FOTO Zašto je zlatna ribica štetna za okoliš i kada je mungos stigao u Hrvatsku? Odgovore donosi izložba u Prirodoslovnom muzeju

Fotogalerija (22)

Jeste li znali da je zlatna ribica invazivna vrsta u Hrvatskoj? Iako u kineskoj kulturi simbolizira sreću, bogatstvo i dug život te se vjeruje da donosi prosperitet domu u kojem živi, u prirodi može imati posve drugačiju ulogu. U analizi slatkovodnih riba Hrvatske i Slovenije zlatna ribica je ocijenjena kao invazivna vrsta srednjeg do visokog rizika. Vrlo je otporna i brzo se prilagođava, zbog čega zauzima staništa domaćih vrsta, troši njihove resurse te može prenositi parazite i bolesti koje im štete.

Nažalost, zlatna ribica nije jedina takva vrsta. Brojne biljke i životinje koje su se nekontrolirano proširile ekosustavom predstavljene su na izložbi 'Invazija' u Prirodoslovnom muzeju u Splitu. Izložba donosi edukativan i znanstveno utemeljen pogled na problem invazivnih vrsta - organizama unesenih izvan svog prirodnog područja rasprostranjenosti, čije širenje može ozbiljno narušiti biološku raznolikost i stabilnost ekosustava.

Kroz tematski strukturiran postav posjetitelji mogu saznati na koje sve načine strane vrste dospijevaju u nova područja, kako se šire i kakve posljedice ostavljaju za sobom - od ugrožavanja autohtonih vrsta i promjena u ekosustavima do negativnog utjecaja na gospodarstvo i zdravlje ljudi. Poseban naglasak stavljen je na invazivne vrste zabilježene na području Splitsko-dalmatinske županije.

'Strane invazivne vrste uzrokuju gospodarsku štetu, predstavljaju zdravstveni rizik ili, što je najvažnije, negativno utječu na ekosustave. Iako su brojčano još uvijek manje zastupljene od autohtonih vrsta, njihov se udio povećava iz godine u godinu. Mnoge su izrazito agresivne i šire se vrlo brzo. Ne govorimo samo o ribama poput vatrenjače, nego i o algama, biljkama, kukcima, pa i sisavcima', objašnjava Tino Milat, viši kustos Prirodoslovnog muzeja u Splitu.

Dodaje kako postoje različiti modeli borbe protiv invazivnih vrsta, no jednom kada se prošire i formiraju stabilne populacije, njihovo uklanjanje postaje iznimno teško i skupo.

‘Čuli ste za biljku pajasen, koja se širi nevjerojatnom brzinom. Na kopnu, primjerice u Splitsko-dalmatinskoj županiji, veliku prijetnju predstavlja palmina pipa, a nedavno se pojavila i agavina pipa, iako ni agava sama po sebi nije autohtona vrsta jer potječe iz Srednje Amerike’, kaže Milat.

Poseban problem predstavljaju i translocirane vrste, odnosno one koje su autohtone za jedno područje, ali nakon premještaja u drugo mogu postati invazivne. Tako su grgeč, sunčanica ili štuka prirodno rasprostranjeni u dunavskom slijevu, no njihovim unošenjem u jadranski slijev, u rijeke koje se ulijevaju u Jadransko more, postaju ozbiljna prijetnja lokalnim ekosustavima.

Među sisavcima se kao jedna od najpoznatijih invazivnih vrsta ističe mungos. Austro-Ugarska ga je početkom 20. stoljeća nabavila u Aziji i dopremila u Hrvatsku kako bi smanjila broj zmija otrovnica, ponajprije poskoka. Poznat je i točan datum njegova dolaska - 26. kolovoza 1910. godine na otok Mljet pušteno je 11 malih indijskih mungosa, sedam mužjaka i četiri ženke. Kasnije su se, uz pomoć čovjeka, proširili i na druge otoke, ali i na kopno, uključujući područje Čiova.

Na izložbi se može vidjeti iznimno kvalitetno prepariran primjerak mungosa, ali i živi primjerci invazivnih vrsta poput gambuzije - male ribice koja je unesena radi suzbijanja komaraca. U praksi se pokazalo da ondje gdje se gambuzija pojavi, osobito u lokvama i bunarima na otocima i u dalmatinskom zaleđu, nestaju gotovo svi ostali oblici života. Žabe i vodenjaci jednostavno nestaju jer gambuzija uništava autohtonu faunu.

Izložbeni postav dodatno je obogaćen atraktivnim i vizualno snažnim eksponatima. Posjetitelji mogu razgledati dioramsku vitrinu s 28 suhih preparata, tri akvarija i tri terarija s kukcima, kao i bogatu entomološku zbirku sa 157 prepariranih kukaca. Posebnu pažnju privlače suhe palmine grane oštećene crvenom palminom pipom i mikroskop s preparatom grinje. Izložba je upotpunjena herbarijskim listovima, živim biljkama u teglama te multimedijskim sadržajima poput interaktivnog monitora.

Iako je u Hrvatskoj prisutan velik broj stranih vrsta, nisu sve invazivne. Invazivnima se smatraju samo one koje uzrokuju ekološku, zdravstvenu ili gospodarsku štetu. No opasnost je stvarna jer se takve vrste šire i stvaraju ozbiljne probleme, bilo u moru, na kopnu ili u slatkovodnim sustavima. Koliko će borba protiv njih biti uspješna, ovisit će o financijskim sredstvima, organizaciji i dugoročnom praćenju. Dodatni izazov predstavljaju klimatske promjene, koje pogoduju širenju vrsta iz toplijih krajeva. Naime, Jadransko more tako više nije sjeverna granica njihova rasprostranjenja, već prostor kroz koji se nastavljaju širiti prema sjeveru, sve do Venecije.

Primjeri i popratne piče predstavljene na izložbi pokazuju da invazivne vrste nisu slučajna pojava, već posljedica ljudskih odluka i promijenjenih prirodnih uvjeta. Razumijevanje tih procesa prvi je korak u sprječavanju novih šteta u okolišu.