Mladen Pavković: Stigla su neka druga vremena

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.), oglasio se priopćenjem vezanim za nedavni incident u Splitu. 

Prenosimo ga u cijelosti.

'Nakon onog incidenta što se nedavno dogodio u Splitu, kad su, kako objavljuju pojedini mediji, 'hrvatski crnokošuljaši, nacionalisti i šovinisti' prekinuli program Srba, jer nisu željeli da oni čija je država bila agresor i okupator na Republiku Hrvatsku, pjevaju i plešu baš u mjesecu koji je najtužniji za Hrvate, kada se ulicama Vukovara pjevalo 'Slobodane, donesi nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate' ili kad su u Škabrnji ti isti tenkovima gazili nevine ljude, koje su prije toga izvlačili iz podruma. 

Čini se da će se ubrzo 'crnokošuljašima' proglasiti i svi oni koji govore i pišu, a među njima je i moja malenkost, protiv recimo velikog umjetnika Šerbedžije, koji je, zajedno s obitelji, dezertirao kad je trebalo, a potom za 'zasluge' dobio sve što treba prvo u Rijeci, a potom i dio najljepšeg hrvatskog otoka Brijuni.

Ili pak će javno zločincima proglasiti i sve one koji se bune protiv notornih Pupovaca, srpskog tjednika Novosti, tzv. srpskih kulturnih centara, koji se bez problema dižu diljem Hrvatske, ili pak protiv onih srpskih stihoklepaca ala Dežulović i slični koji nikada nisu odgovarali za pljuvanje i bljuvanje po hrvatskim braniteljima, a poglavito Vukovarcima. Taj Dežulović može bez ikakvih posljedica i to usred Zagreba napisati Hrvatima 'Je*o vas Vukovar', što, očito, nije kazneno djelo već-satira(sic!). 

A takvih Dežulovića sve je više i sve su hrabriji i glasniji. 

Prema nekim statistikama, mržnja, klevete i uvrede su u Hrvatskoj u znatnom porastu. Tome je izgleda u mnogome 'doprinio' i najpopularniji hrvatski pjevač domoljubnih pjesama Marko Perković Thompson jer ne prestaje na svojim koncertima izvoditi pjesmu iz 1991. 'Bojna Čavoglava', jer se u njoj spominje poklič 'Za dom spremni'. 

Mogao je on to bez problema pjevati do završetka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, kada u obrani Hrvatske nije bilo raznih Tomaševića, Klasića, Puhovskog, Goldsteina, Orešković, Pusića, Fumića, Kekina i ostalih 'pomoz Bog junaka', ali danas je drugo vrijeme, danas su ONI na vlasti i sve što je protiv Srba uglavnom se nastoji sakriti pod tepih. 

Ti, koji vole srpska kola, i pokliče 'Smrt fašizmu-sloboda narodu', ni jednom nisu javno protestirali što Srbija uopće ne želi surađivati oko pitanja nestalih, odnosno ubijenih Hrvata (traži ih se još nešto više od 1700 iz Domovinskog rata, i nekoliko stotina tisuća koji su pobijeni nakon II. svjetskog rata), zatim oko ratne odštete i tome slično. 

Njima je normalno što su mnogi Hrvati mučeni, protjerani i ubijeni u vrijeme komunizma, jer o tome nikada ništa ne govore. Kad se primjerice pita notornog Pupovca i sličnih, gdje su posmrtni ostaci dr. Ivana Šretera, čovjek nema pojma ili bolje rečeno šuti kao zaliven. 

Srbi su nas u vrijeme Domovinskog rata nazivali 'ustašama'. Tako nas i danas zovu. Pa, što - nikome ništa. Oni ratnim zločincima podižu spomenike i po njihovim imenima nazivaju ulice, škole i trgove. Tko se buni – nitko! 

U Beogradu sude hrvatskim ratnim pilotima, a u Zagrebu takvih suđenja nema, jer prema nekima u vrijeme okupacije Hrvatske 'nije' bilo srpskih pilota, niti srpskih aviona koji su rušili sve ispod sebe.(sic!) Na kraju će ispasti da mi ne volimo Srbe i Srbiju, jer su na nas izvršili agresiju i napravili nam 'grdni kvar', kako kaže pjesnik. Dakle, što je bilo - bilo je. 

Stigla su druga vremena, u kojima se nažalost Hrvatima dobrim dijelom, želi zatvoriti usta, pa ih strpati i onkraj brave, kako predlažu neki, samo ako zucnu – 'Za dom spremni' i ako ne priznaju da je u Jasenovcu ubijeno najmanje 700 tisuća Srba! Jesmo li se za to borili, jesu li za to ginuli hrvatski junaci?'