničari i radnici uopće neće sudjelovati u poslu.

Isti princip shvatila je Poljska, ali i brojne druge europske zemlje, pogotovo na zapadu, te su onemogućile odljev materijalnih sredstava na istok. Profesor Turudić tumači kako će snažna inicijativa o promjeni europskih regulativa, a nakon toga i nacionalnih zakona, zaživjeti negdje oko 2028. godine kad se pripremi teren za konačnu promjenu legislative. 

Do tada, pozivamo sve hrvatske naručitelje velikih javnih nabava, a tu se uglavnom radi o snažnim tvrtkama u državnom vlasništvu, da se ugledaju na primjer Poljske i ostalih zemalja koje diskrecijskom odlukom eliminiraju trećesvjetske tvrtke s natječaja i tako štite domaće gospodarstvo i domaću radnu snagu', zaključuje Pauk.