MINISTAR ŠIPIĆ U SOLINU: Sve naše prihvatite kao svoje, a ne da nam mucate po dućanima

Fotogalerija (89)

Dom kulture Zvonimir ugostio je brojne uzvanike povodom svečane sjednice uoči Male Gospe, kada Solinjani slave svoj Dan grada.

U ime Vlade, stigao je i ministar demografije i iseljeništva Ivan Šipić. Očaran je bio onime što je vidio u Solinu - djecu, roditelje, 'šušur, život'. U tom duhu je i održao govor.

Prisjetio se suradnje sa Splitsko-dalmatinskom županijom dok je bio gradonačelnik Trilja, pa izrazio nadu da se vidi korak naprijed i na tom području. Potom je krenuo, iz srca, kako je rekao.

'Kada govorimo o Solinu, jedna pjesma kaže - pade mi na pamet - 'dođi da vidiš, dođi da se diviš i poželjet ćeš ovdje da živiš'.

Što drugo se događa, nego upravo ova zadnja riječ - život? U Solinu se događa život. I da, dobro je, moj prijatelj gradonačelnik rekao, kad sam tek izišao iz auta - šušur. Sudaraju se djeca, majke guraju kolica, netko me je slučajno poznao, pa viče 'eno Šipića!'.

Al' događa se, ljudi moji, nešto što Hrvatskoj treba.  Događa se šušur nade, života. Pa nisu bili berlavi, kako mi kažemo u narodu, oni koji su prije tisuće godina birali ovaj kraj, ovo podneblje, Bogom dano za život.

Kolijevka si naša od davnina. A što je kolijevka? Kolijevka je krevetić. U krevetiću, kako mi kažemo dalmatinski - je strana riječ, bešika. Svi smo se tu šuškali.

Ali, iz te kolijevke, naše povijesti, tradicije, baštine, kulture, naše Salone, našeg ponosa i kršćanskog duha kojeg želimo Europi, a koja se pita gdje su joj korijeni. Neka dođe u Solin, neka dođe po duh naših ratnika, svetaca, salonitanskih mučenika, neka dođu tu, pa da vidimo tko će se usuditi, skinuti križ, negdje tamo, u hladnoj Europi. Kad spominjem hladnu Europu pade mi na pamet papa Franjo, pokojni, Bogu dao raj. Po pitanju ove nezahvalne dužnosti koje obnašam ja, ali se ne bojim, jer i moja pokojna majka je nas rodila  u kolijevci osmero.

Papa je rekao po pitanju demografije za Europsku uniju da je nastupilo ledeno doba. E pa, dragi moji hrvatski narode, dalmatinski ponosni narode, drž' se kolijevki, vrati se svom korijenu. Nemojte mi zamjeriti, dio kolega me zna, zna da govorim i volim teološki malo zasoliti. Ali, tko smo mi pod zvijezdama i pod nebom bez tog što je uzvišenije od nas i tko smo mi bez male, velike naše Gospe koja je suzom svojom čuvala ovaj kraj i molila sina da sačuva najljepši dio svijeta.

Ne Europe, nego svijeta!

Demografija? Prije samo nekoliko godina, zna to župan, to je bila tema 'ma mani se toga'. Rugali se. Rugali su se i lani.

Tko se ruga? Tko omalovažava? Tko želi spustit pod noge? Onaj tko do toga ne drži, tko svoje ne poštuje,  tko ne želi dobro svom, taj se ruga, taj omalovažava, taj želi iščupati korijen. Hvala Bogu i hrvatskoj Vladi, na čelu s predsjednikom, što sad sam svjedok ovih godinu dana.  Možda sam i ja bio jedan od onih koji je govorio drugačije prije godinu i kusur. Ali, sad kad si za stolom, kad možeš govoriti, kad te netko sluša, kad netko želi čuti što želiš napraviti - potpuno je druga slika.

Premijer ne mulja kad kaže da je demografija prioritet svih prioriteta.

A, ja nisam uopće spustio pogled na ovaj papir, jer potpuno nešto drugo sam napisao, gradonačelniče. Rekao sam ti (obratio se gradonačelniku Daliboru Ninčeviću, op.a) da će najvjerojatnije onaj šušur djece potaknuti da ja uopće ne želim čitati.

Tko me zna, zna da ja volim govoriti iz srca, tako ću i privesti i kraju. Demografija je nikad ozbiljnije pitanje u Hrvatskoj. Pitanje za koje se ja javno svojim istupima zalažem: spustite barjake podjela, spustite svoja ega, spustite bilo kakve interese, spustite političke pluseve! Nemojte kokošariti na temi koja je presudna za hrvatski narod.

Jer neko će pitati od onih koji dolaze u budućnosti - a mi smo posudili ovu zemlju od djece koja dolaze -  što ste nam ostavili u naslijeđe? Za što ste se čepušali? Za mjesta? Za pozicije svoje? Što ste ostavili nama? Jer solinski mučenici - kolijevke naše, su nama ostavili ovo. U u dahu sam pogledao gradonačelniče video. Ponosan što mogu reći: Oj, Soline grade, budi kolijevka Hrvatske u demografskom smislu!  Hrvatska mala, kakvu mi, sanjamo je u biti ovo što sad večeras vidimo - ovu žar, ovu borbu, ovu vašu glavobolju - da dijete ili obitelj koja želi tu u podneblju, rasti, odrastati, odgajati se, primiti izvore - želi živjeti tu.

Prvi milijuni eura, javno sam govorio, pa su se i rugali - pa tko od nas ovdje ne zna da novac neće roditi dijete više. Pa tko to ne zna? Dijete će se roditi u kolijevci ljubavi, obiteljskog doma koji je siguran. Domovina Hrvatska, Vlada želi siguran dom svom narodu, i sve te puste mjere, svi ti pusti milijuni, oni jesu usmjerni prema tomu. Ni jedna europska zemlja - da se još malo pohvalimo, za one koji nam dociraju - nema pola milijarde eura za rodilje i roditeljski potpore majkama, očevima, djeci, obitelji - ni po vremenskom trajanju, ni po iznosima koja izdvajaju.

Nemojte mi spominjati Irsku, Njemačku, Švicarsku... 'Zašto ne metite 300 eura doplatak'? 500?' Neće roditi to! Pa tko zna od naših - zašto ne pišu da je vrtić u Irskoj gotovo 700 eura, da je u Njemačkoj 650, i da je to samo kap u moru - tih 250 eura.

Nisu više to zemlje gdje su naši očevi, nažalost, zbog politike, ekonomije i svoja drugog, išli trbuhom za kruhom. Mi danas imamo pitanja od Južne Amerike i cijelog svijeta naših potomaka - želim se vratiti doma.

Ovo što se sad događa u Hrvatskoj, ovo što se događa i u Splitu, i u našim gradovima, osobito ovakvim kolijevkama, nema bolje pozivnice za one koji i mene i vas žele naučiti - 'ej napravite nešto!' Koja je bolja pozivnica svih mogućih koraka koji se rade? Koja je ljepša zemlja? Je li imaju bolje plaće? Imaju. Je li imaju naprednije i veće? Imaju.

Ali, što imaju navečer kad dođu doma? Je li imaju ovaj šušur koji ovdje se čuje dok mi stojimo. Nemaju. Nema šušura u Njemačkoj više. Nema šušura u drugim zemljama.

Nema ljepšeg kraja do doma zavičaja. I da završim, dragi prijatelji - da, vi ste krivci što ovakav je govor. Vi koji radite, koji se borite, a koji ste na prvim crtama - vi gradonačelnici i načelnici - da, vi ste demografi.

Vi ste demografi. Svaka čast na tolikim mjerama, koje dajete za obitelji. Hrvatska vladaj ovo ministarstvo, imaju nekoliko želja s kojima ću završiti.

Krovni zakon o demografiji - broj jedan. Drugo, plan i program povratka hrvatskih iseljenika, onih koji se žele vratiti doma. Stavit ćemo to sve skupa.

Jer, danas sam u maloj općini Ružić rekao, pa ću reći to i ovdje: Ma s kojim pravom netko može meni ili nama ili hrvatskoj Vladi reći i predsjedniku - ma gdje je to donesena odluka da ide zamjena stanovništva? Tko to može reći? Tko to može pljunuti po borbi i muci hrvatskog ratnika koji je dao sve za svoju domovinu, a da netko drugi radi raspašoj i proda. Ne, to mi nećemo! To kad bih ja negdje vidio, čuo, ja bih se zahvalio i rekao - to nije taj put. Prema tome, nemojmo nasjedati.

Mi ćemo dati uvjete da se naši vrate. Onima koji žele doći tu, u ovim turbulencijama svijeta, migracija i integracija, mi ćemo reći:  gospodo, hrvatski jezik je broj jedan, zato smo podijelili tisuću stipendija. Hrvatski jezik je broj jedan, hrvatska kultura, hrvatska povijest, hrvatska tradicija - sve naše prihvatite kao svoje, nema nikakvih problema. A ne da nam mucate po našim dućanima i da nas vrijeđa.

To ne! Dostojanstvo svakoj osobi koja dolazi, ali Hrvatska na svom, i čovjek hrvatski na svom. Gospe od otoka, Mala, Velika Gospe, čuvaj ovaj kraj i ovu zemlju. Solinski mučenici, budite nadahnuće onima koji vode, a mi smo trenutačno ti koji nešto pokušavamo napraviti. Dajte snage narodu da izdrži. Da ostane svoj.

Nemojte mi zamjeriti, što sam unio malo više sebe u ovu večer i ako sam poremetio - duboko se ispričavam, ali moja namjera je čista i pravična.

Neka živi kolijevka našega domoljublja, našega kršćanstva, naših svih vrijednosti, naš Solin. Neka živi, raste i razvija se u tom duhu, te kolijevke kakvu Hrvatsku sanjamo. Neka živi naša Hrvatska koja je iznad svega.', završio je Šipić ispraćen pljeskom.